Danke Deutschland - malo morgen!


... Jer, ako Nijemci ovako nastave... Falsificiraju uznemiravajuće snimke koronaignoranata s Jadranske obale, reprezentativni golman im u „neznanju“ pjeva hrvatske budnice, a novine, u potrazi za „ustaškom gujom“, objavljuju cenzurirane intervjue...

Thompson i Martens u Čavoglavama Foto: FAZ

Thompson i Martens u Čavoglavama Foto: FAZ

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Zapravo je sve počelo nakon što je njemački nogometni reprezentativni vratar Manuel Neuer u okolici Omiša pao u sevdah i s domicilnim domoljubima zapjevao Lijepa li si. Thompsonovu, dakako. Žurno se njemački Bild Zeitung skandalizirao nad snimkom na kojemu se vidi (i čuje!) kako Manuel u zanosu, vidno ganut pjeva: "Herceg-Bosno, stolzes Herz!" Samo na (gotovo) besprijekornom hrvatskom. Dakle: "Herceg-Bosno srce ponosno." (Da me cijeli svijet razumije!).

I sjetiše se – Čavoglava!

Vjeruje, naime, taj tabloid kako je hrvatski pjevač prešao (sve) granice i zagazio na tuđu, bosanskohercegovačku teritoriju.

Bildu su se, sinkronizirano, priključili još neki mediji, kako u povremeno prijateljskoj Njemačkoj, tako i na teritoriju od Vardara pa do Triglava. Također, povremeno prijateljskom. Osobito, oni već stari, dokazani Thompsonovi progonitelji – lovci na ustašku guju za koju je sezonu lova proglasio (srećom) nekadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović još dok je stolovao na Pantovčaku. I što će, kud će – Neuer se pravdao kako nije imao pojma što pjeva, jer i ne zna hrvatski. Ali, nije majka grdila golmana zato što je pjevao, nego zato što se vadio da je pjevao...

I, usred te kampanje, Frankfurter Allgemeine Zeitung sjetio se kako je njihov novinar, dopisnik za ovaj dio Europe, Michael Martens još pred kraj prošle godine zamolio Thompsonove prijatelje iz hrvatske zajednice u Njemačkoj da mu osiguraju intervju. Što su oni, ponajprije želeći da njemačka javnost dozna pravu istinu o hrvatskom glazbeniku, i učinili. Martens se, dakle, potkraj 2019. pojavio u Čavoglavama i razgovarao s Markom. No intervju nikako da ugleda svjetlo dana. Nakon čega je autor osjetio potrebu objasniti svome sugovorniku gdje je zapelo... Korona je, kazao je, sve poremetila... Ali, obećao je, prostor će se ukazati.

A nakon što se Bildt bavio Neuerovim pjevačkim dometima, Martens se javio, navodno zgrožen pisanjem toga tabloida i najavio kako će se, s obzirom na njegovu veličinu, prostor za objavljivanje pojaviti 19. srpnja u tiskanom izdanju, a onda, dan poslije, i na internetu.

Što je, u biti, bila posljednja (profesionalna) korektnost toga, inače, aktualnoga Andrićeva biografa. (U požaru svjetova. Ivo Andrić: jedan europski život, knjiga je koju je sarajevski Buybook objavio potkraj prošle godine, baš nekako u vrijeme dok je ovaj, sad već, njemački gujolovac s Thompsonom u Čavoglama pio rakiju i mezio pršut.)

Goebbelsovski pristup

Jer, umjesto dogovorenog intervjua, pojavile su se Martensove impresije iz Markova zavičaja i razgovora kojeg je vodio sa svojim susretljivim domaćinom. Ponukalo je to, dakako, prevarenog pjevača da (onda) objavi intervju u cijelosti. Bez, dakle, autorovih ili redakcijskih intervencija. Ili, točnije – cenzure, znatnim dijelom temeljene na konceptu Paula Josepha Goebbels. Znate već ono o upornom ponavljanja laži... Slijedom čega čak ni mediji neskloni Thompsonu nisu mogli ostati neutralni u osudi ove FAZ-ove bezočne prijevare. Tablodizacije bez presedana. Uvjerljiva je većina, naime, objavila intervju u izvornom obliku.

Praktički, Martens je imao napisan tekst i prije no što je probao čavoglavsku rakiju ljutu i omastio novinarski brk pršutom. Susret s Markom trebao mu je samo zbog (kakve-takve) autentičnosti. U čitavom nizu falsifikata, najilustrativniji su, kao pokazatelj novinarskog zločina s predumišljajem, oni u kojima je bjelodano što je i s kojom namjerom Martens izostavio. Ili, pak, prepričao „svojim riječima“. E kako bi se, prije svega, Perkovića prikazalo kao mrzitelja Židova – ustašu, znači... U kontekstu čega treba citirati dio (neobjavljenog) intervjua u kojemu Martens pita: „Je li točno da su mnogi vaši koncerti u inozemstvu zabranjeni?“

Stari plan – ustašizacija (svih) Hrvata

Na što mu Thompson tumači kako nije bilo zabrana već samo medijskih pritisaka i širenja neistina o njemu kao o nekakvom fašisti, a te su objede dolazile od raznih udruga i pojedinih medija. „Razumljivo je da je židovska zajednica posebno osjetljiva na pojave fašizma pa bi nažalost u većini slučajeva reagirala na prvu i bez posebne provjere povjerovali u te neistine“, naglasio je Marko, konstatirajući dalje kako je, zapravo, riječ o (starom) planu „prikazati mene i moju publiku negativnom pojavom, a u konačnici i naš hrvatski narod kao zločinački i genocidan, narod koji slavi fašizam kao svoj svjetonazor“.

