Piše: Marko Aždajić, Katolički tjednik

U današnjem svijetu gdje su podjele, sukobi i razlike često istaknute, ideja života u različitosti postaje sve važnija i potrebnija.

Jednu takvu pozitivnu priču o međureligijskom dijalogu donosimo u sklopu projekta Moj život, moja religija – Izgradnja međureligijskog dijaloga između mladih u BiH koji Međureligijsko vijeće u BiH provodi uz podršku Europske unije u BiH.

Suživot nije samo puko suživljenje s drugima u istom prostoru, nego dublji odnos koji se temelji na međusobnom poštovanju, razumijevanju i zajedničkom stvaranju zajedničkog prostora. U takvom kontekstu, glazba se izdvaja kao iznimno moćno sredstvo koje može premostiti kulturne, religijske i druge razlike te povezati ljude na dubljoj emocionalnoj i duhovnoj razini. Prisutna je u svim kulturama i svako društvo ima svoje specifične melodije i ritmove koji prenose priče i osjećaje kroz generacije. Ona nije samo oblik zabave, nego i sredstvo izražavanja, komunikacije i povezivanja. U trenutcima radosti, tuge, slavljenja ili razmišljanja glazba nam pruža utjehu, inspiraciju i snagu. Kroz nju dijelimo svoje najdublje emocije i misli, često bolje nego riječima. U našoj svakodnevici ona je most koji nas povezuje sa susjedima, prijateljima i čak potpunim strancima. Koncerti, festivali, školske priredbe mjesta su gdje se ljudi okupljaju kako bi zajedno uživali u njoj, stvarajući zajedničke uspomene i jačajući osjećaj pripadnosti zajednici. Kada pjevamo zajedno, bilo da je to u crkvenom zboru, na stadionu ili uz logorsku vatru, osjećamo se dijelom nečega većeg od nas samih, dio smo jedne zajedničke melodije života.

Limeni orkestar Rudarska glazba Kakanj predstavlja odličan primjer kako glazba može postati simbol suživota i zajedničkog identiteta.

Orkestar, koga Kakanjci već sedam desetljeća zbog predugog službenog naziva od milja nazivaju jednostavno Glazbom, neizostavni je dio života i identiteta ovoga grada.

^{Petar Zakušek član je orkestra od njegova osnutka 1952.}

Petar Zakušek član je orkestra od njegova osnutka 1952., jedini živući član iz početne postave.  

„Na inicijativu Rudničkog odbora sindikata 1952. dan je prijedlog da se osnuje Rudarska glazba. Tadašnji direktor Rudnika mrkog ugljena Kaknja Stjepan Čabrić i radnički savjet prihvatili su prijedlog. Kupili su se instrumenti i počelo se s probama koje su se održavale pet dana u tjednu. Na prvom nastupu sviralo je 29 glazbenika pod dirigentskom palicom prvog kapelnika Ivice Grgića. Vođenje orkestra onda je 1972. preuzeo Jožef Špringer i orkestar je vodio 43 godine“, prisjeća se gospodin Zakušek.

Od najvažnijih nastupa ističe njih nekoliko: „Na Republičkoj smotri amaterskih glazbenih sastava 1955. u Sarajevu osvojili smo visoko drugo mjesto s izvedbom skladbe S vrela Bosne,  autora Avde Smajlovića. Nastupali smo na poznatoj svibanjskoj paradi povodom Dana pobjede nad fašizmom u Beogradu. Skupa s orkestrom iz Trebižata svirali smo kao predgrupa Bijelom Dugmetu na stadionu Koševo, na njihovoj 'povratničkoj' turneji 2005. jedini put kada su nastupali svi članovi.“

Danas orkestar broji 35 članova i 15 polaznika. Do prije 10-ak godina u njemu su veliku većinu činili uglavnom umirovljenici. Sada je situacija potpuno drugačija. „Iako amaterskog tipa, znatan dio orkestra čine učenici osnovnih i srednjih glazbenih škola u Zenici i Kaknju, te jedan student Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i jedan član Sarajevske filharmonije. Mladi, Kakanjci i Kakanjke, učenici i studenti, odlučno su preuzeli nasljeđe ranijih generacija“, naglasio je današnji dirigent orkestra prof. Arnes Bajramović.

Dolaskom mladih snaga i prof. Bajramovića 2014. orkestar je drastično povećao svoj repertoar. „Sviramo sve. Od Bacha do sevdaha. Pored koračnica koje su bile glavnina repertoara prije, sviramo klasičnu glazbu autora poput Vivaldija, Jakova Gotovca, Bachai sl., pop i rock obrade domaćih i stranih skupina i izvođača poput Scorpionsa, Queena, Parnog valjka, Bijelog dugmeta, Michaela Jacksona, Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića itd. Sviramo također dosta filmske, narodne i duhovne glazbe“, objasnio je voditelj Bajramović.

