Riječ je o tradiciji izlaganja tkanine kojom je, prema predaji – jer toga događaja nema opisanog u evanđeljima – pobožna žena obrisala Isusovo krvavo lice tijekom njegova uspona na Kalvariju, o čemu se posebno razmišlja u šestoj postaji pobožnosti križnoga puta.

Rubac, Platno i Sveto Lice

No, postoje barem tri slike koje pučka pobožnost smatra nenačinjenima ljudskom rukom, a koje vjernicima prenose lik Krista patnika, mrtvoga i uskrsloga: Veronikin rubac, Torinsko platno i Sveto Lice iz Manoppella.

Kako piše Vatican news nevjerojatna svjedočanstva, čija je povijest obavijena velom tajne i protkana brojnim događajima, potaknula su nemalo pitanja i nesporazuma, poput onoga o navodnoj krađi Veronikina rupca iz Vatikana nakon Pljačke Rima (Sacco di Roma) 6. svibnja 1527. U općoj predodžbi, rubac kojim je pobožna žena, nazvana Veronikom, obrisala izmučeno Kristovo lice – koji se čuva u bazilici Sv. Petra te se tu izlaže na Petu korizmenu nedjelju – često je bio zamjenjivan s onim koji je u 17. stoljeću iz Rima stigao u kapucinski samostan u Abruzzu.

Između ta dva prikaza postoje nevjerojatne dodirne točke, ali i duboke razlike: od očiju, koje su zatvorene ili otvorene, do samoga „crteža“ utisnutog na tkaninu koji je manje ili više čitljiv. Još jedan značajan detalj su podudarnosti između lica s Torinskog platna, onoga iz Manoppella i Veronikina rupca.

Studija o „Veronikinu rupcu“

Potkrijepljeno opsežnim dokumentacijskim i ikonografskim aparatom, veliko istraživanje koje je posljednjih godina provela Veronika Maria Seifert, uposlenica Svete Stolice i profesorica crkvene povijesti na Visokom institutu religijskih znanosti Sant’Apollinare, predstavlja glas koji se pridružuje znanstvenoj raspravi o ovoj fascinantnoj temi. Studiju je objavila izdavačka kuća Velar pod naslovom Veronikin rubac i Sveto Lice (Il sudario della Veronica e il Volto Santo).

„Kada se govori o Veroniki misli se na relikviju rupca na kojem je, prema predaji, tijekom križnoga puta Isus utisnuo svoje krvavo lice. Pod terminom 'Veronika' danas podrazumijevamo i pobožnu ženu koja je Isusu ponudila rubac, i samu relikviju. Ova potonja se tijekom izlaganja može vidjeti samo izdaleka i doima se kao tamna slika, teško prepoznatljiva. Veronikin rubac je taman jer je to relikvija krvi, a krv s vremenom tamni: Isusove oči, pravoga Boga i pravoga čovjeka, na njemu su poluzatvorene. Kao što mi zatvaramo oči kada nam se nešto približi, tako je i Isus, pravi čovjek, zbog refleksa vjeđa poluzatvorio oči brišući svoje napaćeno lice. Osim toga, u različitim ikonografijama Veronike – koje su vjerodostojne jer su izrađene uz dopuštenje bazilike Sv. Petra – nema krune od trnja. Brišući lice, Isus je nije dotaknuo kako ne bi povećao bol“, pojasnila je Seifert svoju teoriju u izjavi za Vatican news te je dodala: „Analizirajući brojne dokumente, primijetila sam da u srednjem vijeku mnogi izvori svjedoče o čuvanju dvaju akeropita (op. nerukotvorina) u Rimu – dvaju sudara koji nisu načinjeni ljudskom rukom. Najvažniji se čuvao u Sancta Sanctorum, papinskoj kapeli kod Sv. Ivana Lateranskog. Naziva se Sveto Lice ili također Uronika. Taj se pojam veže uz hebrejski korijen 'ur' što znači 'biti svijetao', 'osvijetliti', 'upaliti'. Drugu relikviju nalazimo od 8. stoljeća u Sv. Petru, a to je Veronika.“

Dva kulta

Zatim je pojasnila: „Postoje dva različita kulta povezana s ova dva rupca. Relikvija koja se čuva u Sancta Sanctorum identificirana je u Tabula Magna Lateranensis, velikom mozaičkom natpisu izrađenom 1291. pod Nikolom IV. (1288.–1292.), koji se danas nalazi u hodniku bazilike Sv. Ivana Lateranskog. U Tabula Magna Lateranensis navedene su najvažnije relikvije pohranjene kod svetog Ivana, a spominje se i rubac koji je bio na Kristovoj glavi: 'Item sunt ibi sudarium quod fuit super caput eius'. To su riječi koje prate one evanđelista Ivana: 'Sudarium, quod fuerat super caput eius' (op. 'Ugleda povoje gdje leže i rubac koji mu bijaše na glavi, ali ne uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu'). 'Veliki povoji' bili bi Torinsko platno, dok je mali rubac naveden kao zasebno savijen. Zanimljiva je egzegeza ovog retka: malom rupcu pridaje se više važnosti nego velikom platnu. Što je to važnije od Platna na kojem je prikazan mrtvi Krist? Prikaz uskrsloga Krista!“

Iako, nikada nećemo doći do konačnih povijesnih ili znanstvenih spoznaja o podrijetlu ove tri „relikvije“ njihova važnost je prije svega u duhovnom rastu kod vjernika jer očituju pashalni misterij: muku s Veronikinim rupcem, smrt s Torinskim platnom i uskrsnuće sa Svetim Licem.

KT