Doživotni zavjeti s. Suzane Benković


U nedjelju 13. kolovoza u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi, s. Suzana Benković, Školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, položila je doživotne redovničke zavjete.

Foto: ssf.hr

Foto: ssf.hr

Svečano euharistijsko slavlje tom prigodom predvodio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević uz koncelebraciju župnika i gvardijana toliškog samostana fra Marija Jurića, provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ive Martinovića i drugih svećenika.

Zavjete je primila provincijska predstojnica s. Željka Dramac, u nazočnosti zamjenice provincijske predstojnice s. Mire Bliznac i odgojiteljice juniorki s. Radmile Ilinović, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije.

U prigodnoj homiliji fra Ivan je promišljao o tome što znači u današnje vrijeme odlučiti se nasljedovati Isusa doživotno i u redovničkim zavjetima. "U vremenu u kojem nedostaje životnih odluka koje neće biti sebične, koje neće biti samo za sebe i koje neće biti tvrdoglave, velika je stvar odlučiti se za Krista, odlučiti se za čestit, moralan život, za nesebičnost i poštivanje", kazao je propovjednik dodajući kako je s. Suzana zavjetovala tri zavjeta: siromaštvo, čistoću i poslušnost, te kako danas mnogi, pa i redovnici, djeluju kao da su prevareni u svome zvanju. "Žive život prevare, a ne život vlastite odluke. Što zaista odlučujemo? Zavjet siromaštva sastoji se prije svega u oslobađanju od ikakvih osiguravanja u životu, od grčevitih navezanosti na stvari, ljude, ugled, dobar glas. U Isusu je naše najveće bogatstvo. Nadalje, u zavjetu čistoće trebamo pokazati svoje apsolutno oslanjanje na Boga. To nije zavjet ne-ljubavi. On ne znači da ne ljubimo, da ne prepoznajemo ljepotu i da ne volimo druge ljude, nego da ih volimo sa što je više moguće širine, da ih volimo nepristrano. Obvezuje nas na osjetljivost za čovjeka, na suosjećajnost s onima kojima beženstvo i samoća nisu izbor nego prisila, koji su potlačeni, ostavljeni, kojima je to život jednostavno nametnuo. U zavjetu poslušnosti trebamo se ugledati na Isusa Krista. On svoju poslušnost i predanje daruje Ocu. Bog od nas traži da se odlučujemo za teže. Najteže je opraštati, ne mrziti, ne pamtiti zlo, nadilaziti sebe samoga iznad svojih vlastitih moći. U tome se posve trebamo osloniti na Božju pomoć jer je njegova ruka uvijek ispružena i on nas zove da ga slijedimo", kazao je, među ostalim, fra Ivan na kraju ohrabrujući s. Suzanu kako vrijedi krenuti putem nasljedovanja Krista i povjerovati da je on mir i sigurnost.  

Uslijedio je čin prostracije, a nakon toga sam čin doživotnog zavjetovanja. S. Suzana je izrekla obrazac zavjetovanja kojim je obećala da će doživotno živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu Trećeg samostanskog reda svetog Franje Asiškog i prema Konstitucijama Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Fra Ivan je zatim nad zavjetovanicom izmolio svečani blagoslov te blagoslovio prsten, vidljivi znak doživotnog posvećenja Bogu, a odgojiteljica ga je predala zavjetovanici.

Pred kraj euharistijskog slavlja okupljenima se obratio župnik fra Mario, a potom s. Željka koja je izrazila zahvalnost za s. Suzanu i njezinu odluku da ustraje na putu nasljedovanja Isusa Krista u njihovoj zajednici doživotno. U ime svih sestara Provincije čestitala je zavjetovanici što je odlučila predati se ovoj redovničkoj obitelji cijelim srcem cijeloga života, te zahvalila svima koji su s. Suzanu pratili na njezinom putu, njezinim odgajateljicama s. Celini Vidak i s. Radmili Ilinović kao i sestrama u zajednicama u kojima je živjela, te redovnicama Hercegovačke provincije među kojima je bila u neposrednoj pripravi za doživotne zavjete. Zahvalila je također predvoditelju misnoga slavlja kao i suslaviteljima, te svima koji su sudjelovali u pripravi događaja.

U slavlju su sudjelovale brojne sestre Provincije, tri sestre Mostarske provincije s kojima je s. Suzana provela mjesec dana duhovne priprave pred doživotne zavjete, obitelj i rodbina s. Suzane te brojni vjernici. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor Adoro pod ravnanjem prof. Marije Nedić.

Uslijedio je zajednički objed i druženje u dvorištu crkve tijekom čega je svoju zahvalu izrekla i s. Suzana, a pročitana je i čestitka sestara iz Vrhovne uprave.

J.M., KT