Kao i njegov „padovanski“ imenjak, Sv. Anto pustinjak ili Sv. Antun Veliki, opat (251. – 356.), dosta je popularan svetac među hrvatskim katoličkim pukom, napose u Bosni. Razlog tomu jest što ga narod časti kao zaštitnika domaćih životinja, odnosno blaga ili marve, te ga se prepoznaje i od milja naziva imenom: Sv. Anto marveni. Ono što je manje poznato jest da tu „svetačku dimenziju“ ovaj egipatski pustinjak može zahvaliti svojim „iskušenjima“ tj. kušnjama koje su slikari, poglavito u srednjem vijeku, nastojali predočiti na različite načine. Između ostaloga ove su kušnje slikali u životinjskom obliku – kao svinju ili psa. Te je umjetničke prikaze pučka pobožnost dovela u vezu s molitvenim zazivima za zdravlje i čuvanje stoke.

Salvador Dalí, Iskušenje Sv. Antuna, ulje na platnu, 1946.; nalazi se u Belgijskom kraljevskom muzeju fine umjetnosti u Bruxellesu

No, Antunove su kušnje, o kojima je prvi govorio njegov suvremenik i crkveni naučitelj Sv. Atanazije Aleksandrijski (oko 298. – 373.), bile popularna tema u zapadnoj kulturi.

„Kušnje“ za potrebe filma

Danas najpoznatiji prikazi na ovu temu jesu oni novijega nadnevka – iz XX. stoljeća. Naime, 1945. je, za potrebe filma The Private Affairs of Bel Ami, raspisano Međunarodno umjetničko natjecanje Bel Ami na koje je pozvano 11 umjetnika nadrealista. Riječ je o američkoj drami, režisera Alberta Lewina, koja je nastala prema romanu Guya de Maupassanta Bel Ami iz 1885. Slika je trebala biti dimenzija 90 × 120 cm i to na temu „kušnje Sv. Antuna“. I planirano je da ona jedina bude u boji u inače crno-bijelom filmu. Tako su poziv dobili umjetnici: Ivan Le Lorraine Albright, Eugène Berman, Leonora Carrington, Salvador Dalí, Paul Delvaux, Max Ernst, O. Louis Guglielmi, Horace Pippin, Abraham Rattner, Stanley Spencer i Dorothea Tanning.

Stručni žiri činili su: Marcel Duchamp, Alfred H. Barr Jr. i Sidney Janis.

Svaki umjetnik koji je poslao sliku dobio je po 500 američkih dolara, dok je pobjednika čekala nagrada od 3 000 USD. I premda je danas vjerojatno najpoznatija slika španjolskoj slikara Dalía, prvo mjesto osvojio je Nijemac Max Ernst.

Max Ernst, Iskušenje Sv. Antuna, ulje na platnu, 1945.; nalazi se u muzeju Lehmbruck u Duisburgu u Njemačkoj

Tako su nastala nadaleko poznata djela koja tematiziraju kušnje Sv. Ante pustinjaka.

Ranija ostvarenja

No, Antunova su iskušenja bila predmet zanimanja na osobit način umjetnika u srednjem vijeku.

Najranije djelo koje prikazuje kako ovoga svetca napastuju demoni jest zidna slika u atriju rimske crkve Santa Maria Antiqua, koja se nalazi na Forum Romanorumu, nastala u X. stoljeću.

Među mnogima, vrijedne posebne pozornosti jesu:

- Opat Sveti Antun iskušavan hrpom zlata, slika je sienskog slikara iz 15. stoljeća poznatog kao Majstor triptiha Osservanze, koja se sada nalazi u Metropolitan Museum of Art u New Yorku. Djelo je urađeno oko 1435. temperom i zlatom na ploči.

Majstor triptiha Osservanze

- Tu je i djelo Martina Schongauera, gravura, vjerojatno nastala oko 1470. – '75., koju je poslije, moguće, kopirao i mladi Michelangelo.

Schongauer

- Zatim, Muka Sv. Antuna (ili Iskušenje Sv. Antuna) pripisuje se Michelangelu, koji ju je navodno naslikao kada je imao samo 12-13 godina. Nalazi se u Muzeju umjetnosti Kimbell u Fort Worthu, Texas. Nastala je tehnikom ulje i tempera na ploči, između 1487. i 1488.

Michelangelo?

- Potom triptih Kušnje Sv. Antuna - ulje na drvenoj ploči, nizozemskog slikara Hieronymusa Boscha, nastao oko 1501. Danas je u Museu Nacional de Arte Antiga u Lisabonu.

Bosch

- I Iskušenje Sv. Antuna flamanskog umjetnika Joosa van Craesbeecka, slika koja je nastala oko 1650. tehnikom ulje na platnu i nalazi se u Staatliche Kunsthalle Karlsruhe u Njemačkoj.

van Craesbeeck

Između književnih ostvarenja na ovu temu valja spomenuti djelo francuskoga romanopisca Antuna Gustava Fluberta (1821. - 1880.) Iskušenje Sv. Antuna iz 1874., koje je ovaj klasik, svjetski poznat po svome romanu Madame Bovary, tri puta objavljivao i prepravljao te smatrao svojim remek djelom.

KT