Dvostruko slavlje u župi Svilaj


Župljani vjerničke zajednice Imena Marijina u Svilaju u Bos. Posavini proslavili su, 12. rujna, naslovnika svoje župe. Misu je slavio župnik fra Ivica Kyril Pavlović, koji je toga dana obilježio i 25. obljetnicu svećeništva.

Koncelebriralo je 20-ak svećenika na čelu s doborskim dekanom i župnikom u Odžaku preč. Ilijom Orkićem.

Prigodnu homiliju izgovorio je vlč. Ilija Jakovljević, župnik u Fažani. Kako je vlč. Ilija vicepostulator u kauzi za proglašenje Bl. Miroslava Bulešića svetim, čije su relikvije ugrađene prošle godine u oltar svilajske crkve, u prigodnoj je homiliji povezao život Blažene Djevice Marije sa životom Bl. Bulešića i životima svećenika.

Na početku je podsjetio kako se blagdan Imena Marijina počeo slaviti u Španjolskoj 12. rujna 1513, a papa Inocent XI. nakon pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beča 12. rujna 1683. proširio ga na čitavu Crkvu.

Ustvrdio je "da nas Marija okuplja kako bi pod njezinim plaštem uzdizali svoje molitve Bogu u svim a napose u velikim povijesnim poteškoćama i opasnostima". Naglasivši kako nas ona zagovara potkrijepio je to i tolikim našim molitvama u posljednjem ratu. Posvjestivši kako je jedna od zaziva u Litanijama Preslavnog Imena Marijina "Marijo, koja si se radovala volji Božjoj, moli za nas!" zapitao se "radujemo li se mi volji Božjoj u našem životu ili ga molimo da nešto izmijeni, pa želimo tako mijenjati Božju volju".

Zapitavši se kako vršiti volju Božju u poteškoćama, patnji, boli, progonstvima, ekonomskim situacijama, razorenim obiteljima i politikama za uzor je stavio Mariju koja je u svim životnim situacijama vršila volju Božju. Za primjer čovjeka koji je zazivao Gospu kao svoju majku da bi bio obasut "rosom milosti" stavio je i Bl. Miroslav Bulešić, čije se relikvije nalaze u misnom oltaru svilajske crkve.

"Bl. Miroslav nam može biti uzor kako častiti Gospu i čuvati dostojanstvo Presvete euharistije. On je u Buzetu, sjevernoj Istri, kad su komunistički sljedbenici, htjeli oskvrnuti svetohranište stao ispred njih i rekao: 'dalje možete samo preko mene mrtva'. Čuvamo li mi dostojanstvo Hostije?. Čuvamo samo ako smo dostojni da se pričestimo. Bulešić je branio, da li mi branimo na način da tako živimo da se možemo kod svake svete mise pričestiti", rekao je vlč. Jakovljević i dotaknuvši se srebrnog jubileja župnik Pavlovića naglasio je: "Ono što je bitno u njegovu svećeničkom životu i to želim da danas prepoznamo je da on nastavlja djelo spasenja, a to je djelo Isusa Krista. Njegovo svećeništvo svoj vrhunac ima isključivo u Presvetoj Euharistiji kad pretvara kruh u tijelo Kristovo, vino u krv Kristovu. A mi se danas na ovom slavlju želimo nahraniti Isusom Kristom. Nije važno koliko je visok i širok, imali ili nema bradu, već da nas odrješuje od grijeha u sakramentu svete ispovijedi i da nas hrani Isusom Kristom u svetoj misi. A to je put spasenja."

Tko je župnik?

