Svećenici iz Zavoda Sv. Jeronima u Varaždinu, Ludbregu i Lepoglavi


Svećenici iz Papinskog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima sudjelovali su na biskupskom ređenju mons. Bože Radoša, razgledali Varaždin te posjetili Ludbreg i Lepoglavu.

Predvođeni vicerektorom vlč. Markom Đurinom, svećeniciiz Zavoda Sv. Jeronima sudjelovali su 24. studenoga u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, na misnom slavlju i obredu biskupskog ređenja mons. Bože Radoša.

U zajedništvu s njima bio je i rektor Kanadskog zavoda u Rimu, mons. Jaroslaw Kaufman te nekoliko drugih hrvatskih svećenika koji studiraju u Vječnom Gradu.

U „Stepinčevoj“ Lepoglavi

U ponedjeljak, 25. studenog, razgledali su kaznionicu u Lepoglavi, koja je osnovana 1854. u prostorijama Pavlinskog samostana. U razdoblju od 1908. do 1914. izgrađena je nova zatvorenička nastamba u skladu s tada važećim principima izvršenja kazne zatvora, a krajem 2003. u cijelosti je izvršena adaptacija tako da su uvjeti smještaja usklađeni s europskim zatvorskim standardima. Pohodili su i sobu­­/ćeliju u kojoj je od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951. bio zatvoren „najsvetiji lik hrvatskog naroda“ Bl. Alojzije Stepinac, kojem je danas u kaznionici posvećena kapelica.

Potom su obišli crkvu Bezgrešnog začeća BDM i samostan u Lepoglavi, koji su također vezani uz Red pavlina. Povijest crkve i pavlinskog samostana ukratko im je predstavio vlč. Andrija Kopjar, župni vikar u Lepoglavi. Kakao je objasnio, pavlini su u Lepoglavu došli na poziv grofa Hermana Celjskog, a osim vjerske i kulturne djelatnosti osobito je značajno njihovo djelovanje u medicini i školstvu. Prva crkva i samostan posvećeni su 1415. i nisu bili današnje veličine, a zbog oštećenja i rušenja u ratnim zbivanjima crkva je u 17. stoljeću kroz obnovu iz gotičke pretvorena u baroknu građevinu. Obiluje pokrajnjim kapelama i grobnicama, a ispunjena je freskama koje je naslikao najveći barokni freskoslikar sjeverozapadne Hrvatske – Ivan Krstitelj Ragner.

Dvor Trakošćan

U posljepodnevnim satima, uz stručno vodstvo, razgledali su kulturno dobro – dvor Trakošćan. On se sastoji od dvorca, građevina uz dvorac, perivoja i dijela park šume s jezerom. Smatra se kako najstariji slojevi građevine sežu u 13.st., kada je bio manja utvrda, a u drugoj polovici 16. st. došao je u posjed obitelji Drašković koja će ga zadržati sve do 1945. Njegova višestoljetna uloga imala je fortifikacijsku namjenu. Slabljenjem ratnih sukoba polagano je gubio obrambenu ulogu te je u preoblikovanju polovicom 19. st. dobio rezidencijalni karakter, a okolni je prostor uređen u perivoj. U njemu je sačuvana i vrijedna muzejska građa, čiji predmeti datiraju iz razdoblja 15. – 19. st. i razmješteni su u prostorijama koje čine originalne interijerne cjeline. U neposrednoj blizini dvora nalazi se kapela Sv. Križa koju su dali sagraditi grofovi Drašković polovicom 18. st. i još je uvijek u funkciji.

Ponos varaždinskoga kraja

Nakon toga, pitomci Zavoda i drugi svećenici iz Rima, pohodili su i vjersko središte grada Varaždina – crkvu Uznesenja BDM, biser baroka varaždinskoga kraja. Katedralu je svećenicima ukratko predstavio mons. Antun Perčić, prepošt Stolnog kaptola BDM na Nebo uznesene. Građena je od 1642. do 1646. Pokrovitelj gradnje bio je grof Gašpar Drašković, a posvetio ju je 28. svibnja 1656. biskup Juraj Petretić. Papa Ivan Pavao II. utemeljio je 5. srpnja 1997. Varaždinsku biskupiju i time je crkva Uznesenja Marijina postala katedrala.

U zajedništvu s mons. Radošom, novim varaždinskim biskupom, razgledali su zgradu i urede Biskupskog ordinarijata kao i druge važne Biskupijske ustanove te su se nakon toga zadržali u prigodnom druženju s novim varaždinskim biskupom i biskupom u miru mons. Josipom Mrzljakom te svećenicima djelatnicima ordinarijata.

U svetištu Predragocjene Krvi Kristove

Posljednjeg dana boravka na prostoru Varaždinske biskupije svećenici su slavili euharistijsko slavlje u župi Presvetog Trojstva u Ludbregu. Nakon toga ih je župnik mons. Josip Đurkan upoznao s trenutnim stanjem u župi koja je osobita po euharistijskom svetištu i događaju euharistijskog čuda. Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je posumnjao u istinitost riječi pretvorbe „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je moja krv...“, u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Danas je u Ludbregu svetište Predragocjene Krvi Kristove koje je jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj, a ujedno je ono jedno od najvećih i najstarijih euharistijskih svetišta u Europi. Ludbreško proštenište jedinstveno je i u javnosti poznato po zavjetu Hrvatskog sabora da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj. Zavjet je učinjen 15. prosinca 1739., a ispunjen je tek 4. rujna 1994. kada je kardinal Franjo Kuharić pred gotovo 100 000 okupljenih vjernika blagoslovio novu kapelu. Barokna monstranca s relikvijom Predragocjene Krvi danas se čuva u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.

Cijelo vrijeme svoga boravka svećenici su bili smješteni u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije u Ludbregu. Nakon nekoliko dana provedenih u Domovini, „jeronimovci“ su se  26. studenog vratili u Rim.

Gabrijel Kamber/KT