U pobožnosti je sudjelovao i mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić sa svećenicima, redovnicima i redovnicama grada Mostara.

Postaje križnoga puta molili su i križ nosili vjernici mostarskih župa: Marija Majka Crkve-Katedrala, Sv. Ivan Apostol i Evanđelist – Centar-Zalik, Sv. Petar i Pavao, Sv. Matej Apostol i Evanđelist – Rudnik, Sv. Toma Apostol – Bijeli Brijeg, Sv. Marko i Sv. Luka, Cim-Ilići, a njima su se pridružili i branitelji i pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Podno križa na Humu vjernicima se prije blagoslova prigodno obratio i biskup Petar koji je govorio o značaju Velikog petka i Isusove smrti.

"Danas se spominjemo veoma čudne smrti, odnosno smrti pod izvanrednim okolnostima. Tek kad znamo kako je došlo do raspeća, razumijemo što je bilo tako neobično u Isusovoj smrti. Smrt na križu bila je strašno smaknuće. U starini se nisu mogle čuti strašnije riječi od ove tri: 'Ideš na križ'. Jer razapinjanje je u to vrijeme bilo najokrutniji način umiranja. Presuda je izvršena odmah potom i to javno. Živo tijelo koje još diše i osjeća, ali osuđeno na potpunu nemoć i nepokretnost. Raspeti se ne može izvijati od boli. Na podnevnoj žegi i u prašini rane se upale. To obično pojačava bol do te mjere da tijelo postaje ukočeno od boli. Velike boli unakaze lice. I s tim izobličenim licem umirući je izložen prolaznicima. Čak im je i njihov posljednji dom, zemlja, koju su svi uzimali zdravo za gotovo, bila uskraćena. Raspeti umire kao beskućnik u zraku. Sada postaje razumljivo zašto u pristojnom rimskom društvu nije bilo prikladno spominjati temu raspeća. Smrt na križu bila je prljava i nepristojna smrt. Zato o tome ne  treba govoriti, to je bezobrazno, moglo bi pozliti nekoj od prisutnih dama. Bilo je sramotno čak i govoriti o križu", pojasnio je mons. Palić dodajući kako je neobično da evanđelja ne skrivaju takvu smrt nego je i naglašavaju.

Osvrnuo se zatim na izvještaj o Isusovoj smrti iz kojeg je vidljivo kakve teške boli podnosi uz izrugivanje nazočnih, a on ipak moli. "Umjesto da se zadnjim snagama brani od okolnih podrugljivaca, on se ipak s povjerenjem obraća svom Bogu. Tko je to? Tko je Isus koji nije ogorčen u takvoj situaciji krajnje muke? I očito se uopće ne želi braniti od svojih neprijatelja? Nije ogorčen ni na Boga, jer ga pouzdano naziva svojim Bogom. Iako ga je, čini se, Bog ostavio. Činjenica da je Isus nepravedno umro na križu nije obična nesreća. Prije nego što je umro, više je puta rekao da će se upravo to dogoditi. Morat će mnogo pretrpjeti u Jeruzalemu i bit će ubijen. I na kraju je rekao: 'Jer Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge' (Mk 10,45).To je cilj njegova života, da umre u ime drugih. Krivo je optužen, krivo osuđen na smrt. A ipak je sve to svjesno preuzeo na sebe", kazao je biskup Petar.

Istaknuo je potom kako, premda Bog u Bibliji govori da smo mi grešnici, ne želi nas izgubiti te daje svoga sina, nevinog, pravednog i bez grijeha da preuzme na sebe našu sudbinu i plati krvlju cijenu našeg otkupljenja. I upravo u tome se vidi tko je zapravo Isus.

"Rimski satnik je onoga Velikoga petka započeo. Sada smo mi na redu. Sada smo mi pred Njim, ti i ja. Pred raspetim Sinom Božjim. Ne poziva te ni biskup, ni bilo koji drugi propovjednik. Čovjek na križu je taj koji zove i čeka tvoje opredjeljenje.

Nije slučajno što se kršćani danas, u petak, spominju Isusove smrti. Ovaj dan obilježava sjećanje na značajnu smrt koja odlučuje o životu svakoga od nas. Čovjek na križu ti doziva: Kojoj skupini pripadaš? Onima koji se rugaju ili onima koji se priznaju mojima? Razmislimo o tome, jer to će odlučiti o našem životu, sadašnjem, a još više onom budućem", pozvao je na kraju mons. Palić, a kako prenosi mrežna stranica hercegovačkih biskupija.  

Inače, ova pobožnost, poznata i kao hercegovačka Kalvarija, održava se od 1999. svake godine, uz izuzetak tijekom dvije godine pandemije koronavirusa.

J.M., KT