Sve za klik, klik ni za što


Kako bi privukli pozornost čitatelja, pokupili klikove od kojih žive, dio portala ne preže ni od čega te time u svijesti ljudi obezvrjeđuje posao onih novinara koji djeluju u skladu s profesionalnom etikom.

Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Nije zgorega podsjetiti kako živimo u svijetu velikog protoka informacija. S razvojem interneta tradicionalni mediji: tisak, radio i televizija uspjeli su „preživjeti“, ali sve više i više padaju u drugi plan dok različite internet platforme, čini se, dobivaju komunikacijsku bitku. Zato je danas nezamislivo da iole ozbiljna medijska kuća nema i svoj web portal. Zbog mnogostrukih prednosti koje internet pruža, kako u tehničkom tako i u ekonomskom smislu, bez većih ulaganja moguće je posjedovati vlastiti medij. Upravo je to doprinijelo da u svijetu, ali i kod nas, raznorazni portali niču kao „gljive poslije kiše“. Taj pluralizam koliko god je dobar ipak ima i svojih ozbiljnih nedostataka. Drugim riječima kazano, kvantiteta ne znači nužno i kvalitetu. Ukoliko se k tomu dodaju još i društvene mreže koje sve više postaju „izvor“ informacija, onda je jasno kako obični čitatelj treba biti itekako oprezan i provjeravati ono što čita ukoliko želi biti istinito informiran.

Želja za senzacijom

Kako bi privukli pozornost čitatelja, pokupili klikove od kojih žive, dio portala ne preže ni od čega te time u svijesti ljudi obezvrjeđuje posao onih novinara koji djeluju u skladu s profesionalnom etikom. Naslovi koji počinju sa: „Šokantno“, „Skandalozno“, „Uznemirujuće“, „Ekskluzivno“… uglavnom su mamac za lakovjerne da kojem portalčiću donesu pokoji klik. Obično kada se pročita tako najavljena vijest čovjek prosječne pameti lako dođe do zaključka da sadržaj i naslov gotovo u pravilu ne odgovaraju jedno drugomu. Reklo bi se: „Sve za klik, klik ni za što!“

Zoran primjer toga jest i objava od nedjelje, 18. travnja kada je većina portala, znanih i manje znanih, uglavnom u slavodobitnom tonu objavila kako je „bratić kardinala Puljića prešao na islam“. Ono što je većini pak promaknulo jest i pisanje jednog hercegovačkog portala, „ultrahrvatskog“ (čiji se glavni urednik fotografira s djevojkom koja na glavi nosi četničku kokardu) koji je pozivajući se na komentar s jedne društvene mreže uz kardinalova bratića u islam „preobratio“ i njegovu rođenu sestru. Koliko je riječ o diletantskom portalu najbolje pokazuje činjenica da su svoju tvrdnju potkrijepili komentarom s Facebooka osobe čiji profil nosi ime: Halal Proizvodi Konjic! Rekao bi narod: „Pametnom dosta!“

No, kada je Vrhbosanska nadbiskupija demantirala takve navode, većina portala prenijela je demanti, međutim isprika, barem javna, izostala je kako od glavnih aktera koji su takvu nebulozu plasirali u javnost tako i od onih koji su na istu „nasjeli“.

„Skandalozna misa“

Uz to, utrka s vremenom koja se ogleda u „biti i objaviti prvi“, dovodi da se bez problema objave neprovjerene informacije ili iznesu poluistine. Slično se dogodilo s web portalom Dnevnog avaza, koji je do sada uglavnom prema Katoličkoj Crkvi i Vrhbosanskoj nadbiskupiji imao profesionalan odnos. Stoga čudi kako je u nedjelju, 25. travnja u večernjim satima novinar/-ka A. Ka. objavio/-la tekst pod naslovom: Svećenik održao skandaloznu misu: Bradati svećenici opasnih namjera. Riječ je o misi koju je slavio dominikanac Dominik Gerbic u crkvi Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju, mjestašcu kraj Dugog Sela u Republici Hrvatskoj koja je zbog javno iznijetih svećenikovih stavova u propovijedi o političkim zbivanjima, došla u žižu zanimanja javnosti osobito što ju je izravno prenosio HRT. Za novinara/-ku Dnevnog avaza među ostalim sporno je što je: „Veličao kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, nazivajući ga 'blaženim i svetim'“, te osim toga paušalno tvrdi da je: „Papa Franjo stopirao je dalji proces Stepinčeve kanonizacije.“

Iz samoga naslova jasna je namjera novinara/-ke proizvesti senzaciju, te otuda i gruba kvalifikacija: „skandalozna misa“. A sv. misa za vjernike kršćane, u ovom slučaju katolike, jest najsvetiji čin kojega je Isus Krist ostavio onima koji u njega vjeruju kao trajan spomen na njega. Ujedno je to najsavršenija molitva. Nazvati jednu molitvu „skandalom“ znači bezobzirno se igrati s osjećajima vjernika. U našem bh. biotopu, obilježenom različitostima, ovakve i slične formulacije mogu izazvati daljnje podjele i doprinijeti nepovjerenju među građanima. Ne treba ni zamisliti kako bi se osjećali i reagirali sugrađani muslimani ili pravoslavci da je naslov kojim slučajem glasio: „Skandalozna džuma-namaz“ ili „Skandalozna liturgija“.

Ostavljajući po strani osobne političke poglede i stavove spomenutoga svećenika koje je on javno izrekao i koji su isključivo njegovi, zbog istinitosti vezane uz Blaženog Alojzija Stepinca vrijedi podsjetiti kako je njega Sv. Ivan Pavao II. blaženikom Katoličke Crkve proglasio 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. Tako da on nije tzv. „blaženik“ kakvim ga se u tekstu pokušava predstaviti te je neistina kako je papa Franjo stopirao proces kanonizacije, koji je dovršen, nego je prolongirao nadnevak njegova proglašenja svetim u skladu s procjenom da je za to prikladno vrijeme.

Poučak apostola Ivana

Jasno da bez svijesti o odgovornosti za svaku napisanu riječ te bez adekvatnih sankcija prema portalima i onima koji objavljuju neistinite, neprovjerene ili poluistinite informacije, bit će se sve teže boriti protiv brojnih obmanjivačkih tekstova. Stoga čitateljima ne preostaje puno, nego uložiti dodatni napor kako bi razotkrili istinu od laži, a to će moći ostvariti ukoliko poslušaju savjet apostola Ivana: „Ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet“ (usp. 1 Iv 4,1).