uto, 14. srpnja 2026. 11:36
U samostanu Sv. Franje u Bijelom Polju kod Mostara, 11. i 12. srpnja, održana je zajednička duhovna obnova Školskih sestara franjevki Krista Kralja provincije Svete Obitelji, na kojoj su sudjelovale 23 sestre.
Bio je to susret sestara u razdoblju privremenih zavjeta te sestara do deset godina od položenih doživotnih zavjeta, a program je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, objavljeno je na mrežnoj stranici Družbe.
Program prvoga dana započeo je pozdravom s. Slavice Barbarić, odgojiteljice juniorki i organizatorice ovog susreta. Potom su se okupile u samostanskoj kapelici na euharistijskom klanjanju te razmatranju Riječi Božje.
Popodnevni dio programa donio nam je susret s voditeljem fra Jozom koji je kroz predavanje na temu Čistoća srca, pozvao sestre da hrabro usmjere pogled prema unutrašnjosti i promotrimo u kakvom je stanju naše srce, podsjećajući nas da vanjsko stanje čovjeka uvijek zrcali ono što nosi u sebi.
„Važno je graditi i čuvati dobro srce. Čuvati ga od zavisti, osvete, mržnje, podrugljivosti, ismijavanja, tračanja i ravnodušnosti. Čuvati ga od loših pamćenja, prezira, pohlepe, nestrpljivosti, drskosti, grubosti, nepraštanja i sebičnosti. Riječ koju izgovaramo uvijek je glas srca, a šutnja je odlika čovjeka koji je srcem bogat“, poručio nam je fra Jozo, naglasivši kako je zavjet čistoće zapravo stalna i budna briga za srce.
Istaknuo je kako su sloboda i ljubav dvije poluge koje drže čovjeka, a jedinstvo s Bogom dolazi isključivo po ljubavi koja je najbolja manifestacija slobode. „Ljubav čini čovjeka jedinstvenim. Svi sebični ljudi nalikuju jedni na druge“, kazao je provincijal.
Drugi dan obnove započeo je euharistijskim slavljem u zajedništvu sa samostanskom zajednicom, a zatim je upriličeno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Potom je fra Jozo tijekom predavanja kroz sliku stabla ponudio duboku metaforu redovničkog života. Kao što se u godovima stabla može točno prepoznati sve što je ono proživjelo kroz svaku godinu svoga postojanja, tako se i u životima ljudi ispisuje njihova povijest. Potaknuo je na preispitivanje: „Gdje sam danas? Što upisujem u knjigu svoga života?“
Posebno nam je posvijestio važnost tišine i šutnje, istaknuvši da se mora iznova učiti kako biti istinski slušatelji koji znaju šutjeti i razumjeti.
„Oni koji govore mijenjaju mišljenja, a oni koji slušaju mijenjaju srce“, zaključio je fra Jozo.
„Ovi su nam dani darovani kao dragocjena prilika za međusobno upoznavanje i jačanje sestrinskoga zajedništva, ali i kao milosno vrijeme odmaka, prostor tišine pred Gospodinom i trenutak potpune otvorenosti Njegovu djelovanju u našim životima“, podijelile su redovnice svoje iskustvo.
J.M., KT