Banja Luka

Liturgijskim slavljem obilježena 29. godišnjica smrti biskupa Alfreda Pichlera


U ponedjeljak, 17. svibanja u banjolučkoj katedrali Sv. Bonaventure slavljena je sveta misa u povodu 29. obljetnice smrti banjolučkog biskupa Alfreda Pichlera (1913.-1992.).

Uz biskupa mons. Franju Komaricu koncelebrirao je i rektor katedrale vlč. Pero Ivan Grgić. Pjevanje nazočnih predvodile su redovnice iz samostana Novi Nazaret u Banjoj Luci.

Biskup je Franjo na početku mise podsjetio da je euharistija najdragocjenije što se može darovati drugima – i živima na zemlji i preminulima tj. dušama u čistilištu.

U prigodnoj propovijedi najprije se osvrnuo na crkvene preporuke da se svećenike i vjernike podsjeti na molitvu za pokojne njihove biskupe. Naveo je ukratko i glavne podatke iz života te svećeničkog i biskupskog djelovanja pokojnog biskupa Alfreda.

U kontekstu ovogodišnjeg obilježavanja 140. obljetnice Banjolučke biskupije u sadašnjim njenim granicama, biskup je naveo i imena svih upravitelja biskupijom kao i dijecezanskih biskupa. Spomenuo je i postojanje Katoličke Crkve od trećeg i četvrtog stoljeća na prostoru današnje biskupije. Potaknuo je nazočne da Božjem milosrđu preporuče duše svih bivših duhovnih pastira i svih vjernika, piše TABB.

Posebno se osvrnuo na svetopisamske tekstove, koji su u misi pročitani i protumačio njihovu utješnu poruku.

„I sada, ovdje na zemlji, mi smo zajedno s Kristom i u Kristu! I u samom, tjeskobnom času našeg umiranja, naše zajedništvo s Kristom traje i time ono pobjeđuje i otklanja svu moguću strahotu i tjeskobu našeg smrtnog časa! Apostol Pavao piše u poslanici Rimljanima: 'Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo – Gospodinovi smo' (14,8). To naše pouzdanje da smo trajno s Gospodinom Isusom Kristom, našim Spasiteljem, nije nikako naše uobražavanje. To i takvo naše pouzdanje oblikuje i treba oblikovati našu vjerničku svakodnevnicu, naš svakodnevni život i rad. Uvijek mora naše življenje biti obilježeno našim umiranjem, našim prelaskom iz vjerovanja u gledanje Boga, Spasitelja našega. Zato se trsimo, veli apostol Pavao, da Bogu omilimo već ovdje na zemlji, u ovom privremenom i propadljivom našem boravištu, kako bismo – s pravom – bili sigurni da ćemo smjeti i moći s Njime boraviti kroz svu sretnu vječnost“, naglasio je biskup u homiliji.

Nakon popričesne molitve svi su se, predvođeni biskupom i pjevanjem psalma „Iz dubine vapijem k Tebi Gospodine“ uputili ka kripti do groba biskupa Alfreda i drugih biskupa, gdje je biskup Franjo predmolio posebne molitve za njih.

T.M.I., KT