Sv. Bibiana, zaštitnik mamurluka

Nakon smrti roditelja Bibiana je pala u ruke Rufine,za vrijeme progonstva kršćana koje je činio car Apronian. Rufina ju je pokušavala zavesti za svoje planove, ali kad je Bibiana ostala vjerna kršćanstvu Apronian je naredio da je pretuku na smrt. Ona je podnijela ekstremna mučenja s osmijehom na licu. Nakon njezine smrti, tijelo joj je bačeno divljim životinjama, ali je ostalo netaknuto. Njoj su se molili ljudi koji bi patili i od mamurluka.

Sv. Barbara, zaštitnica vatrometa

Sveta Barbara bila je kći bogatog pogana Dioscorusa, koji je Barbaru držao odvojenu od vanjskoj svijeta kako bi je "zaštitio". Kad je otkrio da se obratila na katoličanstvo on joj je odrubio glavu. Na putu kući udario ga je grom i ubio. U početku je Sv. Barbara štovana kao zaštitnica protiv slučajnih smrti. Kada je izumljen barut stvorena je industrija u kojoj je smrt bila "uobičajena", a molitva za njezin zagovor postala je vrlo popularna u tom poslovanju. Tako je postala i zaštitnicom ljudi koji se bave barotom i vatrometom.

Sv. Genezije iz Rima, zaštitnik komedije

Sveti Genezije bio je vođa kazališne družine u Rimu glumeći u nizu predstave koji se na komičan način rugaju kršćanstvu. Tradicija kaže da je za vrijeme jedne predstave svjedočio anđelu koji mu je pristupio noseći "knjigu svih njegovih grijeha". Iskustvo je bilo toliko jako da se Genezije odmah obratio. Međutim, u publici je bio i rimski car Dioklecijan, poznat po progonu kršćana. Dioklecijan je odmah naredio Geneziju da se odrekne kršćanstva, ili da ga ubiju nakon mučenja. Sv. Genezije je to odbio.

Sv. Kristofor, zaštitnik neženja

Sv. Kristofer je kao kršćanin bio mučenik u rimskoj Lyciji jer se nije htio odreći svoje vjere. Bio je doveden pred mjesnog kralja kako bi ga on uvjerio da se odrekne kršćanstva. Mučenja su najprije bila blaga, koja su uključivala i izazove lijepih žena, ali je Sv. Kristofer na kraju ubijen odrubljivanjem glave.

Sv. Ambrozije, zaštitnik pčelara

Sveti Ambrozije bio je biskupom Milana i središnja crkvena figura iz 4. stoljeća. Tradicija kaže da je kao dijete doživio to da su mu se pčele spustile na lice dok je ležao u kolijevci. Odletjele su bez ubadanja dječaka, ostavljajući za sobom kapljicu meda. Njegov otac je to vidio kao znak od Boga, buduću sinovljevu elokvenciju i "medeni jezik" te ga poslao u svećenike.

Sv. Drogo od Sebourga, zaštitnik neatraktivnih ljudi

Sv. Drogo rođen je u 12. stoljeću u Flandriji (Sjeverna Belgija). Njegova je majka umrla tijekom porođaja, a njegov otac prije nego je odrastao. Potrošio je sve novce što je naslijedio te krenuo hodočastiti po Europi. Na jednom od njegovih putovanja razbolio se bolešću koja mu je iskrivila lice. Nakon toga postao je pastir u Sebourg u Francuskoj. No, budući da je njegov izgled bio toliko odvratan, građani su mu sagradili malu kolibu pokraj mjesne crkve, gdje je živio kao pustinjak preostalih 40 godina života.

Sv. Julijan , zaštitnik ubojica i lovaca

Da, dobro ste pročitali, postoji i zaštitnik ubojica, ali onih koji se obrate. Julijan je, prema predaji, ubio svoje roditelje koji su se nenajavljeni pojavili i legli odmoriti u njegovom praznom domu, a njemu je rečeno da ga supruga vara s nepoznatim muškarcem. Dolaskom kući pun bijesa vidjevši muškarca i ženu kako spavaju u krevetu on ih je ubio. Sv. Julijan je ostatak svog života proveo radeći pokoru i otvarajući prenoćišta za siromašne i bolesne putnike.

KT