Španjolska

Seviljske sestre koje igraju košarku i prave maske


Španjolski novinar Alejandro Ávila je na svom Twitter profilu objavio videozapis u kojem su prikazane sestre augustinke koje u dvorištu samostana igraju košarku. No osim toga, one od ožujka prave maske za medicinsko osoblje.

Video je dospio i na sportske web stranice gdje su mnogi komentirali košarkaške tehnike sestara i pozdravili inicijativu redovnica. Obučene u odore nisu se kretale mnogo jedna od druge. Sigurno nisu namjeravale postati prvakinje, a morale su u obzir uzeti i potrebu za socijalnom distancom. Njihova igra nije posve nalik onoj formalnoj, ali ipak je odala dojam kako se one mnogo zabavljaju.

Novinar Ávila nedavno je imao intervju sa sestrom Chiarom koja je podijelila priču o svom redovničkom zvanju te je posvjedočila o velikoj otvorenosti u malom prostoru samostana. „Čim počnete šutjeti, u sebi budete puni buke. U tišini smo puno prisutniji u sebi, tako da je naša osjetljivost pojačana“, kazala je redovnica.

Novinar piše kako bi malo tko mogao zamisliti da se sestre toliko zabavljaju igrajući sport ili da vole košarku. On smatra da je to pogrešno razumijevanje riječi ozbiljno jer misle da to isključuje sferu zabave i bezbrižne aktivnosti. „Umjesto toga, oni koji ozbiljno razmišljaju o svom životu i zvanju, u stanju su živjeti punim smislom svaku svoju gestu. Mi smo ti koji smatramo rad protivnim zabavi. Vjerujem da ove sestre ne odvajaju molitvu od odmora ili rad od osmijeha“, kazao je novinar, prenosi Aleteia.

Španjolska je uslijed pandemije koronavirusa zabilježila više od 250 tisuća zaraženih osoba od kojih je skoro 27 000 sa smrtnim ishodom. Iako brojke govore o padu infekcije, situacija još uvijek nije sjajna.

Samostan San Leandro u Sevilli dom je 18 sestara augustinki koje nude svoj doprinos kao pomoći zemlji, iako su one bile te koje su tražile donacije od svojih sunarodnjaka sve do pojave virusaCOVID-19. Od 2018. njihov je samostan podvrgnut velikoj obnovi, a dok se ovaj posao provodio otkrivena je potreba za dodatnim neophodnim radovima koji nisu bili planirani (uključujući jačanje temelja). Troškovi obnove eksponencijalno su rasli. Zapravo, samostanu je prijetilo i prijeti mu zatvaranje jer mala sredstva koja imaju jedva jamče svakodnevno preživljavanje – pa čak i to ne u cijelosti. Glavni izvor njihovih prihoda dolazio je od proizvodnje čuvenog deserta yemas (desert od žumanjaka i šećera), ali su sestre to odbacile kada je pandemija pogodila njihovu zemlju. Odlučile su se posvetiti proizvodnji maski i isporučivati ih medicinskom osoblju. One od ožujka rade s materijalima koji su im na raspolaganju i sve su šivale ručno. Ipak, neki sugrađani su im poklonili tri šivaća stroja. Posao je postao brži, ali sestre svakako pokazuju vještinu ručnog rada.

U slobodno vrijeme, kada ne šivaju maske, sestre se zabavljaju igrajući košarku. Ipak, ono što ih najviše ujedinjuje, jača i označava početak i kraj svakoga dana – jest molitva.

Ono što prikazuje video je kako provode dio vremena dok nisu zauzeti rezanjem tkanina i izradom maski: U unutrašnjem dvorištu samostana bave se košarkom. Ali ono što sam do sada izostavio - i to bi sigurno postavilo na prvo mjesto svega ovoga - je ono što objedinjuje, jača i održava početak i kraj svakog dana: molitva. To je pravi prozor širom svijeta.

T.M.I., KT