Razvlačenje pameti ili umrite da vas možda testiramo


U situaciji pandemije "koronavirusa", nužne su, ali nisu dovoljne samo restrikcije. Vlast mora pokazati odgovornost te omogućiti testiranja svih koji to zatraže i narediti za sve na koje se posumnja.

Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Sarajlije koje su preživjele posljednji rat jamačno se još uvijek sjećaju riječi ratnog zločinca Ratka Mladića kada daje upute o granatiranju glavnog bh. grada: „Direktnim pogodcima držite pod vatrom predsjedništvo i skupštinu (...) Tuci da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu.“

U drugoj režiji s drugim protagonistima

Prema svemu sudeći ovo „razvlačenje pameti“ događa se i danas, ali u drugačijoj režiji i s drugim protagonistima.

Otkako je 11. ožujka 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila pandemiju koronavirusa i javnost mogla svjedočiti smrtnim slučajevima u Italiji, uslijedile su reakcije različitih razina vlasti u BiH.

Svatko iole normalan složit će se kako su one nužne. S obzirom da je ovaj virus još uvijek u znatnoj mjeri nepoznanica liječnicima i znanstvenicima te ne postoji cjepivo protiv njega, jedini način izlaženja na kraj s tom pošasti jest: smanjiti fizički kontakt među ljudima. I u tom smislu zatvaranje državnih granica, uspostavljanje restrikcija u vidu zabrane kretanja mlađima od 18 i starijima od 65 te uvođenje policijskoga sata od 18:00h do 5:00h, mjera je koju se mora ispoštovati. Narodu koji ima traumatično iskustvo rata, samo po sebi to i ne predstavlja "nemoguću misiju".

Pretrpjet nam je koliko god treba i druge nema!

Međutim, logično je pitati: do kada?

Poigravanje s narodom

Čovjeku koji proživljava situaciju "opsadnoga stanja" u svome vlastitom biotopu, jasno je da oni koji su bili u kontaktu sa zaraženim osobama ili boravili u područjima pogođenima koronavirusom, moraju biti u samoizolaciji - do 14 dana koliko inkubacija virusa traje. Po naravi stvari, ako bi u međuvremenu prepoznali neke od simptoma zaraze, trebali bi biti testirani te u slučaju da su "pozitivni", bolnički zbrinuti.

Tako bi bilo da nije razvlačenja pameti koja kaže kako se ovdašnji oligarsi poigravaju s narodom. Poigravaju na način da dok nalažu restrikcije, istodobno ništa ne čine kako bi otkrili zaražene, izolirali ih i liječili, da bi ostali narod mogao nastaviti živjeti koliko toliko normalnim životom.

Poglavito jer koronavirus, iako je uistinu ozbiljna prijetnja, ipak nije isto što i "sudnji dan" - da će od nje svi pomrijeti. Iskustva na globalnoj razini upućuju da je, Bogu hvala, već trećina zaraženih izliječena te da je smrtnost puno veća kod stare i starije populacije i kroničnih bolesnika nego kod ostalih.

Samo "životno ugroženi"

Ako nekomu nije jasno o čemu je riječ, može i sam jednostavno provjeriti: osjeća li kakve simptome neka kontaktira najbližu zdravstvenu ustanovu i zatraži da bude testiran. Razlog može biti višestruk: od banalnoga - kako bi umirio savjest, pa do ozbiljnoga - da bi mu na vrijeme bila otkrivana moguća zaraza te da bi otklonio mogućnost biti prijenosnikom.

Prema dosadašnjoj praksi to je scenarij iz filma znanstvene fantastike. Odnosno, ništa od toga!

Slučaj Edine Šehović iz Sarajeva koja je došla iz Njemačke te postupila prema uputama, zorno svjedoči o ovom poigravanju s narodom. Premda je navela da osjeća sve simptome COVID-19, i da je moguće zarazila i druge osobe, ipak ju nisu htjeli testirati jer - kako je navela - "nije životno ugrožena".  

Analizom situacije dolazimo onda do toga da ljudi samo bivaju bombardirani zabranama i negativnim vijestima, umjesto postojanja prave strategije koja bi dala realno predviđanje i na pitanje: do kada ovako? To je postupak "razvlačenja pameti" da se ne može zdravorazumski promišljati. I zašto se čuditi što je narod - kako bi u Saraj'vu rekli - "ishaviješten"? Izbezumljen i preplašen.

Testovi za sve - odmah!

Kao što je s pravom naložen policijski sat i uvedene ostale restrikcije, tako bi logično i nužno bilo što prije testirati sve one koji sumnjaju da su zaraženi koronavirusom. Na taj bi se način dobila puno bolja slika stanja, što je preduvjet za ozbiljno planiranje - nešto poput onoga što su uradili u Južnoj Koreji, zemlji koja se možda i najbolje suočila s ovom pošasti.

Ne smije se čekati da čovjek bude "životno ugrožen" kako bi mu bila uspostavljena dijagnoza!

Odgovorna vlast ovo jednostavno MORA prepoznati, a ne samo papagajski ponavljati: "Mi smo spremni!", i "Ima dovoljno testova!" Ako je tako, nije valjda da ih čuvaju kako bi "po pet puta dnevno" sebi i svojima radili nalaze?!

Ono što je pak u cijeloj priči najvažnije jest uspostaviti preduvjete kako bi se društveni život mogao nastaviti. To znači detektirati zaražene i sve koji su s njima došli u kontakt te uspostaviti adekvatna ograničenja na temelju zdravstvenih parametara.

Govoreći iz bosanske perspektive sreća u nesreći jest što je pao snijeg pa raja ne dolazi toliko u napast kršiti odredbe. No, s novim suncem i to će se promijeniti... a onda će se sve glasnije tražiti i odgovori.