Bošnjaci od Alije do Bakira – od užasa do užasa


Kod Izetbegovića I. Bošnjak je mogao napraviti zločin samo ako je budala, a kod Izetbegovića II. kriminalom se može baviti svaki Bošnjak, osobito ako je (još) ranjenik i(li) ratni vojni invalid. Članstvo u SDA se predmnijeva.

Piše: Josip Vricko, Katolički tjednik 

Legenda, ili, ako hoćete, alternativna povijest uči nas kako je Milica Budisavljević, kada je čula kako joj se kćerka Jovanka udaje za plavookog metalskog radnika iz Kumrovca, samo odmahnula rukom i kazala: „Ma, mogla se, moja Joka, i bolje udati!“ I, doista, sredinom sedamdesetih, a osobito onih godina nakon što je definitivno uvenula Ljubičica bijela, pokazalo se kako se nekadašnja prva drugarica SFRJ nije baš usrećila.

A, evo, sad dok se aferi Respiratori još kraj ni ne nazire, gotovo se nametnulo pitanje je li se aktualna prva dama BiH - ili makar u Bošnjaka - Sebija Izetbegović (baš) usrećila kada je povijesno "Da" kazala plavookom Alijinu jedincu?! Jer otkako se utvrdilo kako, ipak, ima stanovite razlike između respiratora i malina, gospođa je Izetbegović gotovo stalno u neprilici odgovarati na pitanje tko je, zapravo, kriv što nam je iz Kine stigla falš roba po zanimljivoj cijeni. I poglavito – proviziji!

Rano Seka u Telering stiže

Pitanje je delikatno, pa supruga prvog u Bošnjaka gdjekad ugazi u povijest, slijedom čega onda i u usporedbu dvojice Izetbegovića. I to ni manje ni više doli za javni servis susjedne i povremeno, ali zbilja rijetko, prijateljske Republike Srpske. 

”Vrijeme u kojem je moj svekar rahmetli bio, bilo je užasno vrijeme koje smo preživjeli. I ovo Bakirovo vrijeme je užasno teško, ali barem se ne gine”, povjerila se ravnateljica KCUS-a Mati Đakoviću uTeleringu. I to - gle čuda! - samo dan prije negoli će protiv toga voditelja biti podignuta kaznena prijava u kojoj se navodi kako je posredovao u reketiranju (ne, dakle, raketiranju) jednog eresovskog biznismena u vezi s kreditiranjem u jednoj tamošnjoj banci.

Nije, dakako, tom prigodom bolja polovica bračnog para Izetbegović propustila citirati glavu obitelji te je zavapila: „Nitko nije branio premijera, svi su branili situaciju. Prije nego što optužite čovjeka, dajte sve podatke. Zašto samo Novalić, zašto su svi Bošnjaci?”

Eh, da je ona kaznena prijava protiv Đakovića podignuta samo 24 sata ranije, mogao joj je voditelj, koji je, čini mi se, Hrvat, kazati: „A, što je sa mnom?“ No u nas je pravda spora i, nažalost, najčešće – nedostižna.

Pouke Alijina nagađanja

Međutim, kad je već gđa Seka spomenula pokojnoga svekra, treba se sjetiti i slučaja Leutar. Ali ne samo kako bih argumentirao prethodnu konstataciju o brzini bh. pravde, već ponajprije kako bismo se sjetili glasovite Alijini izjave glede potencijalnog egzekutora nad nekadašnjim federalnim viceministrom unutarnjih poslova.

„… Ako bih se upustio u nagađanje tko bi mogao biti izvršitelj ovog atentata na Jozu Leutara, rekao bih: ili je neka naša budala, ili je neki njihov vrlo inteligentan čovjek, naravno, u oba slučaja ekstremisti. Postoji i treća mogućnost - organizirani kriminal, ali to više nije politički kontekst“, kazao je Izetbegović I. u proljeće 1999.

To Alijino nagađanje s kraja prošloga stoljeća, danas zavrjeđuje makar malu analizu. Njegov je jedinac, naime, nakon uhićenja federalnog premijera Fadila Novalića obznanio kako je tu riječ o državnom udaru i to vrlo podlom. Nije Izetbegović II. niti posumnjao kako bi s respiratorima mogla mutiti kakva bošnjačka - makar i! - budala. Alija je, govoreći o potencijalnim atentatorima na Leutara, posumnjao u “vrlo inteligentne“ Hrvate, a Bakir je to (malo) devalvirao. Pa, evo, pripovijeda (samo) o podmuklim. No mlađi Izetbegović ide i korak, ako ne i više, dalje.

Poema o ranjenom junaku

Optužujući stožernu hrvatsku stranku za podlost, mobilizirao je borce, koji su žurno iskazali spremnost braniti svoga ratnog druga, ratnog vojnog invalida – kažu. Čime su, u biti, ti Alijini partizani pokazali kako idu Bakirovim stopama. Jer, kada je izbila afera s (navodnom) trgovinom glasovima na stranačkom kongresu, u kojoj je glavni akter bio prvi ispod Izetbegovića II., Asim Sarajlić - esdeaovski je čelnik kazao: „Asim je branio BiH i dvaput je bio ranjen."

Znakovito, ranjeni je junak već otprije znan organima gonjenja. U okviru predmeta Bosna optužen je za udruživanja radi činjenja kaznenih djela, u vezi s kaznenim djelom primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem te kazneno djelo protuzakonitog posredovanja. Tako, eto, za svaku ratnu ranu, taj bošnjački gazija ima i po jednu kaznenu prijavu. Što, dakle, onda jedno drugo poništava.

Nakon čega se treba sjetiti supruga gore rečene drugarice Jovanke, koji je, uz sve ino, ostao upamćen i po svome naputku sucima. „Ne držite se zakona k'o pijan plota!“

I kako smo, evo, opet došli do Tite, vratimo se pitanju s početka: Je li se, dakle, Sebija Izetbegović - kao što jest Jovanka Broz - mogla bolje udati? Odgovor je također: Da! Jer, živjela je i, po osobnom priznanju, živi u užasnim vremenima. Kada, primjerice, Bošnjak na uvozu iz Kine ne može uzeti ni milijun maraka a da ga podmuklo ne optuže za lopovluk. Dobro, nije ni boljoj polovici bračnog para Broz, bilo lakše. Bilo je svašta i od Vardara pa do Triglava, a i muž joj je, uz sve, volio omladinke skoro kao i bratstvo i jedinstvo. Nekritički!

Neka povijest sudi!

Ali Jovanka je, za sav taj užas, dobila čin potpukovnika, dva Ordena za hrabrost (samo je plavooki kumrovečki vragolan imao tri), Partizansku spomenicu, vilu na Dedinju… A gđa Izetbegović je (samo) ravnateljica KCUS-a, drugih činova, a o ordenima da i ne govorimo – nema. Istina, zbog objektivnih okolnosti ne može očekivati vilu na Dedinju. Već samo na Poljinama, koju dijeli s mužem joj.

Eh, sad, glede činjenice da bračni par Izetbegović, logično, živi zajedno, neki izvlače zaključak kako bi - ako (već) ni zbog čega drugoga - gđa Seka trebala dobiti orden. Ne kažu, doduše, za hrabrost, ali se, valjda, predmnijeva. Druga, međutim, škola drži kako ni Bakirova hrabrost nije mala.

Ma, neka povijest sudi!