Sarajevo

Misa uz obljetnicu smrti pok. vlč. Pere Iljkića


Prigodom sedme godišnjice smrti vrhbosanskog svećenika vlč. Pere Iljkića, njegovi su prijatelji 7. rujna slavili svetu misu zadušnicu.

Misno slavlje za dušu pokojnog svećenika Pere, u sarajevskoj župi Sv. Leopolda Mandića u naselju Briješće, predslavio je ekonoom Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimir Pranjić. U koncelebraciji su bili: kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić, ravnatelj sarajevskog KŠC-a vlč. Vlatko Rosić i župnik u Briješću vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika.

Misao o smrti

Uvodeći u svetu misu preč. Pranjić je citirao misao o smrti teologa Henryja Scotta Hollanda: „Smrt nije ništa posebno… Samo sam otišao u drugu sobu. Ja sam ja i vi ste vi! Što smo bili, još uvijek smo. Zovite me moji imenom, razgovarajte sa mnom obično kao i uvijek. Neka ne bude promjene u vašem glasu, neka ne bude usiljen, žalostan i svečan… Smij te se, kao što smo se uvijek zajedno smijali našim veselim šalama… Molite za mene… Neka ne budem zaboravljen samo zato što me se ne vidi… Ta čekam vas, negdje blizu, tu iza kuta… Sve je uredu…“ Na tom tragu prisjetio se svećenika Pere Iljkića istaknuvši njegovu nasmijanost, otvorenost za ljude i dobročinstvo te potaknuo nazočne na molitvu za njegovu dušu.

Nakon svete mise, nazočnima su se pridružila nekolicina kolega te su uz večeru komemorirali lik vlč. Iljkića, od milja zvanoga Kvisko. Usuglasili su se da spomen na ovoga zauzetog vrhbosanskog prezbitera treba očuvati barem godišnjim spomenom o obljetnici njegove prerane smrti 7. rujna 2019.

Svestrani svećenik

Vlč. Pero je rođen 1. listopada 1963. u Gradačcu od roditelja pok. Jakova Iljkića i Serafine rođ. Omazić koji su bili nastanjeni u župi Čardak u Bosanskoj Posavini. Nakon osnovnoga obrazovanja u Čardaku i gimnazije u Dubrovniku, teologiju je završio u Sarajevu gdje je 1989. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

Prvu svećeničku službu obavljao je u župi Sv. Josipa u Zenici gdje je bio župnim vikarom te je istu službu imao po premještaju 1991. u župu Sv. Josipa u Sarajevu. Kada se rat već rasplamsao u glavnom gradu BiH, u srpnju 1992. imenovan je župnikom vjerničke zajednice u Novom Gradu, a kratko vrijeme bio je privremenim dušobrižnikom župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu.

Od 1996. do 1998. obavljao je službu ekonoma Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu da bi potom do 2010. bio župnikom u župi Sv. Ante Padovanskog u Lukavcu pri čemu je u dva mandata bio i dekanom Tuzlanskog dekanata. 

Bolest, a potom i smrt, ga je zadesila dok je obavljao službu župnika u Doboju. Njegovi zemni ostatci čekaju uskrsnuće na mjesnome groblju u župi Čardak.

KT