Na misi je sudjelovalo 150 vjernika koji su za ovu prigodu došli iz okolnih župa, iz Hrvatske te ostalih zemalja Europe, gdje nakon posljednjega rata zarađuju svoj kruh svagdašnji.

Vjerujuće mnoštvo na početku je pozdravio župnik vlč. Marko, pokazavši radost jer su se okupili u tolikom broju. Sve je pozvao da se otvorena srca mole svom nebeskom zaštitniku.

Na početku homilije preč. Kalfić kazao je: „Čuli smo u prvom misnom čitanju kako apostoli Petar i Ivan neustrašivo svjedoče Uskrslog Gospodina našega Isusa Krista. Kako je moguće da su oni strašljivi ljudi koji su se zaključali u gornje odaje … koji su bili toliko prepadnuti odjednom postali takvi vitezovi. Što je promijenilo njihov život? Što je preobrazilo taj strah? Što ih je natjeralo da izađu iz sigurnosti skrovišta u slobodu nesigurnosti trga i hrama? Napokon se probudila vjera. Napokon su otvorili svoja srca Bogu. Napokon su povjerovali u Spasitelja Isusa Krista. I gledajte što se događa kad spoznaš Spasitelja Isusa: onda sve postaje sporedno i nikakav strah te ne može spriječiti da to podijeliš s drugima. Kad upoznaš toliku Ljubav koja je bila kadra dati svoj život za tvoju vječnu sreću svaki egoizam postaje na ovom svijetu beznačajan i okreće se u sebedarje“, naglasio je propovjednik i posvijestio kako svaka bojažljivost rodi hrabrom vjerom, svaki očaj procvate nadom te svaki križ dobije uskrsnu snagu ljubavi…

„I nas danas ovdje u ovoj derventskoj crkvi“, nastavio je preč. Mladen, “Bog zove na promjenu života. Govori nam kao što je rekao ženama i apostolima Ne bojte se. Ne bojte se biti kršćani. Ne bojte se biti moji. Ne boj se biti katolički svećenik koji naviješta istinu Božju bilo zgodno ili nezgodno. Ne boj se biti katolički supružnik koji vjerno čuva svoje dostojanstvo.

Ne boj se biti katolički otac i majka koji uči i odgaja svoju djecu po kršćanskim načelima. Ne boj se biti katolički mladić i djevojka koji živi svoju mladost očima uperenim prema Kristovom križu gledajući u njegov probodeni bok i srce koje kuca za sve nas. Ne boj se biti katolički djed i baka koji će opominjati i moliti za svoju obitelj i biti vezivno tkivo svojih sinova i kćeri“, kazao je propovjednik te potaknuo:

„Ne bojmo se biti katolici koji grade civilizaciju ljubavi u ovom svijetu kulture smrti… Zato nam je i danas potreban Sv. Juraj Mučenik, zato su nam potrebni ljudi koji nose taj duh među svim staležima. Duh koji se ne odriče Krista. Duh koji se ne stidi svoga Boga ni vjere ni naroda. Duh koji je spreman podnijeti žrtvu i križ. Taj duh nije za mekušce, osrednjake i računaše, već za prave Kristove apostole koji su spremni postići svrhu svoje vjere, a to je spasenje duše. …Samo kršćanski karakteri i junaci dostojni su Boga. Samo junaci prodiru. Samo junaci rade i stvaraju. Samo junaci povlače za sobom, imponiraju, osvajaju: računaši, strašivice i prelivode - nikada! … Ponosimo se, da stojimo uz Boga, uz istinu i dobro, pa makar ostali i sami! Pa makar ostali i bez glave kao sveti Juraj. Ne budimo mekušci i hedonisti! Budimo ljudi duha!Ljudi od onoga svijeta!“, zaključio je preč. Kalfić.

Pjevanje su animirale sestre Milosrdnice Augustina, Zorislava i Mirjana. Nakon svete mise, vjernici su, što je tradicija ovoga kraja, zapjevali i zaigrali kolo.

Podsjećamo kako je na području današnje župe Derventa još 1623. postojala župa koja je propala za vrijeme Bečkog rata krajem 17. stoljeća. Današnja župa utemeljena je, tj. obnovljena 1864. odvajanjem pojedinih naselja od Plehana i Koraća, a prva crkva Sv. Juraja mučenika sagrađena je 1882.

Stradala je tijekom Drugog svjetskog rata, kao i potresa 1969. da bi 1971. bila srušena, a na njezinu mjestu bila podignuta nova crkva 1977. Tijekom posljednjeg rata sakralno zdanje bilo je minirano i srušeno do temelja, a župna kuća opljačkana i demolirana. Nova župna crkva posvećena je 2011.

U župi Derventa je  1991. bilo 8 380 vjernika, a danas ovdje živi 122 vjernika u 80 obitelji.

J.Vr.,KT