Piše: Josip Vričko

Na redovitom zajedničkom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, održanom u Zagrebu 21. siječnja ove godine, biskup dr. Tomo Vukšić podsjetio je na rezultate službenog popisa stanovništva iz 2013., prema kojem u našoj zemlji živi 544 780 Hrvata (536 333 katolika). No, broj katolika, naglasio je biskup, značajno je veći od onoga kojim raspolažu nadležne ustanove Katoličke Crkve.

Naime, prema izvješćima biskupskih ordinarijata, koji su prikupljeni od svih župa na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je u BiH na kraju 2017. bilo (samo) 376 134 katolika. Što je za 14 107 manje negoli prethodne godine.

Histerično prebrojavanje Hrvata
Rečeni trend, nažalost, sigurno nije zaustavljen. Dapače! A, evo, ovih dana, dok se još čekaju podaci za prošlu godinu, veliko zanimanje za brojno stanje Hrvata katolika dolazi i s, u najmanju ruku, neočekivanih – nezvanih – adresa. Tako stanoviti Anel Hasanbegović, kako otkriva Večernji list, šalje na e-mail adrese i na telefonske brojeve nekoliko katoličkih svećenika molbe da mu dostave podatke o broju Hrvata katolika nakon obavljenog blagoslova kuća. Uz rečenoga, koji, inače, ne navodi za koga „istražuje“, tu je i portal bosanskehistorije.com koji je već dokazan u ovome poslu, zapravo iščekivanju daljnjeg pada. Godinama, s neskrivenom zluradošću, prebrojava – Hrvate.

Nestrpljenje toga portala je toliko, da su ga, valjda pod tim dojmom, u rečenom dnevniku prekrstili u – bosanskahisterija.com. Istina, ima tu i malo (?!) histerije. Jedva čekaju, bjelodano je, pogledati u leđa tom konstitutivnom narodu, koji je zbog svoje malobrojnosti najranjiviji u aktualnoj demografskoj krizi. Prema optimistima iz ovih redova „Hrvati kao politički narod u BiH nestaju do 2020.“ A onda na red dolaze – Srbi...

Demografska je slika, dakako, prilično crna i u našem susjedstvu, Europi općenito: Bosanskohercegovački je problem, međutim, utoliko veći jer se u biti ne poduzima gotovo ništa kako bi se potaknuo natalitet. Istovremeno, Hrvatska vlada je donijela 110 mjera. Jedna od njih je i ta da će obiteljima s troje djece država pomoći osam godina plaćati kredit. Što je značajno za mlade bračne parove, osobito zna li se još i kako je tu na snazi i Zakon o društveno poticajnoj stanogradnji i petogodišnja subvencija za stambene kredite.

Slijedom čega treba kazati kako prošlotjedni podaci govore da je u Hrvatskoj lani rođeno 36 973 djece, što je 417 više nego 2017. Na prvi pogled, dakle, Vladine mjere daju rezultat. Ali, samo na prvi pogled. Za demografsku obnovu potrebno je da se rađa 56 000 godišnje! Ima tu još posla.

A baš je, govoreći o denatalitetu koji pogađa sve u BiH, biskup Tomo istaknuo kako je BiH u 2017., prema službenim podacima, imala negativan priraštaj za 7 178, a katolici (Hrvati), prema crkvenim izvorima, iste godine su u tomu sudjelovali s 2 295.  Zanimljivo je pritom kako je na razini cjelokupnog stanovništva, BiH 1996. imala pozitivan priraštaj za čak 21 442, a prvi put je 2007. imala negativan priraštaj koji je iznosio 1 209. Negativan rekord (zasad!) drži 2015. kada bilježimo minus od 8 164. Dakle, pretprošla je godina još i dobra... Moguće da mjere po, više-manje, ugledu na Hrvatsku, za kojima su, ipak, posegnule (samo) neke bh. općine daju rezultat.

Evo teme!
Primjerice, Grude i Ljubuški daju po 500 KM za svako novorođeno dijete, Orašje za svako treće dijete daje 1 000 KM (četvrto 2 000, peto 3 000), dok Bihać za svako novorođenče daje 100 KM. (Evo teme za narečenog Anela i za „bosanskahisterija.com“). Nužno bi, međutim, bilo donijeti zakon na razini države, ili (makar) entiteta. Zapravo, donijeti strategiju demografske obnove. Dok ne bude kasno.

Uzor bi, mada znam kako se to inima ovdje neće svidjeti, mogla biti Hrvatska koja, uz već rečeno, daje punu plaću za cijelu godinu porodiljnog dopusta te 10 dana plaćenog dopusta za oca.

Kad smo već kod takvih, rekao bih strateških zakona, treba kazati kako je veliko zanimanje, ponajprije ljevičarskog tiska izazvao Viktor Orban, koji je nedavno, govoreći o stanju nacije, značajan dio govora posvetio demografiji. „Sve manje i manje djece rađa se u Europi. Zapad misli da je imigracija odgovor na tu prijetnju. Svako dijete koje nedostaje trebalo bi nadomjestiti drugim koji stiže s Istoka i tada će brojevi biti uredu. Ali nama ne trebaju brojevi. Trebaju nam mađarska djeca“, kazao je mađarski premijer.

Za razliku od Hrvatske, Mađarska je predvidjela sedam mjera: od povoljnih kredita za stan i automobil do osiguranja jaslica za svu djecu. Ipak, najviše pozornosti „Orbanovih istražitelja“ izazvala je mjera koja predviđa da će žene koje rode četvrto dijete cijeli život biti oslobođene poreza. Osporavatelji ove ideje se, pak, boje kako će žena biti svedena na – inkubator...

Naša zemlja, a ni susjedne, dakako, nemaju ekonomsku podlogu kako bi slijedili koncept bogatijih, a i ovaj mađarski. Podsjetio bih, međutim, da je Hrvatska vlada, posljednja za života Franje Tuđmana, potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća majkama trećeg djeteta plaćala porodiljsku naknadu tri godine. I zaposlenim i nezaposlenim. Skupo?!

Točno! Ali nije li ovo što danas imamo (još) skuplje?!