Piše: Lidija Pavlović-Grgić

ZorkaGrizelj rođena je 1. ožujka 1929. u Sovićima kod Gruda, u obitelji Kate i Mate Zorić. U zavičaju je, kako nam je rekla, odrastala u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, živjela na selu, završila školu i odmalena bila dio vjerskog života svoje župe predano moleći i sudjelujući u raznim duhovnim sadržajima – od ministrantskih do onih u društvima Sv. Ante i Sv. Franje.

Poslušati roditelje

„Volim ići u crkvu. Djed mi je bio prakaratur i valjda su to geni. Majka mi je bila u Trećem franjevačkom redu. Posluživala sam kod oltara. Zvonila sam na misi koja se tada na latinskom govorila… Htjela sam poći u časne sestre, ali je mama plakala i govorila: 'Ja tebe jednu imam, a ti bi išla u časne…' Tako nisam otišla. Bila sam jedina kćer, a imala sam trojicu braćeIvana, Dragu i Juru. Mamu sam poslušala jer se moralo slušati roditelje“, rekla nam je Zorka čiji je životni put ipak obilježio obiteljski život – na spomendan Sv. Kate (25. studenog) 1952.udala se u Grudama za supruga Juru. Godinu dana kasnije rodila je sina Tomislava u Imotskom, a onda su se 1955. iz Hercegovine doselili u Sarajevo gdje je obitelj Grizelj postala bogatija za još dva člana – sina Nebojšu (1955.) i kćer Mariju(1965.).

Vrijedni Hercegovci

Vrijedni Hercegovci brzo su se uklopili u novu sredinu i pokrenuli vlastiti biznis.„Otvorila sam 1965. kavanu, prva u općini Ilidža – 30 godina radila i mirovinu zaradila, a moj pokojni muž bio je prvi autoprijevoznik u općini Ilidža. Ovdje sam od 1955. i mislim da nikoga glava od mene nije zaboljela. Pomogla sam koliko sam god mogla svakome tko mi se obratio. Ne hvalim se, nego je to tako. Nitko mi nikad nije rekao: 'Crne ti oči u glavi'“, ispričala je naša sugovornica koja je sa suprugom radišan duh prenijela i na sinove i kćer – svi su uspješni privatnici. Tomislav i Nebojša su poznati sarajevski poduzetnici, a kćer s obitelji živi i radi u Australiji gdje je otišla nakon rata.

Bog će pomoći

Iako je uvijek imala pune ruke posla kao majka, supruga i poduzetnica, Zorka je i u najtežim i najsretnijim okolnostima ostala vezana za Boga dok je život nosio svoja bremena – 1990. joj je muž preminuo, 1992. joj je rat raselio obitelj, a nakon ratnih godina trebalo se vratiti u Sarajevo gdje su joj sinovi vlastitim snagama ponovno podigli devastirano imanje kako bi se osigurao kruh svagdašnji.

„Uvijek sam vjerovala da će mi dragi Bog pomoći i pomogao mi je“, kazala je baka dodavši kako je za sve životne događaje zahvaljivala Gospodinu,a posebno je zahvalna što su joj sinovi i kćer uspješni u svojim poslovnih pothvatima i lijepo žive sa svojima. Moli za sve njih, ali i, kako nam ranije rekoše poznanici bake Zorke, za mnoge druge ljude koje niti ne poznaje.

Moli za sve ljude

„Molim za svakoga komu je god potrebno da mu dragi Bog pomogne. Molim za obitelj, a ponekad mi i netko kaže da molim za njega – imaju neko povjerenje u mene“, posvjedočila je Zorka.

Unatoč godinama i nedavnim zdravstvenim problemima, njezin je duh snažan i radostan. Ona u župnoj crkvi i svetištu posvećenom Uznesenju Blažene Marije na Stupu svakodnevno sudjeluje u svetoj misi i moli krunicu s još nekoliko starijih pobožnih žena. „Nekad nam netko kaže: 'Sjetite se i nas koji slabo idemo u crkvu.' Sjetimo se mi svakoga“, dodala je baka koja sa svojim prijateljicama u crkvi rado pjeva stare, ali duhovne pjesme bez roka trajanja, a redovite su u svetištu i na bogoslužjima u čast Gospi svakog 15. u mjesecu.

Osobito prijateljstvo

Naša sugovornica upravo s Blaženom Djevicom Marijom njeguje osobito molitveno prijateljstvo, ne samo, kako je posvjedočila, u svibnju i listopadu – mjesecima obilježenim pobožnostima posvećenim Mariji.

„Gospin mjesec je uvijek. Uvijek joj se treba moliti. Uvijek molim Zdravo Mariju bez obzira na prigodu. Krunicu molimo svakodnevno. Gospa je moćna! Ona je majka Božja!“, istaknula je baka koja danas slabo vidi čitati, ali to ju ne sprečava utjecati se Bogu, majci našeg Spasitelja i svetima jer sve molitve zna napamet.

„Bog mi znači sve! Bez Boga ne možeš ništa“, naglasila je Zorka dodajući toj izjavi i nekoliko riječi pouke mlađima. „Nemoj drugome zlo željeti i činiti – to je isto jedna molitva. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Mladima bih poručila da imaju svoj karakter, da drugoga ne mrze i ne preziru te drugima pomognu koliko mogu“, rekla je baka na kraju našeg susreta.

Svjedočiti vjeru

Baka Zorka operirana je na Uskrs ove godine i njezin je oporavak trajao mjesec dana. Od njezine obitelji doznajemo kako je jedva čekala kad će prizdraviti i ponovno ići na svetu misu i krunicu. Rekoše nam i kako su Zorki velika radost i zornice na koje i u devetom desetljeću života redovito odlazi,iako temperatura u sarajevskim jutrima pada i 20 stupnjeva ispod ništice.

U domu naše sugovornice susreli smo i njezinu prijateljicu i susjedu Katarinu Đurić. I ona joj je bila pri ruci tijekom nedavnog oporavka nakon dolaska iz bolnice, a druže se i inače – skupa odlaze u crkvu i mole te uz kavicu razgovaraju o svemu. „Ona je jedna divna duša“, kazala je Katarina o baki koja, kako smo čuli od nje i drugih, ne govori mnogo, ali predanom molitvom i življenjemsnažno svjedoči svoju vjeru.