Argentina

Trajni đakon udovac zaređen za svećenika


Luis Avagliano služio je kao trajni đakon 27 godina, no nakon skoro sedam godina otkako mu je preminula supruga osjetio je Božji poziv da bude „otac mnogo više djece“, te je tako zaređen za svećenika 19. ožujka.

Novozaređeni, 68-godišnji svećenik bio je u braku s pok. suprugom Florom 38 godina, koja je preminula 2014. Imaju dvoje djece, koja su nazočila misi ređenja koju je predvodio biskup Quilmesa mons. Carlos José Tissera. Ređenje je upriličeno u župi Gospe od Neprestane Pomoći, gdje je vlč. Luis djelovao kao trajni đakon, a sada kao svećenik.

Roditelji kao primjer
Govoreći za ACI PrensuCNA-ovog novinskog partnera za španjolski jezik, kazao je kako je misa ređenja bila duboka i dirljiva svečanost od početka do kraja, te snažno iskustvo biti zaređen za svećenika.

Djeca vlč. Avagliana, koja su nazočila misi ređenja, snažno su poduprla njegovu odluku postati svećenikom za koju im je rekao skoro prije dvije godine.

Novozaređeni svećenik kazao je kako je uvijek bio bliz Bogu, odrastajući sa svoje dvije sestre u jakoj katoličkoj obitelji u četvrti La Boca u Buenos Airesu. Dodao je kako su mu roditelji pruživši mu ljubav i brigu bili primjer kada je i sam zasnovao obitelj.

Jedno od najtežih iskustava vlč. Avagliana bilo je kada mu je otac preminuo, u njegovoj osjetljivoj dobi od 15 godina, a za tri i pol mjeseca od toga preminula mu je i starija sestra. Kazao je kako je vjera u Boga i majčina blizina, njemu i drugoj sestri, pomogla nastaviti dalje. „Bog me nikada nije napustio, dao mi je snagu pomoći i poduprijeti moju majku. Majčina vjera i njezina blizina pomogla nam je nastaviti dalje. Nikada nismo izgubili povjerenje u Boga. Njegova se snaga ne može objasniti, osjetiš je i iskusiš“, dodao je.

Svećenik je napomenuo kako mu je majka i prenijela vjeru budući da ga je još kao dijete uvijek vodila na misu u župu Sv. Ivana Evanđeliste, u kojoj je primio i sakramente inicijacije, a potom i sklopio ženidbu te krstio svoju djecu.

Crkva prije prava
Luis i Flora bili su u vezi četiri godine, prije nego su se vjenčali kad je njemu bilo 23 godine. Njih dvoje djelovali su kao katehisti u nekoliko župa, a njihov dom bio je uvijek blagoslovljen hranom na stolu, molitvom i redovitim misama vikendom. Također, i preko tjedna gledao je da ode na svetu misu kad je god mogao, no nekada nije uspijevao zbog posla.

Nakon što je završio obrazovanje, radio je skoro 48 godina, uglavnom kao javni službenik, sve do umirovljena 2020. Uz to je, većinu toga vremena, djelovao i kao trajni đakon u svojoj biskupiji.

Đakonsku formaciju završio je na programu dijecezanske đakonske obuke, dok je studirao pravo. Ipak, na kraju druge godine studija osjetio je želju da više služi Crkvi te je stoga prekinuo studij prava. „Shvatio sam na kraju druge godine studija da se više vidim uz Crkvu nego u pravnoj struci, tako sam se odlučio potpuno posvetiti vjeri. Studirao sam šest godina, te sam potom 12. prosinca 1993. zaređen za trajnog đakona“, prisjetio se vlč. Luis.

Oba zvanja
Uz đakonat i posao, Avagliano je svoj život posvetio i brizi za obitelj. Bili su „vrlo bliska obitelj, jako draga, svi smo se jako dobro slagali. Srećom, molili smo i uvijek slušali Riječ Gospodnju, te imali Božju pratnju koja nas je vodila u svakom pothvatu“.

„Dar bračnog života je lijep. Odgajate svoju djecu kako bi i ona upoznala i usvojila katoličku vjeru, Sveto Trojstvo i ljubav prema Djevici Mariji. Uvijek imamo pratnju na putovanju (…) No, uvijek sam osjećao vrlo snažan Božji poziv i da ta ljubav prodire u moje srce i vodi me i prosvjetljuje, sve do jednog dana, nakon smrti moje žene i nekoliko godina razlučivanja, kada je svećenički poziv postao stvarnost“, posvjedočio je svećenik.

Tijekom mise ređenja biskup Tissera rekao je da ređenje vlč. Avagliana nije slučajno na svetkovinu Sv. Josipa. „Poput njega i Vi ste iskusili ljepotu ljubavi u paru, iskustvo braka, radost što ste tata; odgovornost zasnivanja doma, radost očekivanja svoje djece i njihova rođenja; neusporedivu radost prvih glasova djeteta koje ti gleda u oči i izgovaraju najdivniju riječ: tata. Osjećali ste u svom srcu i na svojim leđima odgovornost da svojim radom osiguravate obiteljski život i osiguravate obrazovanje djece; također ste pretrpjeli veliku bol zbog smrti svoje supruge i voljenog unuka; a sve kroz vaše posvećenje Bogu kroz đakonat. U toliko ste stvari poput Josipa“, napomenuo je, među ostalim, biskup.

Vlč. Avagliano je kazao kako je činjenica da ga je Bog pozvao da proživi oba zvanja veliko povjerenje i veliki blagoslov koji prihvaća s radošću. „Zahvalan sam Bogu što vjeruje u mene i ima povjerenja u mene. Sve što vam Bog daruje, ne možete mu ne vratiti“, poručio je ovaj svećenik i otac.

J.P., KT