Za tu prigodu župljanima su se pridružili u crkvi u središtu grada štovatelji Srca Isusova iz župa Usorskog dekanata, ali i šire.

Svečanu euharistiju slavio je župnik susjedne župe Sivša fra Ivan Nujić uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Riječi dobrodošlice uputio je dobojski župnik i usorski dekan preč. Juro Babić.

U prigodnoj propovijedi fra Ivan je podsjetio „da su nedavno proslavili svetkovinu Tijelova odnosno živu prisutnost, srcem i dušom, tijelom i krvlju, Gospodina Isusa Krista u prilikama kruha vina u Svetoj euharistiji“. “Tako i danas, na ovaj dan Presvetoga Srca Isusova, ovaj blagi dan, sveti dan, slavimo Božju ljubav, neizrecivu misteriju, tajnu Bože ljubavi, koja je tako realna, tako stvarna, tako prisutna u našim životima, ali opet tako nedokučiva nama ljudima”, kazao je župnik Nujić.

“Ljubav je sila koja je pokrenula Božje Srce, možemo tako reći, da se preda za život ljudi, za život grešnika. I sad naš kršćanski život, sve naše nastojanje, sve ono što mi hoćemo, molimo, radimo i trudimo se zapravo se svodi na to da se mi Bogu svidimo, da Boga zavolimo, da Boga svojim životom proslavimo, da se u Boga zaljubimo, da ne samo održavamo Božje zapovjedi, jer ljubav je veća od zapovijedi. Gdje ljubav obiluje, tu zapovjedi nisu potrebne, rekli bismo, ljubav nadilazi prisilu. Ljubav se hoće, ona se daje. Evo, to su neke natuknice kojima možemo shvatiti Božju ljubav. To su neki, recimo tako, kanali, neki impulsi kojima možemo dokučiti ljubav koja obuzima Isusa, ljubav Srca Isusova, Srca koji je zapravo sama ljubav, jedna velika rijeka ljubavi koja se prelijeva za život svijeta. Mi se, kao vjernici, okupljamo svakog dana ili svake nedjelje svakog blagdana u našim crkvama i mi slavimo Božju ljubav. Mi slavimo tajnu Isusove prisutnosti u Euharistiji, ali potrebno je imati jedan dan u godini, upravo ovakav jedan, kad ćemo Bogu reći: hvala ti za tvoju ljubav koja je razlivena u našim srcima, ljubav kojoj mi, iako grešni, iako slabi i krhki, uvijek, svaki put kad sagriješimo, imamo pravo prizvati se da ponovno zadobijemo Božje oproštenje, da ponovno steknemo milosno stanje”, kazao je fra Ivan podsjećajući kako „Isus nije, dakle, nekakav literarni ili filmski junak kojeg bismo mi oponašali i kojim bismo nadahnjivali svoje živote, Isus je živi, prisutan, Onaj koji je prošao ovim svijetom, kako kažu pisma, čineći dobro“.

„Kad govorimo o Isusovu Srcu, mi se sjećamo svojih roditelja, pokojnih majki, djedova, baka ili prabaka, onda nekako njihove živote poistovjećujemo s njihovom nježnošću. Tako isto možemo Isusa poistovjetiti sa nježnošću i ljubavlju... Najveću moguću ljubav nam je iskazao naš Gospodin Isus Krist, koji se pravedan predao za nas nepravednike, On koji je dozvolio da mu njegovo Srce rasparaju, da bi iz njega potekla rijeka života, rijeka ljubavi koja pere naše grijehe”, kazao je propovjednik Ivan podsjećajući da vjernici često mole zaziv: Isuse blaga i ponizna Srca, učini sce naše po Srcu svome.

„Braćo i sestre, neka nam ovaj današnji sveti sastanak ovdje, okupljanje oko Isusova poniznoga i blagoga Srca, neka nam ovo hodočašće u naše vlastito srce bude prilikom za jedan veliki junački čin obračuna sa svojim slabostima, obračuna sa svojim manama, sa svim onim što nas udaljava od Isusa, sa svim onim što nas čini dalekijima Božjoj milosti. Neka nam hodočašće bude prilika da se obračunamo sa svakom ravnodušnošću prema velikoj, neizrecivoj Isusovoj ljubavi. Neka nas Duh Sveti konačno učini spremnima, nas koji smo, kaže Isus, sol zemlje i svijetlo svijeta, da u svojim životima budemo spremni svjedočiti onu Isusovu ljubav, ljubav koja se daje za sve i za svakoga, a ne traži ništa zauzvrat”, poručio je fra Ivan u svojoj propovijedi.

Liturgijsko slavlje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler iz Sarajeva na čelu s regensom chori sarajevske prvostolnice vlč. Markom Stanušićem.

Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje okupljenih vjernika pod šatorom postavljenim u crkvenom dvorištu.

Misu uočnicu slavio je također fra Ivan, a crkva je i tada bila puna vjernika. Prije euharistije bila je procesija dobojskim gradskim ulicama, javila je KTA.

Inače, župa Doboj utemeljena je 1. rujna 1896. odvajanjem od Sivše. Do 26. lipnja 1935. zaštitnica župne crkve u Doboju bila je Sv. Kristina (slavi se 24. srpnja). Tada je župa stavljena zaštitu Presvetog Srca Isusova. U župi od 16. studeniog 1942., s prekidimna, djeluju časne sestre Služvke Malog Isusa Sarajevske provincije koje žive u svom samostanu Svete Male Terezije u kojem na osobit način skrbe za stare osobe. Iako u samom gradu nije bilo ratnih događanja jer su svu vlast preuzeli srpski predstavnici, župna crkva je ratne 1992. najprije zapaljena, a 1993. godine dvostrukim miniranjem srušena do temelja. Sadašnja crkva ponovno je izgrađena na istim temeljima nakon rata te završena 2003. Župna zajednica ima broji oko 300 vjernika.

Vašoj pozornosti preporučamo reportažu iz ove župe u zimu 2017. koju su napravili novinari Katoličkog tjednika.

Ž.I., KT