Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Sve unaprijed spomenute datosti svoje utemeljenje imaju, kako u svetopisamskim tekstovima, isto tako i u dugoj tradiciji Crkve. One nisu svrha samima sebi, nego su putovi koji vode ljudskoj i vjerničkoj izgradnji onih koji ih slijede.

Jubilej je izvrsna prigoda da se čovjek pokrene i pomakne osobne granice. Hodočašće bi trebalo biti putovanje na kome osoba ne mijenja samo mjesta kroz koja prolazi, nego i sebe i vlastite poglede. Stoga je važna i priprava za jedan takav poduhvat koja bi podrazumijevala plan aktivnosti, kateheze, ali i upoznavanje mjesta u koja se ide. Ono što se često zaboravlja jest promatranje svega stvorenog i kako je briga za prirodu „bitan izraz vjere u Boga i poslušnosti njegovoj volji“ (usp. papa Franjo, Pismo za Jubilej). Posebnost hodočašća je da to nije obično turističko putovanje, nego prigoda za dublje traženje smisla vlastita hoda na ovoj zemlji, prožeto molitvom i meditacijom. „Nije slučajno da je hodočašće bitan element svakog jubilejskog događaja. Polazak na put karakterističan je za one koji traže smisao života. Pješačko hodočašće veoma je prikladno za ponovno otkrivanje vrijednosti tišine, truda i usredotočenosti na ono bitno. I u nadolazećoj godini hodočasnici nade neće propustiti prolaziti drevnim i novim stazama kako bi intenzivno proživjeli jubilejsko iskustvo“, jasno je naznačio papa Franjo u buli proglašenja Jubileja Spes non confundit – Nada ne razočarava (Rim 5,5) u br. 5. Sama etimologija riječi „hodočašće“ upućuje na njegovu narav – „hoditi“ (pokrenuti se, učiniti napor) i „častiti“ (dati hvalu Bogu). U tome kontekstu brojni biblijski primjeri mogu poslužiti kao nadahnuće vjernicima kroz Jubilarnu godinu: počevši od Abrahama koji je na Božji poticaj napustio svoj zavičaj te je kao „aramejski lutalac“ došao do Obećane zemlje pa sve do Isusa koji je ostvarujući Očev plan, pošao „sa svom odlučnošću“ iz Galileje prema Jeruzalemu (usp. Lk 9,51).

Posebnost hodočašća je da to nije obično turističko putovanje, nego prigoda za dublje traženje smisla vlastita hoda na ovoj zemlji, prožeto molitvom i meditacijom

Središnje hodočasničko mjesto i ove Jubilarne godine bit će Rim. U Vječni Grad doći će milijuni ljudi s različitih strana svijeta, među kojima će biti i članovi Crkve u Hrvata od 5. do 11. listopada 2025. Obilaskom papinskih bazilika (Sv. Petra, Sv. Ivana Lateranskog, Sv. Marije Velike i Sv. Pavla izvan zidina) te prolaskom kroz Sveta vrata; zatim tradicionalnih hodočasničkih crkava i katakombi, vjernici će biti u mogućnosti obnoviti svoju vjeru na mjestima mučeničke smrti apostolskih prvaka Petra i Pavla, ali i ojačati jedinstvo s Papom. „Jubilejske crkve, posute duž hodočasničkih putova i u gradu Rimu, mogu postati oaze duhovnosti u kojima se može pronaći snagu na putu vjere i napajati se na izvorima nade, napose pristupanjem sakramentu pomirenja, tom nezaobilaznom polazištu za stvaran put obraćenja (Spes non confundit, br. 5)“, poručio je Sveti Otac hodočasnicima koji će doći u Grad na Tiberu.

Međutim, budući da većina katolika ipak neće biti u mogućnosti posjetiti Vječni Grad za vrijeme Jubileja 2025., važno je i u mjesnim Crkvama prepoznati hodočasnička mjesta u kojima će biti osmišljeni programi koji se tiču, prije svega, pristupa sakramentu pomirenja i dobivanju jubilejskog oprosta.

Upravo je to druga važna odrednica svakog Jubileja jer je oprost očitovanje konkretnog Božjeg milosrđa i njegove ljubavi koji nadilaze granice ljudske pravednosti. On omogućuje oslobađanje srca od tereta grijeha tako da se dužna zadovoljština daje u potpunoj slobodi. „Oprost nam, naime, omogućuje otkriti koliko je Božje milosrđe bezgranično. Nije slučajno što se u davna vremena pojam milosrđe slobodno zamjenjivalo pojmom oprost, upravo zato što se njime želi izraziti punina Božjeg oprosta, koje ne poznaje granice“, pojasnio je Papa u već spomenutoj buli u broju 23. I u ovom slučaju oprost nije privilegija onih koji će moći hodočastiti u Rim ili na neka druga mjesta, nego je ujedno prigoda i ostalima, osobito bolesnima i nemoćnima, da duhovno sudjeluju u aktivnostima, prije svega kroz sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, prinoseći tako svoje patnje i svoj život Bogu.

Jubilej je i prema biblijskoj tradiciji znak pomirenja jer je vrijeme pogodno za obraćenje. Ne misli se pri tom samo na osobnu preobrazbu, nego i na uspostavu društvene pravednosti i poštovanja prema Bogu, bližnjemu, samom sebi te stvorenom svijetu. To se na najbolji način može ostvariti kvalitetnim pristupom sakramentu pomirenja jer on uvijek iznova nudi mogućnost zadobivanja milosti i obraćenja.

Djelotvorna ljubav – caritas, osnovna je značajka kršćanskog života. Bez nje bi se hodočašće i oprost mogli svesti na magični obred. Upravo ljubav prema bližnjemu očituje konkretne plodove Božjeg milosrđa kada osoba koja je zadobila milost istu želi učiniti drugima. U kontekstu Jubileja važno je podsjetiti na poziv Sv. Petra: „Iznad svega, imajte veliku ljubav među sobom, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha“ (1 Pt 4,8). Tako da mala, ali konkretna djela, učinjena s puno ljubavi, jesu znak primljenog oprosta, ali i iskaz brige za stvorena Božja stvorenja.

Jubilej je i prema biblijskoj tradiciji znak pomirenja jer je vrijeme pogodno za obraćenje. Ne misli se pri tome samo na osobnu preobrazbu, nego i na uspostavu društvene pravednosti i poštovanja prema Bogu, bližnjemu, samom sebi te stvorenom svijetu

Kroz sva tri prepoznatljiva znaka Jubileja: hodočašće, oprost i djelotvornu ljubav prožima se molitva. Sveta godina je i prigoda za ispovijest vjere (Simbol – Vjerovanje) po kojoj krštenici postanu svjesniji svoga identiteta, ali i svjedočkog poslanja koga imaju u svijetu. Mnogo je načina i razloga za molitvu, ali u osnovi svega je želja za otvaranjem Božjoj prisutnosti i njegovoj ponudi ljubavi. Trenutci molitve na hodočašću jesu pokazatelji da to nije obično turističko putovanje, nego prepoznavanje „Božjih puteva“ (usp. Ps 83,6), ali i molitva za zadovoljštinu grijeha je izraz osobne želje za Božjom blizinom.

Kao što znakovi pored puta usmjeravaju putnike da ne zalutaju i lakše pronađu željenu destinaciju, na sličan način znakovi Jubileja mogu poslužiti kao „duhovna navigacija“ za dobivanje osobnih milosti i cjelokupne ljudske izgradnje.