Čet, 21. Studeni 2019. 12:22
To što noću o 47 bolesne djece u skrbi jedna njegovateljica te da djeca često sama pružaju ruke da im se vežu zato što su navikla da čak i po 14 sati budu vezana, nije nimalo ganulo uvjerljivu većinu zastupnika Parlamenta FBiH.
Piše: Josip Vričko
Fotografije koje zorno svjedoče o neljudskom tretmanu štićenika Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, što ih je u srijedu u Parlamentu FBiH prezentirala zastupnice Naše stranke Sabina Ćudić, zgrozio je, sudeći makar po reakcijama na društvenim mrežama i portalima, svekoliku bosanskohercegovačku javnost, pa i - što bi se nekad kazalo - šire.
Mada, samo 30-ak prosvjednika koji su se okupili prvo pred parlamentom a onda i pred Vijećnicom, svjedoči kako se sve više etablira uvjerenje da je nekoliko rečenica na, primjerice, Facebooku sasvim dovoljno kao dokaz društveno „korisnog rada“. Baš, uostalom, kao što se na identičan način ispoljava nezadovoljstvo zbog općeg stanja u ovoj zemlji.
Suzdržani?!
Te, doista potresne, slike nisu, međutim, osobito ganule većinu federalnih „narodni poslanika“ koji nisu prihvatili prijedlog Ćudićeve da se na dnevnom redu nađe informacija o „slučaju Pazarić“. Osobno, od onih 48 koji su bili protiv, još su gori onih šestero što su bili suzdržani. Što, naime, znači biti suzdržan a suočen s bjelodanim bosanskim Guantanamom u praktički predgrađu glavnom grada?!
Uz to, posebna je priča činjenica da su temeljna bošnjačka i stožerna hrvatska stranka ovom prigodom vezali zastave te što im se (još) prikačio i vječiti esdeaovski privjesak Komšićev DF. Jasno, politička igra nema granica, pa čak, evo, i kad je riječ o nesretnoj djeci.
A rečena je zastupnica (samo) tražila da se zaustavi zlostavljanje u Zavodu, da resorno ministarstvo imenuje liječnički tim koji će izvršiti reviziju dijagnoze i praksu redovitih ljekarskih pregleda te da se na kraju ovaj slučaj proslijedi tužiteljstvu. Žurno razrješenje dužnosti članova Upravnog i Nadzornog odbora se - predmnijeva.
No umjesto svega toga, javnost je dobila nemušto objašnjenje direktora Zavoda Redžepa Salića koji „garantira životom“ kako potresne fotografije nisu nastale za njegova mandata. A onda dodaje: „Zgrožen sam ovim fotografijama, a osobno sam svim odgajateljima strogo zabranio da to rade nemoćnoj djeci.“
Jedna njegovateljica?!
Ali što reći o Zavodu u kojemu noću o 47 bolesne djece skrbi (?!) jedna njegovateljica koja je vrlo često nestručna osoba?! „Djeca često sama pružaju ruke da im se vežu zato što su navikla da čak i po 14 sati budu vezana“, svjedoči Ćudićeva, poslije čega je potpuno nevažno što je i kada naredio aktualni direktor.
Baš kao što nešto vele ne znači niti prijedlog predsjedavajuće Zastupničkog doma parlamenta FBiH Mirsade Zaimović da se formira radno tijelo koje će u roku sedam dana provjeriti sve navode o stanju Zavoda za mentalno zbrinjavanje invalidne djece Pazarić. Jer, u prošlom sustavu - kada se, u biti, ne bi želio riješiti neki problem - formirale su se glasovite komisije.
Zanimljivo je, a neka čitatelj prosudi je li i znakovito, da se, za razliku od aktualnoga Guantanama iz predgrađa, onaj pravi američki zloglasni (i tajni) zatvor prije sedam godina lako probio do dnevnog reda. Državnog parlamenta, doduše.
Naime, sredinom travnja 2012. na 24. sjednici Zastupničkog doma zastupnici su se izjašnjavali o inicijativi Zijada Jagodića (SDA) koja glasi: „Kao zastupnik u ovom parlamentu dobio sam dopis od vojnog odvjetnika iz Pentagona Seana Gleasona u kojemu me moli za moj glas i pomoć pri oslobađanju Tareka Mahmuda Ahmeda El Sawaha, oca dvoje bosanskohercegovačke djece koja žive u Zenici, Amire i Sare.“
Da se, brate, pomogne instruktoru Al'Quide
Jagodić dalje navodi kako se Sawah već deset godina nalazi u zatvoru Guantanamo na Kubi, a stavlja mu se na teret suradnja s Al'Quidom, ali, veli zastupnik, do sada bez ikakvih dokaza i sudskih rasprava o tim pitanjima. „Ovom prilikom iniciram da Zastupnički dom PSBiH zauzme stav o ovome pitanju i uobičajenim putom odgovori gospodinu vojnom odvjetniku Pentagona radi pomoći i podrške Ahmeda el Sawaha te Amiri i Sari kao našim državljanima“, završio je svoje dirljivo obraćanje naš državni poslanik.
Nije bilo teško utvrditi otkud toliko zauzimanje za toga teroristu koji je optužen da je tijekom 2000. i 2001. u Al'Quidinim kampovima u Afganistanu pripadnike te zloglasne terorističke organizacije obučavao montiranju eksplozivnih naprava te da je osmislio minu na daljinsko upravljanje namijenjenu borbi protiv američkih ratnih brodova.
Naime, taj je Al'Quidin instruktor upisan u matičnu knjigu državljana BiH 15. ožujka 1996. po odluci Službi sigurnosti Zenica od 13. ožujka '96., kojim je tada rukovodio Šefik Džaferović. A to da za njega urgira Pentagon zaslužio je zbog svoje goleme kooperativnosti prema onima koji su ga utamničili, a zbog koje je, pisao je svojevremeno BBC, imao i poseban tretman u američkom zatvoru.
Na kraju, El Sawah je 2016. deportiran u BiH, a ministar vanjskih poslova Igor Crnadak izjavio je tada za portal Žurnal kako ne postoji nikakva sigurnosna prijetnja za našu zemlju. Navodno je bio u teškom zdravstvenom stanju, budući je, nakon boravka u Guantanamu težio nevjerojatnih 200 kilograma.
Što reći: možda i da zastupnica Ćudić pomoć za djecu u Pazariću potraži u Pentagonu.