Svaki hotel u kome ste odsjeli ima katoličko podrijetlo
sub, 12. rujna 2026. 10:08
Gostoprimstvo prema strancu ima dugu povijest. Kršćanstvo ga nije izmislilo, ali ga je promijenilo na načine koji se i danas osjećaju svaki put kada netko otvori vrata…
Davno prije nego što su postojali hoteli, postojala je xenia. Stari su Grci imali riječ za svetu obvezu prihvaćanja stranca – xenia, od xenos, stranac – i shvaćali su je dovoljno ozbiljno da ju stave pod božansku zaštitu. Sam Zeus, u ulozi Zeus Xenios, bio je zaštitnik putnika. Logika je bila elegantna i pomalo uznemirujuća: svaki stranac koji bi stigao na nečija vrata mogao je biti bog prerušen u čovjeka te se prema njemu trebalo čestito postupati. Trojanski rat, prema jednoj predaji, započeo je katastrofalnim kršenjem xenie – Paris, Menelajev gost, uzvratio je domaćinu na njegovu gostoljubivost tako što mu je oteo suprugu.
Philoxenia – doslovno ljubav prema strancu, od riječi philos i xenos – nije bila tek društvena uljudnost. Bila je moralna obveza poduprta božanskom sankcijom, vrlina koja je mogla povezati obične građane i kraljeve, obred s vlastitim pravilima: ponuditi hranu i piće prije nego što se upita tko je stranac, osigurati mu kupku i čistu odjeću, zabaviti ga i pomoći mu nastaviti put.
Rimljani su naslijedili tu tradiciju i dodatno ju formalizirali kao hospitium – pravnu vezu uzajamnih obveza između domaćina i gosta, koja se mogla prenositi s oca na sina kroz naraštaje.
To je tradicija koju je kršćanstvo naslijedilo. U Evanđelju po Mateju 25,35, Krist kaže nešto što bi zapanjilo svakoga oblikovanog grčkom ili rimskom tradicijom: „Stranac bijah i primiste me.“ Nije riječ o bogu koji bi mogao biti prerušen u stranca – sam stranac, bez ikakvih uvjeta, jest Krist. Grčki pojam theoxenia – prihvaćanja boga koji dolazi prerušen u smrtnika – u kršćanskom tumačenju postaje, ne mogućnost na koju treba paziti, nego trajna stvarnost prema kojoj treba postupati. Svaki je stranac Krist. Svaki čin dobrodošlice čin je pobožnosti.
Praktične posljedice te rečenice preoblikovale su krajolik Europe. Sv. Benedikt, koji je u 6. st. napisao svoje Pravilo, dao mu je najpoznatiji institucionalni oblik: „Sve goste koji pristignu treba primiti kao Krista.“ Ne goste koji se čine dostojnima. Ne goste koji mogu platiti. Sve goste. Benediktinski hospicij (hospitium) – gostinjska kuća pridružena svakom samostanu – postao je stalnim obilježjem hodočasničkih i trgovačkih putova srednjovjekovnoga svijeta, pružajući utočište svakomu tko bi stigao do samostanskih vrata.
Hospes – latinska riječ za gosta i stranca – naposljetku je dala engleske riječi hotel, hospital, hospice i hospitality. To nisu četiri različite riječi. To je jedna riječ, primijenjena na različite oblike istoga čina dobrodošlice.
Stoga, kada se prijavite negdje u hotel i netko vam pruži sobu i obrok ne pitajući zaslužujete li ih, nalazite se na kraju vrlo dugoga lanca. Sve je počelo sa Zeusom Xeniom koji je bdijući nad putovima drevne Grčke, štitio putnike. Zatim je preoblikovano jednim retkom iz Matejeva evanđelja. A potom su ga, kamen po kamen i vrata po vrata, gradili redovnici koji su vjerovali kako je umorni stranac koji stiže u sumrak netko koga im je izričito rečeno da očekuju.
J.P., KT
Izdvojeno
Ljudi, život, običaji
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
