Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Iako su Međunarodni dan obitelji Ujedinjeni narodi proglasili 1989., u svijetu je prvi put obilježen tek 15. svibnja 1994., pod geslom Da obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja i djece. Bio je to odraz značaja kojega međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva. Kod Jakovića, kako nam je ispričala majka Slađana obitelj predstavlja neraskidivu vezu…

Nesvakidašnje
U to ne sumnjamo, poglavito kada je riječ o vezi između Mateje (20. rujna 2007.), Tea (20. rujna 2010.) i malenog Mihaela (20. rujna 2019.) koji, ako ništa drugo – u što sumnjamo, imaju barem zajednički rođendan. Tu je i njihova sestra Nikolina, koju su Slađana i njezin suprug Tihomir dobili kao prvo dijete 2004.

^{Supružnici Slađana i Tihomir hrabro svjedoče svoju otvorenost životu i pouzdanje u Boga}
Da, zvuči nevjerojatno i „namješteno“, ali ovako nešto je ništa drugo doli Božji prst i njegova odluka braći i sestrama na rođendane poklanjati najljepši dar – još jednog člana obitelji. „Iskreno rečeno – nisam takvo nešto planirala, kao što je negdje slučaj. Sve je došlo prirodno, spontano. Prvi sin kad se rodio – bila je u tijeku priprema za sestrin rođendan, ljepši poklon nije mogao biti, a termin je bio tek za nekoliko dana. Drugi sin kad se rodio, isto tako termin je bio 25. rujna, a ja sam imala neki osjećaj da će to biti taj dan i stalno sam djecu zezala dobit će brata za poklon. Malo se kćerka bunila jer bi to bio drugi brat na isti datum. 'Ipak hoću i ja proslavim svoj rođendan u miru' – tako je bilo“, rado nam je dočarala majka Slađana ovu neobičnost svoje obitelji, koja ih uistinu izdvaja i čini posebnom.

Bog im je vodilja i snaga
Slađana nam je također otkrila i kako i ona i muž dolaze iz obitelji gdje je bilo više djece, te su i sami oduvijek htjeli veću obitelj, što su, kako kaže i ostvarili. „Trudimo se djecu voditi kršćanskim životom i izvesti ih na pravi put uz Božju pomoć, a ako Bog da' i uspjet ćemo. Dosad smo na dobrom putu“, kazala je ova majka četvero djece, koja je posebno istaknula da je imati braću i sestre prekrasan dar: „to znači uvijek se imati osloniti na nekoga, tako je i s nama“.

„Mene u životu vodi Bog i tako je od malena, moja snaga i vodilja. Tako me je moja majka odgajala da bez Njega nemam ništa, a tako je i kod muža. To mogu posvjedočiti što sam na dar dobila četvero prekrasne, zdrave djece – da nije Njega ništa tako ne bi bilo. Uvijek je bio tu kroz najljepše dane moga života, ali i one teške jer nije uvijek sve tako lijepo i bajno, no važno je da nismo posustali“, otkrila nam je Slađana čija je obitelj nedavno i krstila svog najmlađeg člana – malenog Mihaela, a to je bilo posebno svečano jer je na taj dan bila i Prva pričest starijeg sina, što za njih predstavlja posebno lijepe i dragocjene uspomene.

Život na 1 000 mnv
Razgovarali smo i o životu na ovom selcu i u župi smještenoj na 1 000 metara nadmorske visine, nadomak Kaknja, te nam je Slađana kazala kako Tihomir radi na građevini, dok je ona kući s djecom. „Život u Vukanovićima je lijep ali pomalo težak. Težak je iz razloga što nemamo puno mogućnosti po pitanju školovanja djece, moraju ići u druga mjesta u školu osim najmlađega, on još ovu godinu ide ovdje. Najstarija kćerka ide u prvi razred Srednje tehničke škole Kemal Kapetanović u Kaknju, mlađa kćerka ide sedmi razred Osnovne škole Mula Mustafa Bašeskija u obližnjem selu Tršću, a sin ide u četvrti razred područne Osnovne škole Mula Mustafa Bašeskija, ovdje u Vukanovićima“, spomenula je naša sugovornica, koja unatoč tomu i činjenici da njezina djeca čine većinu ukupnog broja dječice u ovoj župi ipak s obitelji još uvijek odolijeva odlasku pod sunce tuđeg neba…

Rođendani…
Ali zato mi nismo mogli odoljeti, a da ne pitamo kako izgledaju proslave rođendana ovo troje mladih „istonadnevnika“ i primijeti li sličnosti među njima, pri čemu nam je Slađana veselo spomenula i kako često čuje komentare tipa „pa kako si to uspjela naštimati“, ali ponosno ističe da su svi sretni, jer kako kaže: dosad je bilo veselo, a sad će tek biti. „Svi su rođeni na isti datum ali po koja godina razlike je tu. Primjerice, ovo dvoje su ispočetka kao manji bili istog karaktera, a kako se braco rodio seka je na kraju ozbiljno shvatila tu ulogu i prihvatila brata kao najbolji poklon, što s prethodnim bratom baš i nije bio slučaj“, uz smiješak je priznala Slađana.

^{Sestre Nikolina i Mateja s bratom Mihaelom}
„Ovog najmlađeg ćemo pitati što o svemu misli kad malo odraste, do tada vidimo kako je svima lijepo. Brat im je došao kao radost budući da su oni sada već svi veliki. A on je jedno tako dobro dijete samo se smije i voli druženje, pravi mali momak“, s ljubavlju je prepričala ova požrtvovna majka dodavši kako je Bogu zahvalna za sve četvero svoje djece, koja uz sve dobro uče i slušaju.

Na kraju nam je prepričala i dogodovštine oko rođendanske torte. „Svake godine se dogovorimo za jednu tortu pa na kraju sve bude duplo. Svatko hoće svoju, a sad s ovim trećim, hmm, biti će i treća torta – nema nam druge – ili se možda ipak složimo za dvije. A oni se uvijek slažu: seka ima za sebe samo taj dan da uživa sa svojim društvom, ali opet kad dođe rođendan zaborave na ono što su se prije govorili, pa se slože i to bude prelijepa fešta“, rado je dočarala majka Slađana.

Jakovići su, kako vidimo, dovoljna poruka samim svojim svjedočenjem hrabrog življenja, otvorenošću životom, pouzdanjem u Boga i neraskidivom vezom koju su ispleli. Oni su dva u jedan – primjer i poticaj. Kada je Bog na prvom mjestu, vidimo kako je sve ostalo na pravom mjestu. Neka nas ova obitelj ohrabri, jer kao što je prilikom svog posjeta Filipinima u Manili u obraćanju obiteljima 16. siječnja 2015. rekao papa Franjo: „Svaka prijetnja obitelji je prijetnja samom društvu. Budućnost čovječanstva, kao što je često govorio Sv. Ivan Pavao II., dolazi kroz obitelj. Zato zaštitite svoje obitelji! Vidite u njima najveće blago svoje zemlje te ih hranite uvijek molitvom i primanjem sakramenata“.