Nakon svega, jasno je kako su Martens i njegova redakcija upali u tu matricu, koristeći - kao dobrodošao šlagvort - Neuerove ladanjske radosti kako bi njemačkoj (pa uz ino i potencijalnim turistima) javnosti pokazali što ih čeka ako žele (opet) na hrvatsko more. Moraju Čavoglave znati napamet! O „Za dom spremni“ da i ne govorimo!

A u takvim je okolnostima onda logično da njemačku publiku ne zanima kako je cijela priča o Thompsonovu pjevanju opskurne Jasenovac i Gradiška Stara, samo konstrukcija hrvatsko-srpskog novinarskog dvojca Latin-Stanković još iz stoljeća prošlog. Gotovo je, međutim, nevjerojatno da se Martens, novinar takvoga kalibra nije zamislio nad činjenicom da je u vrijeme rađanja toga falsifikata, a i godinama poslije, Marko održavao koncerte po cijeloj Europi. U Njemačkoj, primjerice, nesmetano punio dvorane s desecima tisuća ljudi. Odjedanput, u novije vrijeme, autentičnost toga uratka ne dovodi se više u pitanje. Pa onda i Martens, ignorirajući činjenice, ironizira Thompsonovo pojašnjenje toga slučaja.

Teške boje

A sve to kako bi onda, zanemarujući, pa valjda 90% onoga što je čuo u Čavoglavama, zaključio da je „domaćin bio pristojan, nenametljiv i ugodan. Netko koga biste si poželjeli imati za susjeda, toliko dugo dok pričate o vremenu i djeci. Ali ne i o povijesti i politici. (A i zašto bi, op. J.V., s pjevačem i razgovarao o tim temama?!) U tom trenutku se Perković pretvara u Thompsona. Thompson se predstavlja za bezopasnog hrvatskog patriota, no on to nije. On ispod svoje bijele veste nosi crnu košulju.“

Poslije čega onda čitatelji FAZ-a nisu mogli pročitati ni kako je Perković rastumačio razliku između patriota i fašista. A onda, što je u biti dio iste priče, niti to u kakvim je okolnostima jedva punoljetni srednjoškolac iz Čavoglava uzeo thompson u ruke i bio za dom(ovinu) spreman. Ali su zato mogli vidjeti autorovu manipulaciju s odgovorom na pitanje kako procjenjuje povijesnu ulogu Ante Pavelića. Martens, naime, krati Thompsonov odgovor na: „To želim zadržati za sebe“. Dok autentični odgovor glasi:

„To želim zadržati za sebe, ali ne zato da izbjegavam tu temu. Nego ja nisam povjesničar, a i manje sam kompetentan od drugih koji bi o toj temi mogli razgovarati i iznositi mišljenje u javnosti. Naravno da nas sve zanimaju povijest pa tako i mene, ali bilo bi od mene neskromno davati ocjene nečije povijesne uloge. Radije to prepuštam povjesničarima i sudu vremena. Naravno, ako vi aludirate na zločine koji se vežu uz povijesnu ulogu Ante Pavelića, moram vam reći da ja osuđujem sve režime ako su činili zločine, bio on fašistički, komunistički, ili bilo koji drugi“.

Njemački je novinar očigledno očekivao da mu Perković zapjeva U Madridu grobnica od zlata... A kako je to propalo, nije ga (više) osobito zanimalo što misli o poglavniku.

Pa, dobro što je tim Nijemcima?!

Uz to, a ipak malo benignije, njemački je RTL, jedna od najuglednijih europskih medijskih kuća, ovih dana pustio prilog o tomu kako se turisti na hrvatskoj obali opijaju, ponašaju raskalašeno ne mareći za epidemiološke mjere. Ukratko - „ponašaju se onako kako se od njih i očekuje kao Balkanci“. Ilustrirajući ovu priču snimkama sa Zrća iz nekih prošlih vremena. Što je onda demantirao i gradonačelnik Novalje.

Pa, dobro što je tim Nijemcima?! Falsificiraju uznemiravajuće snimke koronaignoranata s Jadranske obale, reprezentativni golmani im u „neznanju“ pjevaju hrvatske budnice, a novine, u potrazi za „ustaškom gujom“, objavljuju cenzurirane (tzv.) intervjue...

Vrijeme kada su Hrvati egzaltirano pjevali Danke Deutschland bespovratno je prošlo. Pjevat će se opet, kako trenutačno stvari stoje - malo morgen!