Piše: Josip Vričko

Ali, dakako, i Komšićev odziv, budući da je taj dužnosnik proglašen personom non grata u svim sredinama s hrvatskom većinom, još u listopadu prošle godine, odmah poslije izbora. Narod u Bosni veli: "Pametnom je i išaret dosta!" No...

Iritantan Hrvatima

Zanimanje čitateljstva je, zapravo, i očekivano. Hrvatski je član Predsjedništva BiH po treći put bošnjačkim glasovima instaliran u hrvatsku fotelju te je kao takav kontroverzan sam po sebi. I, dakako, iritantan Hrvatima. U tolikoj mjeri čak da neki od onih što su sudjelovali u anketi nisu (još) bili spremni ispuniti novogodišnju želju kardinala Vinka Puljića.

Vrhbosanski je nadbiskup, naime, poželio, uz ino, i što manje otrovnih riječi u javnosti. Pa, ipak, komentirajući „slučaj Komšić“ poneki su se sjetili Komšića prije Komšića, tj. Sejde Bajramovića, ali i zagazili u daleku prošlost prizivajući janjičare. Bilo je pritom i onih koji su kardinalu Vinku dali za pravo, inzistirajući na njegovoj ulozi pastira, u čijem je „mandatu“ i okupljanje. Usprkos čak i tomu što se njegov blagdanski gost višekratno deklarirao kao ateist. No treba li pastir zaboraviti zabludjele ovčice…

A vrlo je zanimljivo pitanje, čini se retoričko, što ga je postavila jedna sudionica ankete: Je li Komšić čestitao lani i ove godine Božić katolicima u Bosni i Hercegovini? Ipak, slijedom ovoga našeg propitivanja, nametnulo se - možda?! - ključno pitanje: Treba li kardinal uopće zvati političare na Božićni prijam?

Jasno, nakon rečenoga u našoj anketi, pitanje je prilično sugestivno. Međutim, Puljićevi su se blagdanski prijami etablirali kao važan društveni događaj. I u neka bolja vremena bili su prigoda za zanimljive, korisne štoviše susrete osoba koje se stjecajem okolnosti nisu imali prigode sresti tijekom godine. Na ovogodišnji je, pak, doista pala Komšićeva sjena, pa atmosfera zbilja nije bila kao ranijih godina.

Čega je bio svjestan i taj (neželjeni) gost pa je uglavnom tražio „azil“ u društvu svoji političkih pokrovitelja Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića i Bisere Turković. Što nas, međutim, vodi do činjenice da su visokopozicionirani hrvatski dužnosnici zapravo bojkotirali ovogodišnje kardinalovo blagdansko okupljanje.

Siti (smo) političara

Anketirani se, istina, nisu bavili tim čimbenikom, ali ipak treba konstatirati kako su – iz Mostara – svojim potezom možda uspjeli poslati poruku nelegitimnom (hrvatskom) članu državnog vrha, ali jesu li pritom razmišljali što tim potezom poručuju sarajevskim Hrvatima? I, štoviše, kardinalu?!

Da ne spominjemo (više) kampanju – doista prizemnu – nekih medija pod paskom najjače hrvatske stranke. A možda hadezeovski lider Dragan Čović vjeruje kako je njegov Božićni prijam dovoljan. Svima!

Zanimljivo je, također, razmišljanje jednog sudionika naše ankete, koji predlaže da kardinal Puljić slijedi papu Franju koji prigodom blagdana (pa i svoga imendana) okuplja najpotrebitije, siromahe, korisnike javnih kuhinja. Političara smo ionako svi – siti.

Mada, jedan nas sudionik ankete upozorava na Katekizam Katoličke Crkve koji kaže: „Obveza poslušnosti nalaže svima da vlasti odaju čast koja joj pripada i da osobama koje je obnašaju iskazuju poštovanje i, prema njihovim zaslugama, zahvalnost i naklonost.“

Konačno, nije u cijelom ovome „slučaju“ riječ o kardinalovu izboru, već o protokolu. Pa ako on predviđa poziv visokim državnim dužnosnicima, i oni neželjeni su dio toga paketa.