Spiralu zla moramo zajednički mudro zaustaviti

Napad na Novom Zelandu ima potpis zla


Ako nekomu nije bilo jasno da je identitet zla uvijek isti, a da samo mijenja maske i odijela, onda mu scene krvavoga napada na džamije u Novom Zelandu mogu pomoći da barem promisli. Vrijeme je opredijeliti se na kojoj smo strani: dobra ili zla?!

Piše: Josip Vajdner

Petak 15. ožujka 2019. zasigurno će biti najcrnjim slovima upisan u povijest Novoga Zelanda. Toga je dana, drugi po veličini grad u ovoj otočnoj zemlji, Christchurch [Kristčrč] – u prijevodu Kristova crkva – bio poprištem masakra kojega je u dvije džamije, prema još uvijek nepotpunim informacijama, počinio muškarac identificiran kao 28-godišnji Brenton Tarrant.

Inače mirna zemlja, koju nastanjuje približno pet milijuna stanovnika, smještena u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, ostala je u šoku... A s njom i cijeli (normalni) svijet.

Da stvar bude još gora, bezumnik je realizaciju svoga zločinačkoga plana snimao i izravno prenosio na društvenoj mreži. Sve morbidno podsjeća na neku video-igricu, samo što je daleko od igre i igrice. Život je, sudeći prema dostupnim informacijama, izgubilo najmanje 49 muslimanskih vjernika, a približno toliko ih je ranjeno.

Manifesti

Tarrant je, kako prenose mediji, uoči svoga zločinačkoga poduhvata, napisao manifest na 73 strane. Svoje je promišljanje naslovio Velika zamjena i objavio na društvenim mrežama. Uz ostalo, u tomu se može iščitati da svoj čin prepoznaje kao odgovor na napade islamista diljem svijeta, a osobito u Europi koja trpi „invaziju“. „Treba pokazati onima koji su izvršili invaziju na našu zemlju, da je ovo naša zemlja i da nikada neće biti njihova. Dok god ovdje živi bijeli čovjek, oni nikad neće osvojiti naše zemlje i zamijeniti naše narode. Sudeći prema definiciji, jest – ovo je teroristički napad, ali ja vjerujem da je ovo akcija protiv okupatora“, napisao je nesretni Brenton te naveo da je teroristički napad u Stokholmu 7. travnja 2017. bio njegov okidač. „Nisam više mogao okretati leđa nasilju“, objasnio je.

A da bi neki postupci bili još jasniji otkrio je i kako se nadahnjivao na „djelu i liku“ norveškog krvnika Andersa Behringa Breivika koji je – podsjetit ćemo – 22. srpnja 2011. u dvije terorističke akcije u Norveškoj ubio 77 ljudi.

I taj je samoproglašeni „novotemplarski vitez“, prije svoga pohoda na čak 1 500 stranica napisao svoj manifest pod nazivom Europska deklaracija neovisnosti u kojem obrazlaže svoje stavove te ukazuje na „opasnost od islamizacije Europe“. U tom kontekstu kaže da je „neprihvatljivo kako su SAD i zapadnoeuropski režimi bombardirali našu braću Srbe“ jer „oni su samo htjeli istjerati islam deportirajući albanske muslimane natrag u Albaniju“.

U tomu, vjerojatno, treba tražiti motiv da je Tarrant, vozeći se ka svojim metama u automobilu slušao srpsku (neki će reći „četničku“) pjesmu Od Bihaća do Petrovca Sela.

Osim toga, informacija da su na kolodvoru u Aucklandu pronađeni ruksaci s eksplozivnim napravama, također ima sličnosti s Breivikovim terorističkim činom u Oslu...

Pjesma koja to nije

Međutim, zbog osjetljivosti stvari i činjenice da na našem podneblju još uvijek „duhovi lutaju poljima“ valja istaknuti kako spomenuta pjesma – ako ju se uopće pjesmom može nazvati – nema nikakvu religijsku konotaciju: u smislu da bi bila usmjerena na huškanje protiv muslimana, nego je u pozadini nacionalizam. To zorno potvrđuju riječi: „Od Bihaća do Petrovca Sela, srpska zemlja napadnuta cijela... Karadžiću, vodi Srbe svoje, nek se vidi nikog se ne boje. Oj, balije, hrvatske ustaše, ne dirajte vi ognjište naše... Iz Krajine krenuli su vuci, čuvajte se ustaše i turci.“ I vrlo vjerojatno, dotični nesretnik uopće ne zna ni sadržaj ni kontekst u kojemu je nastala... a ni to tko su „balije, hrvatske ustaše“ i „turci“.

