Piše: Josip Vričko: Katolički tjednik

Stigla nas je evo kletva: Dabogda živjeli u interesantna vremena. Samo što je ova kineska starostavna mudrost, malo prepjevana: Živimo, slijedom toga prokletstva, u vrijeme Donalda Trumpa. I, ne samo da je interesantno, već – još i više! – šokantno. U tolikoj mjeri da mediji zapravo više i ne moraju, kao što su inače radili, izvješća o tomu što američki predsjednik radi – i naročito govori! – započinjati sa „šokantno“. Dovoljno je samo spomenuti ime toga stožernika iz Bijele kuće i zna se što slijedi. Šok do šoka!

Novi horizonti…

Mada, mora se podsjetiti kako, kada je ono prvi put, porazivši suprugu Billa Clintona, svoga jarana s orgija kod seksualnog manijaka Jeffreyja Epsteina, preuzeo žezlo prve svjetske sile pošteno priznao s kim će Amerika imati posla. A, s Amerikom (logično) i sav ostali svijet. Ovih je dana, na prvu obljetnicu drugoga mandata toga nesuđenog (…) Nobelovca, BBC podsjetio na njegov inauguracijski govor nakon što je, nasuprot svim prognozama, spriječio da bolja polovica bračnog para Clinton krene muževim stopama.

Iz aktualne je perspektive osobito zanimljiv onaj dio u kojemu, sad već i v.d. predsjednika Venezuele, kaže: „Sjedinjene Države će se ponovno smatrati nacijom u razvoju. Nacijom koja povećava naše bogatstvo, širi naš teritorij, gradi naše gradove, podiže naša očekivanja i nosi našu zastavu prema novim i prekrasnim horizontima.“

Jasno, tome je govorniku za širenje teritorija trebao, evo, drugi mandat – i, sudeći po onomu što govori, u toj nakani neće gubiti na vremenu. Kada je prvi put zagalamio: „Treba nam Grenland, moramo ga imati!“, nerijetki su pomislili: „Neće valjda?!“ Ovih dana je, međutim, pitanje ne hoće li, nego (samo) kad će. I kako! Nije mu – više! – uzor (samo) James Monroe, nego – sve više! – jedan drugi predšasnik, James Polk, koji je stolovao u Bijeloj kući od 1845. do 1849. i proširio Sjedinjene Države više nego bilo tko prije ili poslije njega. Slijedom čega treba podsjetiti kako je (potencijalni) grenlandski osvajač još prije nekoliko mjeseci zaprijetio kako će Kanada biti 51., a Grenland 52. zvjezdica na američkoj zastavi.

Ma, dajte mu tog Nobela – više!

I, kad smo kod 52. zvjezdice, vrlo je razmišljanja vrijedan dojam koji je na američke generale ostavio njihov vrhovni zapovjednik prigodom razmatranja planova za preuzimanje toga najvećeg otoka na svijetu. Dobro informirani diplomatski izvor povjerio je, naime, Daily Mailu kako visoki američki časnici drže da je predsjednikov plan sumanut i nezakonit. Kao da razgovarate s petogodišnjakom, plastično je objasnio jedan od njih razgovor na najvišoj razini.

No već ovoga tjedna vidjeli smo kako se zapravo ponaša kao mlađi, uvrijeđeni pubertetlija. Njegovo pismo norveškom premijeru Jonasu Gahru Støreu odražava baš osjećaje 14-15-godišnjaka kojemu je nešto uskraćeno. Nije mu Norveška (?!) dala Nobelovu nagradu za mir, pa eto više ne osjeća obvezu razmišljati isključivo o miru. On – koji je po vlastitu, ali vrlo neuvjerljivu, priznanju zaustavio osam ratova…

Nije "maloga" Donalda pritom utješilo niti to što mu je prošloga četvrtka venezuelanska opoziciona liderka Marija Korina Machado, uručila svoju Nobelovu nagradu. On hoće svoju i – gotovo!

