Difamacija ili medijska pomoć „Napretku“?


Puno teže od pogrješke ili počinjenja grijeha jest ustrajavanje u tako nastalom stanju tj. opravdavanje svojih gluposti, moralnih padova ili korupcije. No, baš to se, izgleda, događa u Hrvatskom kulturnom društvu "Napredak".

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik 

Kao očit primjer rečenoga na službenoj stranici Društva prenesen je, očito naručeni, intervju – predstavljen kao „ekskluzivni razgovor“ za malo poznati portal viteški.ba – s članicom Središnje uprave HKD-a Napredak prof. dr. sc. Vandom Babić Galić, znanstvenom savjetnicom u Institutu za migracije u Zagrebu te savjetnicom ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Razgovor koji tretira „aktualnosti u svezi Skupštine ovog društva“, zapravo je osvrt na izbor vodstva Napretka. Tako Babić Galić veli: „Ovaj skup još jednom je pokazao kako je unatoč raznim pokušajima medijskog difamiranja čelništvo HKD Napredak transparentno, demokratsko, uključivo i nadasve hrvatsko. Naime, bosanskohercegovačko društvene mreže užarile su se iznoseći pretpostavke oko odluka koje je Središnja uprava donijela, koje su, kako to obično prije izbora biva, pronašle puteljke do onih kojima nije odgovarao predsjednik Nikola Čiča koji je ponovno izabran i sljedeće četiri godine će nastaviti voditi Napredak uz dva dopredsjednika Miroslava Landeku i Josipa Križanovića.“ Prema njezinim riječima to je „tronožac koji je uspio oživjeti brojne bh. podružnica, od mostarske koja je danas primjer dobre prakse ne samo kulturnih događanje nego i društvenopolitičkih, do srednje Bosn, Busovače i Viteza, a sve u cilju očuvanja autohtone hrvatske kulture i Hrvata BiH koji su ključni, nezaobilazni u svim bitnim pitanjima“.

U čemu se sastoji difamacija?

Već iz samoga naslova i prvih riječi vidljiv je klimoglavski mentalitet kojega razotkrivaju nitko drugi nego tekstovi objavljeni na istoj službenoj stranici, odluke Skupštine, kao i istupi sadašnjega Napretkova vodstva. Ne idući u analizu svakoga pojedinog iskaza – a za što bi definitivno bilo materijala – dovoljno je usredotočiti se na „medijske difamacije“.

Iako, gđa Vanda ne govori u čemu bi se one sastojale nedvojbeno je da misli na napise koji su se – ponajviše zahvaljujući nedjelji.ba (i još nekima, među kojima prednjači hercegovina.info) – pojavili uoči Skupštine, a otkrivaju sumnje na mutne poslove glede prodaje Napretkova doma na Trebeviću. Oni koji su pozorno pratili slučaj mogli su uočiti medijsko inzistiranje da je cjelokupan proces vođen ili diletantski ili korupcionaški: A započeo je tako što je malo tko znao da se Dom uopće prodaje (jer se tu informaciju čuvalo daleko od očiju javnosti, stvarajući interni privid transparentnosti); nastavljen sakrivanjem pisma namjere o kupnji u kojemu se daje veća ponuda (što nikad nije odgovoreno tko je i zbog čega učinio!); pa potom besmislenim branjenjem zašto se prodaje ispod realne cijene (što je uključivalo različite nebuloze poput „poslovne tajne“ i one da je Kanton Sarajevo dozvolio prodati, ali isključivo na ime Senada Spahića); da bi kulminiralo Napretkovim objavljivanje „informacija o provedbi odluke 69. glavne izvještajne Skupštine HKD Napredak o prodaji Napretkova doma Trebević“ i prijetnjom medijima koji su stvar tjerali na čistac da to moraju objaviti ili će uslijediti tužba.

No, da su izrečene sumnje itekako utemeljene i da na njih članovi Napretka itekako imaju pravo tražiti odgovor, otkrilo se na Skupštini u Sarajevu 14. listopada.

Potvrdio i „dvoglavi tronožac“

Komentirajući za medije prodaju Doma predsjednik Čiča je tijekom održavanja Skupštine rekao: „Naravno, dakle, to je jedno od naših ključnih pitanja koje ćemo rješavati, dakle. Skupština je prije godinu dana donijela svoju odluku o prodaji Napretkovog doma na Trebeviću i, naravno, evo mi smo taj proces skoro pa priveli kraju i danas će se samo potvrditi odluka koju je donijela Središnja uprava.“ Nije tada Nikola htio otkrivati „poslovnu tajnu“ komu se i za koliko prodaje Dom. Nije ni bilo potrebe jer smo to mi umjesto njega učinili i time – bez ikakve nadoknade – uradili veliku stvar za Hrvatsko kulturno društvo Napredak.