Spomenuta pjesma – ako ju se uopće pjesmom može nazvati – nema nikakvu religijsku konotaciju: u smislu da bi bila usmjerena na huškanje protiv muslimana, nego je u pozadini nacionalizam

Odatle je svaka poveznica s poviješću i nacionalnim odnosima, a poglavito sa sadašnjošću i religijskim konotacijama u Bosni i Hercegovini, potpuno besmislena. I svako njezino dovođenje u vezu sa zločinom na Novom Zelandu je zlonamjerno!

Zločinci su najsličniji jedni drugima

Jedina je istina u ovom slučaju da je zlo našlo svoje sljedbenike i u civilizaciji koja se diči svojom slobodom i naprednošću.

Brenton Tarrant– pod pretpostavkom da su informacije točne – uistinu je najsličniji Breiviku i svim onim bezumnicima koji su sijali teror po Europi (da ostavimo po strani genocid nad kršćanima na Bliskom istoku, jer je to priča za sebe i odvelo bi nas daleko) kao što su pripadnici Islamske države koji su, recimo, 13. studenoga 2015. u Parizu usmrtili 132, a ranili više od 350 osoba!

Zapravo, samo je, nažalost, bilo pitanje kada će se nešto ovako dogoditi jer nijedan narod, nema usađen antivirus protiv bolesti kao što su ove.

Što činiti da se ovo zlo ne ponavlja?

Stoga nije dovoljno samo zgražati se kada se nešto ovakvo dogodi i osuđivati bezumnike. Već je odavno jasno da je Zapad u ratu s terorizmom koji si uzima prefiks „islamski“. No, diktatura „slobodarskoga proletarijata“ umjesto odgovora i suočavanja s činjenicama, ostala je mutavo zapetljana u mnoštvo svojih floskula.

Razvidno je da je stvaranje multikulturalnoga društva, na dosadašnjim temeljima, doživjelo neuspjeh.

Ovo je decidirano kazala i bivša hrvatska veleposlanica u Oslu Jagoda Vukušić nakon Breivikova terorističkoga napada. „To je bio sustav paralelnih svjetova. Moglo se očekivati, doduše ne u ovim razmjerima, da će do incidenata doći.“ Slično je, ali očito vrlo licemjerno, u jesen 2013. na stranačkom skupu mladih Kršćanske demokratske unije (CDU) u Potsdamu ustvrdila njemačka kancelarka Angela Merkel. Njezine je misli, približno u isto vrijeme, još jasnije izrekao guverner Bavarske i predsjednik Kršćanske socijalne unije (CSU) Horst Seehofer rekavši za Spiegel: „Vrlo je jasno da imigranti koji dolaze iz Turske ili arapskih zemalja imaju poteškoća u integraciji s nama. Iz toga proizlazi jasan zaključak: ne treba nam više useljenika iz tih zemalja“.

Međutim, najgore od svega jest jedno zlo (o)pravdati drugim, pod prizmom: „To nije ništa, što se 'našima' događa“. Jer, temeljno bi načelo trebalo biti: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12)

U tom kontekstu, istina je da izostaje konkretna, nedvosmislena i odlučna akcija samih muslimana – u prvom redu teologa i intelektualaca – u razračunavanju s ideologijom džihadističkoga islamizma jer valja ponoviti da „u srazu ideja i oružja – ideje trijumfiraju“, kao i u davanju osnove za integraciju u društva u koja dolaze.

Nema „naši“ – „vaši“

Međutim, najgore od svega jest jedno zlo (o)pravdati drugim, pod prizmom: „To nije ništa, što se 'našima' događa“. Jer, temeljno bi načelo trebalo biti: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12).

Staviti se u službu dobra značilo bi nastojati za svoj životni smjerokaz uzeti Isusove jedine zapovijedi: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ (Lk 10,27).

Budućnost svijeta leži u svijesti da se dobri ljudi moraju boriti protiv zla – bez obzira komu se i gdje događa, jer jedina istinska podjela nije na NAŠE i VAŠE, nego na službenike DOBRA i sluge ZLA.