Nekoć nepismeni tinejdžer sada je doktorand


Dijagnosticiranje disleksije i dispraksije Williamu Carteru iz Londona promijenilo je život…

Školski život može biti težak za svako dijete, ali ako k tomu dodamo ozbiljne poteškoće u učenju, može biti i nepodnošljiv. Upravo to je bio slučaj s Williamom Carterom koji se zaista borio tijekom svog osnovnog obrazovanja. Da stvar bude gora, kolege su ga ismijavale zbog poteškoća u učenju.

S 13 godina još uvijek nije mogao čitati. No, kad mu je pravilno uspostavljena dijagnoza teške disleksije i dispraksije, sve je krenulo drugačije…

Carter je na kraju uspio steći prvostupanjsku diplomu iz politike i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Bristol u Engleskoj. Nakon što je primio prestižnu Fulbrightovu stipendiju, sada je na doktoratu iz političke geografije na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley. „Učiti kako čitati i pisati učinilo mi je svijet razumljivijim te me je, u konačnici, učinilo razumljivijim svijetu“, kazao je mladić.

S obzirom na to da je proveo toliko dugo bez pravilno uspostavljene dijagnoze, njegova su postignuća još nevjerojatnija. Proces da posebne obrazovne ustanove prepoznaju posebne potrebe može biti iscrpljujući jer uz višestruke sastanke i beskrajne posjete medicinskim stručnjacima, to može demoralizirati, kako djecu, tako i njihove roditelje.

Ipak, čim se uspostavi ispravna dijagnoza, život djeteta postaje podnošljiviji, a lekcije i materijali prilagođeni su da mu pruže priliku shvatiti ono što pokušava naučiti. Činjenica da su Carterova postignuća tako impresivna, pokazuje koliko su djeca s posebnim potrebama uistinu sposobna.

Čini se kako je William gotovo „zahvalan“ svojim poteškoćama u učenju jer vjeruje da ga je u osnovi disleksija učinila ovakvim kakav je danas. Londoncu je cilj postati profesor, a zatim slijediti političku karijeru.

Cijeneći prilike koje su mu dane, Carter će nesumnjivo biti briljantni zagovornik za ostalu djecu koja se suočavaju s nejednakošću u školi, kao i nadahnuće njima i njihovim roditeljima.

J.P., KT