Udruga Zmajević 2000, koja postoji od 2023., a okuplja nekadašnje pitomce zadarskoga sjemeništa Vicko Zmajević, organizirala je u Sarajevu 12. srpnja okrugli stol. Sudjelovalo je 20-ak članova i prijatelja Udruge koji su za ovu prigodu stigli iz različitih krajeva svijeta gdje danas žive: BiH, Hrvatske, Njemačke, Austrije i SAD-a. Pozdrav i dobrodošlicu nazočnima izrekao je predsjednik Udruge i vjeroučitelj u Žepču, gosp. Branko Radoš, spomenuvši da je temeljni cilj ovakvoga projekta, koji ukazuje i na bit same Udruge: pokrenuti očuvanje kulturne tradicije Zmajevića u BiH te istu onda osnažiti kroz uspostavljanje i planiranje redovitih godišnjih aktivnosti na tom planu. Istaknuo je kako se okrugli stol na temu Očuvanje i unaprjeđenje kulturne tradicije sjemeništa Zmajević u BiH održava zahvaljujući potpori Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Uvodničar na ovom znanstvenom skupu bio je urednik Katoličkog tjednika i župnik u Briješću mr. vlč. Josip Vajdner, koji je i sam bio pitomac zadarskog sjemeništa. Naslov njegova promišljanja bio je Veze zadarskog Zmajevića i Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini 1970-2000.

Nastanak Sjemeništa

Uvodno je naveo korijene nastanka sjemeništa u Zadru spomenuvši da je već u 13. stoljeću, prema svjedočanstvu zadarskog povjesničara Karla F. Bianchinija, u tom dalmatinskom gradu postojala škola za mlade klerike. „Međutim, prema smjernicama Tridentinskog sabora, prvo je zadarsko sjemenište otvorio 1670. na suprotnoj strani katedrale Sv. Stošije nadbiskup Bernardo Florio, rođeni Mlečanin, ali samo za gradske sinove, koji je na taj način želio spremati svećenike 'latinaše' za rad u gradskim župama. Budući da hrvatski sinovi sa sela nisu imali pristupa u njegovo Sjemenište, osjećao se manjak navjestitelja Radosne vijesti među pukom Ravnih Kotara, na otocima i u samoj zadarskoj okolici. Toj prijekoj potrebi doskočio je hrvatski sin rodom iz Perasta mons. Vicko Zmajević, koji je obnašao dužnost zadarskog nadbiskupa od 1713. do 1745. On je, naime, uz samu katedralu podigao novo Sjemenište nazvano Seminarium Illyricum koje, doduše, nije bilo odmah otvoreno zbog nesigurnosti njegova uzdržavanja i skore smrti utemeljitelja. Njegova će vrata hrvatskim mladićima koji se žele spremati za svećenike otvoriti Zmajevićev nasljednik, nadbiskup Mate Karaman, 1. svibnja 1748.“, objasnio je vlč. Vajdner spomenuvši kako to nije bio kraj muka za domicilni puk kada je riječ o sjemeništu koje bi njegovalo hrvatski jezik – s obzirom da je nakon pada Mletačke republike 1797. došla austrijska vlast te ponovno „latinizirala“ ovu ustanovu. Kako je istaknuo, tek je nadbiskup Josip Frane Novak 1839. otvorio malo dijecezansko sjemenište Zmajević u privatnoj zgradi Sv. Dimitrija. „Nakon dviju seoba – u konvikt Sv. Krševana i obližnju osnovnu školu – zavod i školu 1865. preuzeli su isusovci. I kada je već poslije dvije godine (18. kolovoza 1867.) na mjestu nekadašnjega Florijeva sjemeništa Austrija podigla novu zgradu Bogoslovskog sjemeništa, nad čijim ulaznim vratima i danas stoji natpis Seminarium theologicum, moglo je dječačko sjemenište Zadarske nadbiskupije preseliti u svoju već 120 godina staru Zmajevićevu zgradu“, kazao je uvodničar te naveo i nedaće koje su uslijedile poslije Prvog i tijekom Drugog svjetskog rata kada je zbog bombardiranja grada Sjemenište premješteno u Veli Lošinj i tamo ostalo do 1948.

„Zanimljivo je da je povijesna zgrada Zmajevićeva sjemeništa za teških ratnih bombardiranja Zadra 1943. i 1944. ostala neoštećena. Uz nju su se bile sklonile benediktinke iz samostana Sv. Marije koji je za bombardiranja 1944. bio do temelja razoren. Tu su ostale punih 26 godina, sve do obnove svog matičnog samostana 1970.“, rekao je vlč. Vajdner istaknuvši da je generalni vikar Zadarske nadbiskupije prof. Mate Garković 17. siječnja 1949. u stogodišnjoj zgradi bivšega Bogoslovskog sjemeništa otvorio dječačko Nadbiskupsko sjemenište Zmajević s klasičnom gimnazijom. Prvim rektorom obnovljenog sjemeništa bio je svećenik Josip Bobić, a prvim direktorom škole dr. fra Vjenceslav Bandera, član Franjevačke provincije Sv. Jeronima.

Veze Sjemeništa i Hrvata u BiH

Od toga razdoblja, kako je objasnio uvodničar, u Zmajevićevu je sjemeništu bujao duhovni i intelektualni život, a pogađali su ga osim zadarskih, i mariborski sjemeništarci te je 1958./'59. bilo 185 učenika.