Od početka vremena…

I, to je taj svijet po Trumpu, kojega je možda ponajbolje definirao – baš! – njegov jastreb Stephen Miller. „… Možete pričati koliko god želite o međunarodnim finesama i svemu ostalom, ali mi živimo u svijetu kojim upravlja snaga, kojim upravlja sila, kojim upravlja moć. To su željezni zakoni svijeta od početka vremena. Po definiciji, mi smo glavni jer imamo vojsku Sjedinjenih Država stacioniranu izvan zemlje“, kazao je taj Trumpov pouzdanik, upamćen još iz prvoga mandata svoga šefa po tezi kako će predsjednik okončati „američki pokolj“, distopijsku sliku zemlje pogođene siromaštvom i kriminalom. U prijevodu, najavio je žestok obračun s migrantima. Što je, znatnim dijelom u sjenu bacilo, sve dobro što je uradio obračunavajući se s radikalnim ljevičarskim fanaticima, organizacijama i ideologijama, koji su svoje pravo lice pokazali ubojstvom američkom domoljuba Charliea Kirka.

A evo, od ovoga tjedna po američkim gradovima gdje djeluju agenti Agencije za imigraciju (ICE) okupljaju se patrole građana koji s puškama stoje na ulicama i upozoravaju sugrađane na prisutnost ovih, u biti, lovaca, zvanih još i "Trumpov Gestapo".

Ima, dakako, u Americi – velika je! – i drugačijih mišljenja. Nakon što je zakašnjeli, 79-godišnji pubertetlija odlučio carinama kazniti Dansku i nekoliko drugih europskih zemalja što mu ne daju Grenland, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i kolumnist The New York Timesa, Paul Krugman kazao je kako mu je to najgluplji potez dosad.

Blefira li?!

Teško je pak pratiti sve Trumpove poteze i onda ih gradirati kao što je evo pokušao rečeni Nobelovac. Tako je početkom ovoga tjedna uputio službeni poziv Vladimiru Putinu da se pridruži Odboru za mir, koji bi trebao nadgledati poslijeratnu obnovu i upravljanje Gazom. Iz Kremlja je stigao odgovor kako će razmotriti ponudu… čim Vladimir – čini se, ipak, Veliki – dozna više detalja s američke strane.

Nakon čega se, u očekivanju novih Donaldovih vragolija, valja prisjetiti još jednoga vragolana iz Bijele kuće, Richarda Nixona, koji je još prije pola stoljeća shvatio kako ne moraš biti lud, samo trebaš postići da drugi misle da jesi. Naime, savjetnik toga američkog predsjednika kojemu su novinari – gradske rubrike! – došli glave, H.R. Haldeman u svojoj je biografiji tumačio strategiju svoga šefa: Htio je da Sjeverni Vijetnam povjeruje kako je došao do točke u kojoj bi mogao učiniti bilo što. Nixon je to krstio kao „teoriju luđaka“. Ideja je bila kao u pokeru: ako protivnik misli da si spreman sve staviti na kocku, povući će se prije negoli riskira. Nije ipak, uči nas povijest, Nixonu uspio ovaj blef – Hanoi se nije uplašio, a rat se nastavio.

Mnogi, međutim, misle kako veliki problem može biti to što Trump – možda?! – na blefira.

Pregledajte ga!

Uostalom, jedan od vodećih američkih političkih portala Hill piše kako je dr. Jonathan Reiner, kardiolog pokojnog bivšeg (republikanskog) potpredsjednika Dicka Cheneyja, u ponedjeljak pozvao da Kongres istraži Trumpovu zdravstvenu sposobnost.

Uz ovoga liječnika, Trumpovu mentalnu formu dovela je u pitanje i Yassamin Ansari, demokratkinja iz Arizone i zastupnica u Kongresu. "Predsjednik SAD-a izuzetno je mentalno bolestan i to dovodi u opasnost živote svih nas“, napisala Ansari na X-u, pozivajući se na 25. amandman, ratificiran 1967., koji predviđa da potpredsjednik države preuzme vlast u slučaju da predsjednik nije sposoban obnašati svoju dužnost.

A treba podsjetiti – ma koliko kasno bilo! – kako su vodeći američki psihijatri već na početku prvog Trumpova mandata tražili da, na temelju 25. amandmana, Kongres utemelji neovisan i nepristran tim stručnjaka za mentalno zdravlje koji bi evaluirali njegovu sposobnost da ispunjava predsjedničke obaveze.

Ali, eto, predsjednik je ostao nepregledan...