pon, 01. lipnja 2026. 10:35
Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 31. svibnja, istoimena župa u Novom Travniku proslavila je svoj patron.
Misno slavlje predvodio je p. Ivan Raljušić, CPPS, uz koncelebraciju župnika don Ante Ledića i još nekoliko svećenika.
U prigodnoj homiliji p. Ivan govorio je o Trojedinom Bogu, istaknuvši kako svaka od triju božanskih osoba ima određeno poslanje u životu vjernika. Boga Oca opisao je kao onoga koji je čovjeka stvorio, dao mu život i slobodu, ali i odgovornost da bude sustvaratelj svoga života, obitelji i društva u kojemu živi.
Govoreći o Sinu Božjemu, podsjetio je kako je Isus Krist došao na svijet da u svemu bude čovjeku sličan osim u grijehu, da prođe kroz patnju, muku i smrt te tako pokaže vjernost Nebeskom Ocu. „Svi smo već spašeni i otkupljeni, ali na nama je hoćemo li taj milosni dar uzeti kao dar ili ćemo ga ostaviti negdje po strani“, istaknuo je propovjednik pozivajući vjernike na puninu zajedništva s Bogom i življenje po Božjim zapovijedima i sakramentima. Pozvao ih je da, poput Mojsija koji je molio za svoj narod riječima „Gospodine, pođi sa mnom, oprosti naše grijehe i primi nas za svoju baštinu“, i sami ostanu u Božjoj blizini kako ne bi sumnjali u Božju prisutnost kada dođu životni križevi i teške okolnosti.

Osvrćući se na životne poteškoće i iskušenja, propovjednik je pojasnio kako životni križevi nisu znak osuđenosti ili kazne, „nego su milosni dar koji trebamo prepoznati i prihvatiti kao onaj trenutak i onu milost gdje Bog ulazi u naš život“. Naglasio je kako kada Bog uđe u život čovjeka, sve se mijenja; „dobivamo druge oči i pogled na svijet, dobivamo drugo srce koje je sposobno ljubiti, koje je sposobno trpjeti“.
Govorio je i o Duhu Svetome koji ujedinjuje vjernike s Bogom i međusobno, u obiteljima, župnim zajednicama i u cijelome svijetu, te pozvao na razlučivanje Božjega glasa od mnoštva glasova koji čovjeka svakodnevno okružuju.
Dotaknuo se i važnosti riječi koje se upućuju drugima, napomenuvši kako se ona pamte godinama, te je pozvao vjernike da jedni drugima upućuju riječi ohrabrenja, nade i ljubavi, a ne one koje ostaju kao teret uklesan u srcu.
Misno slavlje animirao je župni zbor.
Treba kazati kako se vjernička zajednica za proslavu patrona pripremala trodnevnicom, tijekom koje je bila prigoda za ispovijed i osobnu molitvu.
J.M., KT