Vilić Polje

Zlatni pir Nike i Ivke Šekerija


U filijalnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Vilić Polju, u župi Sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici kod Uskoplja, svoju pedesetu godišnjicu braka proslavili su supružnici Niko i Ivka Šekerija.

Održavajući svoj bračni savez Niko i Ivka su vjerna slika onog odnosa kojeg Bog ima prema Crkvi, a to je trajna međusobna vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti – što košta da košta.

Ostajući vjerni jedno drugome u ljubavi i poštovanju poput mnogih drugih i oni su u svome životu prošli kroz različite životne prilike: kroz radosti i nade, žalosti i tjeskobe, ukratko kroz dobro i loše, ali su ostali vjerni jedno drugome baš onako kako su se zakleli prije 50 godina: u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, dok ih smrt ne rastavi.

I tada su stavili svoje ruke na križ i rekli: tako mi pomogao Bog, Blažena Djevica Marija i svi sveci Božji. Upravo ih je Božja milost tako jakom vjernošću i zakletvom združila u dubini njihova bića na jedan tajanstven način i učinila da od njih dvoje postanu jedno.

Niko i Ivka žive i živjeli su onako kako su naučili od svojih predaka, a takav život bi se mogao sažeti u dobro poznatu izreku svakom našem vjerniku: «Božja Providnost nikada ne spava». Ponavljajući je često i primjenjujući je u svim životnim okolnostima Gospodin ih je podario darom dobre i plemenite djece.

Rodili su devetero djece, od kojih je jedno preminulo u djetinjoj dobi. Ostalih osmero (četvero muških i četvero ženskih) sada uglavnom imaju svoje obitelji. Imaju 12 unuka, 13. je na putu, a ako Bog da, prije dijamantnog pira, bit će i praunuka.

Ovi svečari mogu danas biti smjerokaz mnogima koji se plaše djece i koji su izgubljeni glede istinskih ljudskih, kršćanskih i obiteljskih vrijednosti. Nema sumnje da je teško kad se prolazi kroz napore života, ali kad se podvuče crta o npr. pedesetoj obljetnici braka, tada postaje jasno da su ti napori slatki i da su bremena tih napora laka. Bog blagoslivlja takvu ustrajnosti i strpljivost u svim prilikama života, a osobito u onim prilikama gdje je trebalo ostati ustrajan u nadi protiv svake nade.

KT