Duhovna obnova u NCM-u "Ivan Pavao II."


U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih "Ivan Pavao II." u Sarajevu , 12. i 13. prosinca upriličena je božićna duhovna obnova koju je predvodio salezijanac iz Hrvatske i ravnatelj nakladničke kuće "Salesiana" don Mihovil Kurkut.

Duhovnoj obnovi su nazočili djelatnici i suradnici Centra za mlade.

Prvog dana u uvodnom izlaganju don Mihovil se osvrnuo na nove okolnosti života i rada koji su nastali pojavom pandemije koronavirusa. Istaknuo je težinu prihvaćanja promjena te "naše traženje razloga kako bismo ostali tamo gdje smo bili, gdje nam je bilo ugodnije". Naglasio je važnost prepoznavanja krize kao prilike da preispitamo svoje vrijednosti i uhvatimo se za nešto čvršće.

Prisjetivši se iskustva potresa u Zagrebu, u ožujku 2020., zapitao se "što nas u životu više trese, to imamo potrebu čvršće se za nešto hvatati". Također je rekao kako je upravo "pandemija potvrda da većinu stvari u svom životu ne možemo kontrolirati te da stvari ne mogu biti onakvima kakvim su bile, ali da je Bog tu i poziva nas na novi život".

U drugom dijelu dana osvrnuo se na Božje pitanje Adamu: "Gdje si?" Potom je istaknuo kako je to pitanje postavljeno svim ljudima, "ne iz razloga što Bog ne zna, nego zbog toga što želi da se mi sami odredimo, da ne tražimo izlike, nego preuzmemo odgovornost za svoje postupke".

"Mnogo toga sam u svom životu mijenjao – poslove, ljude s kojima sam živio, države – ali jednu stvar sam primijetio: Gdje god idem, nosim sebe", naglasio je i sudionike potaknuo na razmišljanje o važnosti drugih ljudi, koji mogu mnogo bolje vidjeti naše postupke, od nas samih.

Dan je okrunjen sv. misom koju je predslavio voditelj duhovne obnove, u koncelebraciji ravnatelja Centra za mlade vlč. Šime Maršića.

Drugoga dana na nedjeljonoj euharistiji tijekom propovijedi don Mihovil je istaknuo kako se često dogodi da nam Bog dolazi u život, ali ga ne možemo čuti od vlastitih zabrinutosti. Također je naglasio da "Bog želi donijeti slobodu u naš život – slobodu od prijezira, očekivanja i robovanja mišljenju drugih ljudi". Podjetio je da nismo ono što drugi misle o nama, niti ono što živimo u svojim ulogama, nego da smo mnogo više od toga. Pozvavši sudionike da vjeruju da Bog zna što im treba, te kako će u svojoj ljubavi, odgovoriti na potrebe u pravo vrijeme, zaključio je božićnu duhovnu obnovu.

Ž.I., M. P., KT