Ima Papa još posla do posjeta Hrvatskoj


Bl. Alojzije Stepinac za vjernike je svet i bez potpisa aktualnog Svetog Oca. No njegov konačni sud bio bi nedvojbeno dobra najava dolaska u Hrvatsku. A upravo je hrvatski premijer Plenković prošloga tjedna obnovio poziv Papi. I usput se informirao o "slučaju Stepinac"...

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prošlogodišnja poruka Svetog Oca glede kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca kako se još proučavaju neki dijelovi života kako bi se došlo do istine, primljeni su u Hrvatskoj - ali i gdje god žive Hrvati! - s nemalim nezadovoljstvo. Poglavito dio u kojem Papa kaže kako se u tome traženju (istine) oslonio na srpskog patrijarha Irinej, koji je „veliki patrijarh“.

Reagirali su tada, neki doduše i potpuno neprimjereno, mnogi. A i Andrej Plenković, koji je uznemireno pučanstvo, a i svoje glasače među ostalima, podsjetio da je Stepinac bio tema i tijekom njegova razgovora s papom Franjom u Vatikanu. „Ono što smo tada razgovarali nije mi djelovalo zabrinjavajuće. Ne želim svaki dan komentirati takve stvari. Ono što kardinal Stepinac zaslužuje će doći, a kada – o tomu ne odlučuje ni Vlada ni politička stranka“, otkrio nam je hrvatski premijer lani toplu vodu.

Strpljenje, strpljenje...

A prošloga tjedna, eno opet Andreja u Franjinu društvu. I opet je udario u „stare tambure“... o tomu, naime, kako su hrvatska nadanja poznata i kako očekuje da se procedura dovrši u okviru Katoličke Crkve. „Glede kanonizacije kardinala Stepinca, ključna je riječ – strpljenje“, poručuje političar čije „strpljenje“ nerijetko zna biti iritantno. No i tako će uskoro unutarstranački izbori, pa je to itako tema za najjaču, ili makar najveću hrvatsku stranku...

Zanimljivo, kao (možda) mala digresija, početkom ovoga tjedna, na, dakle, Stepinčevo, HDZ je obilježio 30. obljetnicu postojanja, a zagrebački lider te stranke Andrija Mikulić kazao je kako taj stranački rođendan pada na 60. obljetnicu Stepinčeve smrti. „Ništa u životu nije slučajno, pa vjerojatno ni to“, drži taj hadezeov dužnosnik...

Vratimo se, međutim, Plenkoviću koji je, po povratku u Zagreb, obznanio kako je obnovio poziv Papi da posjeti Hrvatsku. Ali nije pritom veliki optimist da bi taj dugo očekivani gost mogao konačno posjetiti Hrvatsku, jer „Sveti Otac u pravilu odabire manje europske zemlje bez striktne katoličke većine“. Što jest točno... Mada, kada se čitaju (i gledaju) neka hrvatska sredstva priopćavanja, teško bi se dalo zaključiti kako je riječ o zemlji u kojoj, prema popisu iz 2011., živi 86,28% deklariranih katolika. Sveprisutni medijski trijumfalizam nakon aktualne sudske presude po kojoj gay parovi mogu usvajati djecu, najbolja je ilustracija.

Budući, eto, poglavar Katoličke Crkve neće skoro u Hrvatsku, možda je prigoda da se taj njegov dolazak poveže s dovršetkom kanonizacije. Koja, u biti, ne bi trebala iziskivati preveliko „strpljenje“. I Ivan Pavo II. i Benedikt XVI. i papa Franjo potvrdili su, naime, da je Stepinac svet. Aktualni Papa trebao je (samo) potvrditi da ga se može častiti na razini opće Crkve, dakle diljem svijeta. No, kao što znamo, Franjo je odlučio da to osobno uvjerenje još ne pretoči u potpis.

Sjećanje na montirani proces?

Oni među nama koji imaju „strpljenja“ nemaju problema s tim, pa kažu: Doći će neki drugi papa koji će Stepinčevu svetost potvrditi i – potpisom. Ipak, ne bi li, kao svojevrsna najava njegova dolaska u Hrvatsku, bio baš taj završni potpis?

Tijekom biskupskog pohoda Ad limina apostolorum hrvatski su biskupi, prema općem sudu hrvatskih analitičara, ostali bez teksta, kada je na njihovo izravno pitanje hoće(mo) li uskoro imati novog sveca, njihov domaćin lakonski odgovorio - nadam se. O tomu je, pak, susretu svjedočio i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je inzistirao na konkretnom odgovoru, jer je znao što će ga novinari pitati čim se vrati u Hrvatsku.

Papa mu je kazao: „Recite da se još samo provjeravaju neki dokumenti“. Nema, dakako, straha od tih dokumenata. Dojam je, međutim, kako se Stepincu ponovo sudi čak i nakon što je Kongregacija za kauze svetih zaključila da je proces završen, da je sve pozitivno riješeno te da je potrebno čudo za kanonizaciju priznato.

A budući da je u tome (obnovljenom) suđenju Blaženiku neupitna uloga „velikog patrijarha“ i općenito Srpske pravoslavne Crkve te tamošnje aktualne velikosrpske politike, jasno je kako je iznova, baš kao 1946., riječ o montiranom procesu. I onda, dakako, nije lako biti strpljiv. Osobito ovih dana kada Hrvati, na spomendan njegove mučeničke smrti, diljem svijeta časte svoga Blaženika uvjereni u njegovu svetost.

Kompas u komunističkom mraku

Svetost nadbiskupa i kardinala koji je, kako je govorio Sv. Ivan Pavao II., Hrvatima bio svojevrsni kompas i koji im je pomogao proći kroz represiju komunističkih vremena. Uostalom, i sam Sveti Otac kazao je nadbiskupu zadarskom Puljiću kako nije bilo Hrvata kojega je sreo a da ga nije pitao kad će okončati kanonizaciju Bl. Alojzija.

Ima, dakle, papa Franjo jedan važan posao prije negoli dođe u Hrvatsku – nakon Bosne i Hercegovine, Makedinije, Bugarske, Crne Gore...