Piše: Josip Vajdner

Zasigurno je malo onih koji nisu čuli za Novaka Đokovića. Ovaj 30-godišnji Beograđanin, na vrhu ATP ljestvice bio je od kolovoza 2014. do studenoga 2016. Nakon šestomjesečne pauze zbog problema s bolovima u laktu, na teren se vratio na ovogodišnjem Australian Openu, prvom u nizu Grand Slam turnira, koji se u siječnju igra u Melbourneu. Iako je pružao odlične partije, poražen je, nažalost, u osmini finala od Južnokorejanca Chunga Hyeona [Čunga Hjeona]. Međutim, njegovu ljudsku veličinu i vjerničko svjedočanstvo ništa ne može umanjiti.

Prije svega pravoslavni kršćanin

Nekadašnji teniski broj 1, kako piše aleteia.org, je pravoslavni kršćanin i to se ne ustručava kazati u javnosti. Nije neobično primijetiti kako Novak, u kontekstu molitve, izgovara Božje ime tijekom nastupa ili kako nosi obični križ oko vrata. Kako ističe, za njega je njegova vjera ispred svih 68 titula koje je osvojio, uključujući i 12 Grand Slam turnira.

„Ovo je najvažnija titula u mom životu, jer prije nego što sam sportaš, ja sam pravoslavni kršćanin“, rekao je u travnju 2011., kada je primio orden Sv. Save iz ruku patrijarha Srpske pravoslavne Crkve, gosp. Ireneja.

Također, jedan od najboljih tenisača u povijesti, ističe kako mu je pri povratku na terene, između ostaloga, pomogla svakodnevna molitva i čitanje Biblije.

Veliki filantrop

Zahvaljujući svojim uspjesima u tenisu, Novak, kojega ljudi od milja zovu Nole, postao je multimilijunaš. I ta mu je činjenica pomogla da se može iskazati kao istinski filantrop. Primjerice, prošloga prosinca, Zaklada Novak Đoković – koju je, dakako, on utemeljio te je jedan od glavnih financijera – dala je 94 000 eura za obnovu škole u Požegi (Srbija). Također, u listopadu je otvorio restoran koji besplatno dijeli hranu beskućnicima i siromasima. „Novac mi nije problem. Zaradio sam ga dovoljno da mogu nahraniti cijelu Srbiju. Smatram da to oni zaslužuju s obzirom koliku sam podršku dobio od njih“, rekao je tada Nole.

Osim toga, njegovu veliku pozornost, zaokuplja i sudbina djece u zemlji gdje je minimalna plaća manja od 400 KM mjesečno. Stoga je njegova 2015. godine Zaklada udružila snage sa Svjetskom bankom kako bi osigurala mladima u Srbije pristup školstvu i zdravstvenoj njezi. Pozdravljajući njegovu velikodušnost, UNICEF ga je istodobno proglasio „veleposlanikom dobre volje“.

Primjer za djecu diljem svijeta

Kao vjernik kršćanin koji je odrastao u zemlji i okruženju pogođenom ratom i nasiljem, ipak nikada nije izgubio vezu sa svojim korijenima. A u tomu ga je zasigurno podržala i njegova supruga Jelena rođ. Ristić, s kojom se crkveno vjenčao u srpnju 2014. te sada imaju dvoje djece – Stefana (3 godine) i Taru (4 mjeseca). S obzirom da njegov privatni život ne puni stranice žutoga tiska i nije predmet brakorazvodnih tračeva, on je i na taj način, kao obiteljski čovjek, može biti primjer mlađim generacijama.

Nikad nacionalista

No, ni to nije sve... U vrijeme dok mladi na prostorima bivše Jugoslavije, bivaju na različite načine indoktrinirani, da nacionalistički ne podnose one drugačije, Nole daje drugačije lekcije.

Sjetit ćemo se njegove reakcije kada su ga 2007. nakon osvajanja titule na turniru u Montrealu nazvali „Hrvatom“, a on uz osmijeh ispravio „krivi navod“ rekavši: „Nema veze što ste me nazvali Hrvatom, to je ionako gotovo isto“. Poslije je to komentirao kako je za nekoga u inozemstvu „veoma teško da razlikuje naš narod, granice, ko smo, šta smo. Zato nisam ni zamerio, niti sam pokušavao da objasnim jer znam koliko bi mi trebalo truda da objasnim odakle dolazim i gde je taj brdoviti Balkan.“

Također, bez ikakvih ustezanja ili predrasuda igrao je turnir u hrvatskom Umagu te je dolazio i kao gost.

Uz sve to, njegovu osobnost krasi i autentični humor kada se zna našaliti i na svoj i na tuđi račun, a njegova imitiranja kolega iz svijeta tenisa, svima izmame osmijeh na lice.

Na kraju bismo samo, u duhu molitvene osmine za jedinstvo kršćana, mogli zaključiti: Nole – kršćanin!