Raznovrstan repertoar donio je i raznovrsne nastupe. Samo u posljednje dvije godine nastupali su na međunarodnim festivalima u Makedoniji i Turskoj, smotrama orkestara u regiji, božićnim i bajramskim koncertima, raznim obilježavanjima državnih praznika te kulturnim i sportskim manifestacijama. Posebno su ponosni na prijateljstva s mažoretkinjama iz Kiseljaka i Glazbenim društvom Stankovci iz Hrvatske. Međusobno se posjećuju i zajedno nastupaju.

^{Odore u tradicionalnim rudarskim bojama}

Sviranje nije glavni razlog zašto je gospodin Zakušek tolike godine redoviti član orkestra: „Da sam htio, mogao sam biti Louis Armstrong, ali ne. Sviram onoliko koliko treba. Mi smo ovdje radi druženja i zajedništva.“

Više od samih nota i izvedbi limeni orkestar Rudarska glazba Kakanj utjelovljuje duh zajedništva i života u bosanskohercegovačkoj različitosti.

Upravo u tom ozračju ovaj limeni orkestar nije samo glazbeni ansambl, nego simbol prijateljstva među ljudima različitih generacija, životnih pozadina i uvjerenja. Upravo tu, među zvucima raznih glazbenih žanrova koje izvode, rađaju se prijateljstva koja nadilaze svakodnevne podjele i koja traju desetljećima.

Gospodin Zakušek, druga najstarija članica orkestra flautistica Vesna Zvižaj i trombonist Suljo Zaimović prijateljuju gotovo 50 godina.

Matej Grgić i Senad Veispahić su došli u orkestar 2000-ih kada su bili VIII. razred. Danas su kumovi jedan drugomu. Kao što su se gradila prijateljstva prije 50 godina, tako se grade i danas   među najmlađim i najnovijim članovima orkestra. Izdvojiti ćemo primjer 14-godišnjih Bartola Zakušeka i Kaje Sarača koji su se orkestru pridružili 2018. Bartol je pohađao III., a Kaja II. razred. U glazbi su se sprijateljili i odrasli.

Osim toga, članovi orkestra zajedno slave i sve vjerske blagdane. Bez obzira jesu li Božić, Bajram ili Vaskrs, u orkestru se osjeća duh zajedništva i poštovanje prema svim vjerskim tradicijama koje članovi poštuju.

Njihova priča nije samo o glazbi, nego i o dubokom prijateljstvu koje se razvijalo kroz desetljeća. Gospodin Zakušek, koji je svjedočio svim fazama orkestra od samog početka, ističe da je njihova snaga uvijek bila u međusobnu povezivanju, bez obzira na razlike u godinama ili glazbenim preferencijama.

„Više od glazbe, ovdje smo zbog ljudi“, naglašava Zakušek. Ta jednostavna izjava odražava duboku povezanost članova orkestra koji su zajedno prošli kroz brojne nastupe i životne trenutke.

Profesor Arnes Bajramović dodaje kako su mladi članovi orkestra preuzeli naslijeđe s predanošću, šireći repertoar od klasičnih kompozicija do modernih hitova. Ta raznolikost omogućava orkestru da se prilagodi različitim prigodama i publici diljem svijeta.

Svirka orkestra Rudarska glazba Kakanj nije samo glazbeni nastup, nego simbol suživota, uzajamna poštovanja i prijateljstva koje se proteže izvan koncertnih pozornica. Njihova suradnja s mažoretkinjama iz Kiseljaka i puhačkim orkestrom iz Stankovaca pokazuje kako glazba može biti most koji povezuje različite zajednice i kulture.

U današnjem svijetu gdje su podjele česte, ovi glazbenici su živi dokaz da suživot nije samo teorija, nego nešto što se svakodnevno živi i njeguje. Njihov primjer nas uči kako je glazba više od umjetnosti – ona je jezik koji svi razumiju, jezik koji spaja i obogaćuje naše živote.

Stoga, dok Rudarska glazba Kakanj nastavlja svoj glazbeni put, oni nas podsjećaju da je zajedništvo i prijateljstvo iznad svega, što je najvažnija nota u njihovom melodioznom putovanju kroz život.

Ova publikacija urađena je uz pomoć Europske unije i njezin je sadržaj isključiva odgovornost MRV-a BiH i Katoličkog tjednika.