Zavičaj je mjesto neiscrpne energije i ljubavi. Uvijek vuče k sebi bilo da smo udaljeni koji kilometar bilo tisuće. To pokazuju brojna ljetna okupljanja, kako ona obiteljska, tako i ona iz mjesta nekada zajedničkog života.

Malo po malo
Istočni dio općine Prozor-Rama, onaj koji spaja Ramu s Neretvicom, potpuno je raseljen. Teške životne okolnosti tjerale su ljude da potraže bolje mjesto za život, a rat je to sve začinio tako da su sela od Ivanaka preko Pajića, Škarica, Banja Lučice, Gornje i Donje Vratne Gore potpuno rastjerana i devastirana. No, mnogi nekadašnji stanovnici ovih naselja nisu dali iz svojih sjećanja i svojih srca protjerati svoj zavičaj. Dio naselja pripada općini Prozor-Rama, a dio Konjicu. Od Ivanaka i Banja Lučice sva naselja pripadaju župi Solakova Kula.

Dolazili su i molili nad grobovima svojih predaka koji su opstajali unatoč teškom životu. Ta okupljanja bivala su sve masovnija i češće te su prerasla u ljetna druženja, a onda su nikle i prve nove kuće u Pajićima gdje je održan susret i ove godine na Pajića brdu nakon molitve na groblju.

Susret nakon 30 godina
Misu na groblju u Antunovićima u Donjoj Vratnoj Gori predvodio je župnik u župi Sv. Ilije Proroka u Solakovoj Kuli vlč. Marin Marić, a kojoj pripadaju ovi krajevi.

„Ima nešto u čovjeku što ga vuče po ovim makadamskim cestama ondje gdje je nikao i gdje mu je netko nešto darovao. Neka sila ga pokreće. Ta sila se naziva zahvalnost.“, kazao je tijekom propovijedi vlč. Marin, koji je također slavio misu s vjernicima na groblju i u Gornjoj Vratnoj Gori.

Nakon misa i molitve za pokojne, okupljeni vjernici nastavili su svoja obiteljska druženja oko obnovljenih ili razrušenih domova.

U Roljama se održao prvi zajednički susret nakon čak 30 godina.

Također, nakon tri desetljeća prvi put je organiziran i susret u Roljama i Barunčićima. To je ujedno i proslava uređenja puta koji je uradila Općina Prozor-Rama.

Jozo Šeškić Rajič okupio je cijelu grupu ljudi kako za susret, tako i za organiziranje cijelog događaja. „Danas smo se okupili ovdje u Roljama. Cestu su nam napravili. Hvala načelniku Jozi iz Prozora i gradonačelniku Konjica za cestu. Okupio nas se veliki broj i nadamo se da ćemo se i dalje okupljati. Ovo je za nas povijesni događaj ovdje“, kazao je Raič Šeškić.

Emocije se ne mogu skriti
Zanimljivost ovog susreta i ideja obnove je u mladim ljudima koji nisu ni rođeni ovdje. Njih, naime, jednostavno vuku djedovski korijeni. Prije svega tu su dva mlada poduzetnika iz Rolja, Dario Raič, sin pok. Ilije, poduzetnik u Zagrebu koji je glavni motor cijele priče, zatim Dragan Rajič Stipin kao glavni logističar i poduzetnik u Stuttgartu.

„Ovi svi ljudi oko nas, to je nešto posebno. Zajedništvo je najljepša stvar na svijetu. Uživamo na djedovini kada se okupimo. Ja sam se rodio u Ovčarima, ali tu je mene moj pokojni tata dovodio. Ovo je moja djedovina. Tu sam dolazio sa svojom mamom, sa stricem i braćom. I jako sam sretan i ispunjen emocijama što mogu biti ovdje. Jedva čekam da u Rolje dođu moja supruga i moje cure“, kazao je Raič.

Emotivni susreti i razgovori u Roljama potakli su emocije i nove ideje za susrete i obnavljanje djedovskih ognjišta. Podsjećanje na djetinjstvo nije moglo proteći bez suza. Te suze ujedno su radosnice jer iskazuju čežnju za domom, ali bude i nadu u nove poduhvate koji će niknuti u Roljama.

Dragan Rajič (Stipe Željkova) iz Rolja u razgovoru nije mogao suzdržati emocije koje su navirale: „Ja sam ovdje rođen, jedan od zadnjih i ovo je za mene posebno emotivno. Ne mogu zaboraviti taj trenutak kada smo prvi put došli ovdje, moja supruga Anita, djed Željko, Milenka i ja. Taj trenutak ne mogu zaboraviti, a ni svoje lijepo djetinjstvo ovdje. Ovo nikada neću zaboraviti i to želim prenijeti na svoju obitelj, na svoje sinove“, emotivno je poručio Dragan, objavljeno je na ramski-vjesnik.ba, gdje možete pronaći i više fotografija.

J.P, KT