 

Umjesto da Dom od (zajedno s terasama) približno 1000 m2 te pripadajućim mu zemljištem gotovo 44 duluma, ode u bescjenje od 1,7 milijuna KM, zahvaljujući našem profesionalizmu usmjerenom na dobrobit Društva i javnosti – a što, razvidno, gđa Vanda naziva „difamacijom“ – pojavili su se kupci iz Središnje Bosne koji su istoga trenutka ponudili 2,1 milijun KM te najavili da su spremni sudjelovati u možebitnoj licitaciji. – Upravo ono na čemu smo inzistirali tijekom cijele priče.

Iako nam nije uputio zahvalu, to je u svom istupu za medije na Skupštini potvrdio i dopredsjednik Napretka i drugi iz „tronošca“ Josip Križanović rekavši: „Mi ćemo jednostavno danas malo uzeti vremena i prostora – mislim na Skupštini – da razmotrimo je li to uopće ozbiljne ponude, koliko su ozbiljne, koliko nisu ozbiljne. Ovaj, u konačnici ćemo donijeti odluku sukladno svim tim, kažem, onaj, pozitivnim zakonskim propisima.“

Dakle, da su medijski napisi glede prodaje Doma u koje je involvirano Napretkovo vodstvo bili difamacija tj. ozloglašavanje, sramoćenje, kleveta… nije ih se trebalo uopće razmatrati nego, samo kao takve definirati i vidjeti koji su pravni postupci protiv „difamatora“.  

Skupština je najveći „difamator“

Međutim, zahvaljujući medijskom razotkrivanju mutnih radnji, i Skupština Napretka je donijela drugačiju odluku od one za koju je Čiča (netom citirano) rekao da će je potvrditi (a, dakle, nije!), kao i od one koja stoji u „informacijama o provedbi odluke…“

Tako da među zaključcima i odlukama, „koje je usvojila Skupština tijekom šest sati svoga zasjedanja“ stoje pod točkama 12. i 13. ove:  

„Skupština Društva daje punu podršku Središnjoj upravi HKD Napredak da nastavi s prodajom Napretkova doma Trebević, sukladno pozitivnim zakonskim propisima i ovlaštenjima Središnje uprave HKD Napredak“ te

„Potpisane i ovjerene ponude za kupnju Napretkova doma Trebević mogu se dostavljati isključivo osobno ili putem pošte u sjedišnjicu HKD Napredak u Sarajevu“.

Ovdje je onda nesumnjivo: Ako su medijski upitnici glede procesa prodaje Doma ocijenjeni kao difamacija, onda je bez ikakve dvojbe najveći i konačni „difamator“ – da se poslužimo riječima dr. Vande – Napretkova „tronošca“ sama Skupština!

Stoga, nije potrebno biti mnogo mudar pa zaključiti kako je Napretkovo vodstvo, suočeno s medijskim razotkrivanjem, prihvatilo priznati svoju glupost inzistiranja da je prodaja Doma po mizernoj cijeni „gotova stvar“ te odlučilo vratiti sve na kolosijek koji će Društvu donijeti višestruko koristi. Očito je prevladala logika: Bolje priznati pogrješku nego obistiniti sumnje u moralnu pokvarenost, koja svoju konačnicu ima u – kako se papa Franjo izrazio – bolesti korumpiranosti. Poglavito što se za glupost ne ide u zatvor, a za korupciju da!

A zahvalnice i nagrade medijima?

Odatle se, zaključno, vidi i koliko je pogrješna 14. točka zaključaka i odluka sa zadnje Napretkove skupštine: „Da Središnja uprava HKD Napredak nakon slanja demantija vezano za prodaju Napretkova doma Trebević protiv medija koji ne objave dostavljeni demantij, a objavili su tekstove oko prodaje doma, pokrene sudske postupke za zaštitu svojih prava sukladno vačećim propisima o kleveti.“ Ostavljajući po strani očitovano ne poznavanje sadržaja demantija (koji nije isto što i "informacija"), nužno je konstatirati: Nakon što Napredak za svoj Dom na Trebeviću – ako Bog da – dobije barem pola milijuna maraka više nego što bi dobio da nije bilo medijskih istupa (predvođenih nedjeljom.ba), poštenije i svrsishodnije bi bilo da je donesena odluka o davanju zahvalnica, ili još bolje provizije od „posredovanja“, svim medijskim kućama koje su kritički pisale o ovom slučaju.

Ako već ništa od toga ne može biti zaključak ove uprave Skupštine i Središnje uprave Napretka, onda bi barem trebali usvojiti logiku kako klimoglavci i klimoglavski mentalitet samo doprinose kontaminaciji javnosti, a ništa dobra ne mogu donijeti Društvu. To bi bila i najbolja zahvalnica onima koji svoj novinarski posao nastoje čestito raditi.