U koncelebraciji su bili: župnik vlč. Marko Slišković, župnik u Koraću i dekan Derventskog dekanata fra Ivan Marić i župnik župe Maglaj vlč. Franjo Tomić.

Dobro je biti Božji

Na početku prigodne homilije fra Anto Toma je kazao kako se uskrsnuće vjerničke zajednice u Derventi dogodilo povratkom župljana, njihovom molitvom, materijalnom obnovom.

„Sv. Juraj, Sv. Jure kao zaštitnik ove zajednice, prvenstveno članovima ove zajednice, ali i svima nama koji jesmo vezani na bilo koji način s ovom zajednicom, svojim životom potvrđuje da je dobro biti Božji. Sv. Juraj je povijesna osoba. On je rođen u trećem stoljeću. Ja i ti živimo u 21. stoljeću. Ako hodočastimo u Svetu Zemlju, ako odemo u Palestinu onda ćemo vidjeti mnoge crkve, ali i obiteljske kuće obilježene znakom Sv. Juraja mučenika, kako slikom, tako i kipom. Ali i ovdje u našoj crkvi to je obilježje. Sv. Juraj je imao zanimljiv život, kojega živimo i mi na svoj način, ali pogotovo oni koji su u nekom ustroju vezanom za policiju, vojsku, povezano je i za redove u Katoličkoj Crkvi“, rekao je propovjednik dodajući kako uvijek ima neki poglavar kako u policiji i vojsci, tako u Crkvi i obitelji.

Učiti o zapovijedi  

U nastavku je dodao kako je život ovog mučenika i vjernika danas sličan te da bi od njega trebalo naučiti kako zapovijedati i izvršavati dužnosti.

Nazočnima je protumačio kako je u tom trećem stoljeću u kojemu je derventski nebeski zaštitnik živio, car Dioklecijan naložio progon kršćana. „Na tom vijeću Sv. Juraj je predivno govorio da kršćani nisu opasnost države, da kršćani nisu sekta koja će uništiti sustav i ekonomski i bogoštovni i kulturni i bilo koji dio države; nego da kršćani itekako svojom snagom i svojom vjerom mogu pridonijeti blagostanju države. No, njegov se prijedlog nije usvojio i bilo je odlučeno istrijebiti, očistiti kršćane. Iako je onaj koji treba slušati, koji treba ispunjavati naredbe, nije se prihvatio izvršenja te odluke“, objasnio je fra Anto dodavši kako je na svaku carevu ponudu Juraj rekao da se on jedino klanja Bogu, uskrslom Isusu i da neće prinositi žrtve nikakvim drugim bogovima. Ta odluka, protumačio je fra Anto, koštala ga je života.

„Hoćeš li ti u svome ustroju u poslu koji radiš; hoćeš li u svojoj obitelji u kojoj donosiš odluke gdje supruga i djeca donose amandmane, pričaju ti priče, a ti ipak doneseš odluku; hoće li u našoj Katoličkoj Crkvi, hoće li se u ovim institucijama dogoditi Sv. Juraj? To ovisi o meni i o tebi, o našoj snazi vjere u uskrsnuće i Isusa Krista“, potaknuo je na razmišljanje predvoditelj misnog slavlja.

Na misi je sudjelovalo 50-ak vjernika među kojima je bilo i hodočasnika s Plehana, iz Koraća, Bijelog Brda, Slavonskog Broda i Zagreba.

Misu uočnicu u četvrtak, 22. travnja predslavio je župnik vlč. Slišković.

Slika Dervente

Podsjećamo kako je na području današnje župe Derventa još 1623. postojala župa koja je propala za vrijeme Bečkog rata krajem 17. stoljeća. Današnja župa utemeljena je, tj. obnovljena 1864. odvajanjem pojedinih naselja od Plehana i Koraća, a prva crkva Sv. Juraja mučenika sagrađena je 1882.

Stradala je tijekom Drugog svjetskog rata, kao i potresa 1969. da bi 1971. bila srušena, a na njezinu mjestu bila podignuta nova crkva 1977. Tijekom posljednjeg rata sakralno zdanje je bilo minirano i srušeno, a župna kuća opljačkana i demolirana. Nova župna crkva posvećena je 2011.

U župi Derventa je 1870. bilo 1 091 vjernik, 1931. 5 625 vjernika, 1991. 8 380 vjernika, a 2014. 222.

T.M.I., KT