"Molimo danas za Vašeg župnika, za sve svećenike, kako kaže bl. Miroslav Bulešića, da nastave Isusovo otkupiteljsko djelo. Svećenik i danas prolazi kroz ruševine čovječanstva 'blagoslivljajući i čineći dobro', stavljajući melem na rane jadnog čovjeka na umoru radi mržnje i stavlja mu na takvu bol lijek ljubavi, bratski briše suze žalosnima, prisvaja sebi jade i poteškoće vjernika, podiže svojom rukom propalog jadnika u ispovijedi...", rekao je uz ostalo propovjednik i zapitavši se na kraju tko je svećenik, tko je župnik u očima vjernik i u Kristovim očima poručio: "Možda ponekad doživljavamo svećeničko poslanje kao i svako drugo zanimanje. Međutim, svećeničko poslanje svoj izvor ima u Kristu. Bog je izvor svakog svećeničkog poslanje, On je pozvao fra Ivicu, koji je bio spreman čuti i slijediti. Ne samo čuti, već svakodnevno osluškivati Božji glas kako bi bio odjek tog glasa u Crkvi. Dragi Ivica, hvala ti što hrabro bacaš Kristovu mrežu 25. godina i spajaš zemaljsko s nebeskim, ljudsko s božanskim".  U nastavku je pojasnio što sve svećenik daruje Kristi kako bi se on mogao njime poslužiti kao sredstvom spasenja čovječanstva i zavapio Gospi da čuva sve svećenike da joj se mole i nasljeduju u vršenju volje Božje.

Kako je tom prigodom darovao župi sliku Bl. Miroslava Bulešića, koja će odsada u crkvi biti izložena na štovanje, i sličicu s molitvom za njegovo proglašenje svetim svi su je zajedno na kraju mise i izmolili.

Zahvalio je na kraju mise slavljenik Pavlović Gospodinu na svim milostima, provinciji Bosni Srebrenoj, propovjedniku, nazočnim župljanima i ostalim vjernicima kao i svojoj obitelji i rodbini koji su sudjelovali na tom slavlju. 

Liturgijsko slavlje animirao je župni zbor.

U prepunoj svijalskoj ljepotici - župnoj crkvi uz župljane bili su i vjernici iz župa u kojima je fra Ivica prije djelovao iz Sivše te članovi Hrvatskog planinarskog društva Stožer 1935. iz Bugojna, koje je fra Ivica obnovio, kada je služio u tom gradu te predstavnici lokalnih vlasti društveno-političkog života.

Duhovna priprava

Svetkovini je od ponedjeljka 9. do srijede 11. rujna, prethodila trodnevna duhovna priprava. Prvog dana misu je predslavio fra Mišo Sirovina, župni vikar u Sivši, drugoga dana fra Ivan Stanić, svećenik u Tolisi, a trećega fra Bono Kovačević, župnik u Orašju.

Na uočnicu svetkovine poslije mise bila je pjesnička večer na kojoj je svoje duhovne pjesme župljanima predstavila pjesnikinja Ljerka Mikić dugogodišnja članica Franjevačkog svjetovnog reda iz Kostrča kod Tolise.

Životopis slavljenika

Fra Ivica Kyril Pavlović rođen je 1973. godine u Koraću u Bosanskoj Posavini gdje je završio osnovnu školu, a potom i Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je u srpnju 1992. godine u crkvi Sv. Ante Padovanskog u talijanskom gradu Campobassou, zatim u Monopoliu proveo je novicijatsku godinu i tu je 1993. položio prve privremene redovničke zavjete. Svečane zavjete položio je u rujnu 1997. u kapelici Provincijalata u Sarajevu. Filozofiju i teologiju je studirao u Samoboru, a nakon što je diplomirao 1999. zaređen je za svećenika u sarajevskoj katedrali na blagdan Sv. Petra i Pavla. Godinu dana ranije u župi Breške zaređen je za đakona te je u franjevačkom samostanu Svetoga Duha u Fojnici obavljao đakonsku praksu. Mladu misu slavio je 1999. u franjevačkom samostanu Slavonskom Brodu.

Od 2002. do 2017. sudjelovao je u misionarskom projektu Franjevačkog Reda Maroko te obavljao razne redovničke i svećeničke službe: definitor, tajnik Kustodije, gvardijan, župnik, dekan, član Svećeničkog i Pastoralnog Vijeća Nadbiskupije Rabat (Kraljevina Maroko) te njezinog Zbora konzultora. Od veljače do lipnja 2017. bio je župni vikar na Plehanu, a od 16. srpnja 2017. do 2023. bio je u župi Sv. Ante Padovanskog u Sivši na službi župnog vikara. Uz klasični arapski jezik, latinski i grčki, fra Ivica govori francuski, španjolski, talijanski, engleski i njemački, a služi se i suvremenim turskim jezikom te poznaje osnove suvremenog grčkog jezika.

Geslo proslave srebrnog jubileja je Bog je ljubav (1Iv 4,8).

B. Lukačević, Ž.I., KT