Objavljena u časopisu Scientific Reports, dijelu izdavačke grupe Nature, studija je rezultat istraživačkog projekta provođenog od rujna 2022. do prosinca 2025. na sveučilištima u Padovi i Paviji, u suradnji s domaćim i međunarodnim institucijama, piše zenit.org.

Iako ne donosi konačni pravorijek koji su pojedini naslovi možda obećavali, ona nudi nešto znanstveno vrjednije: detaljan zapis bioloških tragova koje je jedan od najosporavanijih vjerskih predmeta na svijetu prikupio tijekom stoljeća ljudskog doticaja, izloženosti okolišu i konzervacije.

Znanstvenici su primijenili metagenomičku analizu kako bi ispitali DNK izoliran iz organskih ostataka različitog podrijetla pronađenih na fragmentima povezanim s platnom.

Metagenomika je iznimno moćna metoda jer se ne ograničava na traženje samo jednog unaprijed određenog organizma. Ona analizira cjelokupan genetski materijal prisutan u uzorku te može identificirati tragove koji potječu od ljudi, životinja, biljaka, bakterija, gljiva i plijesni. Međutim, ima i jedno temeljno ograničenje: sama po sebi ne može utvrditi starost predmeta s kojeg je DNK prikupljen.

Autori studije izričito priznaju da njihovi nalazi ne mogu odgonetnuti je li platno staro oko 700 ili 2000., jer genetski materijal predstavlja biološki sloj koji se nataložio tijekom vremena; on bilježi kontakt i kontaminaciju, a ne jednostavan molekularni vremenski pečat.

Ta je razlika ključna. Pitanje starosti platna već je dugo predmet rasprava. Radiokarbonska ispitivanja provedena u Oxfordu, Tucsonu i Zürichu 1988. smjestila su njegovo podrijetlo u razdoblje između 1260. i 1390. Ti su rezultati naknadno osporavani, osobito u studijama objavljenima 2010. i 2019. Međutim, novo metagenomičko istraživanje nije ni bilo zamišljeno kako bi razriješilo tu polemiku. Njegova leži drugdje.

Znanstvenici su pronašli genetske tragove povezane s ljudima, životinjama, biljkama, bakterijama i gljivama, što otkriva složenu povijest izloženosti okolišu i ljudskome utjecaju. Sama raznolikost tog materijala otežava, a u mnogim slučajevima i onemogućuje, izolaciju onoga što bi se moglo smatrati izvornim biološkim potpisom lana. Umjesto jednog jednostavnog odgovora, DNK stvara biološku kartu duge povijesti Torinskoga platna.

Među nalazima, profesor Alessandro Achilli identificirao je dominantnu mitohondrijsku genetsku liniju karakterističnu za populaciju aškenaskih Židova. Također je napomenuo da ta ista linija potpuno odgovara genetskom profilu profesora Baime Bollonea, koji je uzorke prikupljao 1978. Prema Achilliju, identifikacija keratina i drugih proteina kože putem proteomičke analize sugerira da postupci uzimanja uzoraka nisu bili sterilni, odnosno da se, primjerice, nisu koristile rukavice.

Taj primjer zorno ilustrira temeljnu poteškoću u tumačenju DNK pronađene na platnu. Dio genetskog materijala može biti od ljudi koji su njime rukovali tijekom istraživanja, konzervacije ili vjerskog čašćenja. Drugi tragovi mogu biti posljedica stoljetne izloženosti okolišu.

Studija je također identificirala varijante povezane s populacijama zapadne Euroazije i Bliskog istoka, uključujući genetske linije pronađene kod Druza. Ranija studija iz 2015., koju je proveo profesor Gianni Barcaccia sa svojim istraživačkim timom, već je izvijestila da je više od 55 % analiziranih sekvenci ljudske mitohondrijske DNK pripadalo bliskoistočnim linijama. Manje od 6 % bilo je karakteristično za zapadnu Europu, dok se 39 % moglo povezati s indijskim linijama, što možda odražava povijesni uvoz lana iz regije Inda.

Uzeti zajedno, takvi su nalazi kompatibilni s mogućnošću duge povijesti doticaja s Bliskim istokom i širim sredozemnim prostorom. Također su u velikoj mjeri usklađeni s povijesnim predajama koje raniju povijest platna smještaju u Svetu zemlju i istočno Sredozemlje prije njegova pojavljivanja u zapadnoj Europi nakon Četvrtog križarskog rata i osvajanja Carigrada 1204.

No, kompatibilnost nije i dokaz. Sama studija upozorava na opasnost od pripisivanja preciznog zemljopisnog podrijetla ili povijesnog događaja pojedinačnom genetskom tragu. Kako naglašava Barcaccia, genetski dokazi nadopunjuju forenzična, povijesna i radiometrijska istraživanja; oni ih ne zamjenjuju. DNK izoliran iz uzoraka predstavlja preklapanje bioloških signala nakupljenih tijekom vremena. Taj je oprez posebno važan kada se raspravlja o mogućnosti istočnjačkog podrijetla. Novo istraživanje takvo podrijetlo smatra izglednim, ali ga ne utvrđuje kao nesporno.

Drugi nalazi dodaju intrigantne pojedinosti cjelokupnoj slici. Uzorci su sadržavali bakterije povezane s izrazito slanim okruženjima, kao i tragove povezane s crvenim koraljem, stokom i domaćim životinjama. Takvi dokazi mogu biti u skladu s izloženošću mediteranskom ili bliskoistočnom okolišu, iako pojedinačni biološki tragovi ne mogu neovisno rekonstruirati cjelokupni put tkanine.

Studija također baca novo svjetlo na povijest očuvanja platna. Radiokarbonsko datiranje provedeno je na dvama odvojenim koncima korištenima pri popravcima nakon dokumentiranog požara 1532., tijekom restauracija 1534. i 1694. Ti rezultati pridonose boljem razumijevanju načina na koji se oštećeni lan konzervirao kroz vrijeme.

U tom smislu, ovo bi se istraživanje moglo pokazati korisnijim za budućnost nego za rješavanje najpoznatije rasprave o prošlosti. Biološki materijal prikupljen s platna nije čist arheološki uzorak sačuvan u izolaciji. On je proizvod stoljetnog doticaja tekstila, ljudskih bića, životinja, biljaka i promjenjivih okoliša. To tumačenje čini složenijim, ali ujedno akumulirane tragove čini znanstveno iznimno dragocjenima.

Nove tehnike molekularne biologije mogle bi stoga otvoriti put daljnjim istraživanjima uz upotrebu izuzetno malih količina materijala.

Buduća ispitivanja, ako se provedu izravno i pod strogo kontroliranim uvjetima, mogla bi pružiti dodatne informacije o povijesti, sastavu, očuvanju i mogućem podrijetlu platna.

Za vjernike, nikakva genetska analiza ne može uspostaviti teološko značenje lika otisnutog na tkanini. Za skeptike, nijedna pojedinačna sekvenca DNK ne može okončati povijesnu raspravu. Studija ne dokazuje da je platno pokrov Isusa Krista, niti dokazuje da je riječ o srednjovjekovnoj patvorini. Ono što dokazuje jest da platno nosi složenu biološku povijest – oblikovanu stoljećima ljudske pobožnosti, znanstvenog istraživanja, izloženosti okolišu i fizičkog očuvanja.

Najnovije istraživanje stoga ostavlja središnji misterij nerazjašnjenim. Ali isto tako pokazuje da Torinsko platno u znanstvenom smislu još ni blizu nije iscrpljeno.

J.M., KT