„Međutim, kritične godine za ovu odgojno-obrazovnu instituciju, nastupile su nakon Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.). Naime, s koncilskim novinama u Zadarskoj je nadbiskupiji nastupila kriza zvanja te je broj đaka u Zmajeviću 1971./'72. spao na samo 38. S obzirom na to, postojala je, dakle realna opasnost od njegova zatvaranja. U međuvremenu se zadarski nadbiskup Marijan Oblak (1969. – 1995.) obratio ordinarijima u Banjoj Luci i Sarajevu mons. Alfredu Pichleru i mons. Smiljanu Čekadi koji su počeli svoje sjemeništarce slati u Zadar te je ovo malo sjemenište preživjelo“, ustvrdio je vlč. Vajdner spomenuvši da je prvi vrhbosanski svećenik na službi odgojitelja u Zadru bio vlč. Dragan Čuturić, koji je obnašao službu prefekta od 1970. do 1972.

„Budući da su komunističke vlasti u Bosni i Hercegovini bile zabranile rad maloga sjemeništa u Travniku, odnosno znamenite Travničke gimnazije i oduzele zgradu, Vrhbosanska, Banjolučka i hercegovačke nad/biskupije bile su u problemu, gdje odgajati svoj pomladak. Tako su neki mladići spremani za svećeničko zvanje u: Subotici, Đakovu, Zagrebu ili Dubrovniku. Odlazak u Zadar bio je – to se s ove vremenske distance može slobodno zaključiti – providonosan za obje strane: i zadarsko sjemenište i ove dijeceze. Riječ je, dakle, o jednom kvalitetnoj 'simbiozi', a nipošto o nekom 'parazitiranju'“, zaključio je uvodničar napomenuvši kako je su 1998./'99., nakon obnove sjemeništa u Travniku, tamo preselili učenici prvog i drugog razreda, dok su ostali trećaši i maturanti. Konstatirao je stoga da su sjemeništarci iz Bosne pohađali zadarsko sjemenište od 1970. do 2000. kada je izišla posljednja generacija koja danas čini srž Udruge Zmajević 2000.  

Evociranje uspomena i sjećanje na znamenite osobe

Nakon uvodnoga predavanja, uslijedila je plodonosna rasprava tijekom koje su nazočni dali svoj udio. Između ostalih, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić je progovorio o ravnateljima Sjemeništa Zmajević i spomenuo da su među najdugovječnijima bili: mons. Ivan Prenđa (1970. – 1990.) koji je poslije imenovan nadbiskupom te don Joso Kokić (1990. – 2001.). Također je naveo de je među prvim odgojiteljima iz BiH bio je duhovnik vlč. Vinko Puljić (1978. – 1987.) koji će poslije postati vrhbosanskim nadbiskupom i kardinalom.

„Tu su još kao duhovnici bili svećenici iz BiH: vlč. Berislav Grgić (1991.-1992.) koji je 2008.   imenovan biskupom norveškog Tromsøa te vlč. Drago Župarić (1992.-1993.), danas profesor na KBF-u i Filozofskom fakultetu u Sarajevu. No, osim duhovnika puno više je vrhbosanskih svećenika bilo u zadarskom sjemeništu na službi prefekta, a to su, osim spomenutoga vlč. Čuturića: Luka Janjić, Ivan Kuprešak, Ante Meštrović, Ivo Balukčić, Anto Ćosić, Stipo Knežević, Josip Lebo, Franjo Tomašević, Pavo Šekerija, Jozo Tomić, Marko Mikić te u dva navrata spomenuti Drago Župarić“, kazao je preč. Kalfić ustvrdivši kako je i ovo pokazatelj neraskidivih veza Crkve u BiH i sjemeništa Vicko Zmajević.

Gosp. Josip Vuleta, nekadašnji zadarski pitomac, a danas pedagog u OŠ Biograd, nadovezao se na rečeno te istaknuo da su kroz rečeno razdoblje u sjemenište i gimnaziju svoj svećenički pomladak, osim Vrhbosanske i Banjolučke te, dakako, Zadarske, slale nad/biskupije i redovničke zajednice: Šibenska, Hvarska, Mariborska, salezijanska družba, franjevci zadarske i hercegovačke provincije i franjevci provincije trećoredaca-glagoljaša. „Također, povremeno su u Zmajeviću bili i kandidati Riječko-senjske i Krčke nad/biskupije te benediktinci i trapisti. Stoga se može kazati da je zadarsko sjemenište zapravo bilo interedijecezanskim“, kazao je Vuleta.

Gosp. Ivica Grubeša, zadarski pitomac i povjesničar koji danas radi u državnim institucijama BiH, ustvrdio je da su mladići iz Bosne i Hercegovine od 1970-ih do 2000. godine činili najveći dio sjemenišne zajednice koji je nekada iznosio i više od ¾ ukupnoga broja. „S obzirom da je rat 1990-ih raselio Hrvate katolike iz BiH, to se izravno odrazilo i na smanjenje broja sjemeništaraca u Zadru, što opet dokazuje izravne i uzajamne veze Zmajevića i Hrvata u BiH“, konstatirao je Grubeša.

I ostali sudionici okrugloga stola iznijeli su ponaosob svoja sjećanja na život u zadarskom sjemeništu i ulogu koju je ova institucija imala u njihovu obrazovanju i odgoju. Opći zaključak je bio da je potrebno i nadasve hvale vrijedno učiniti sve kako bi se kulturni i povijesni tragovi Zmajevića očuvali u BiH.

Studijsko putovanje u Boku kotorsku

Sudionici okrugloga stola, upriličenoga u prostorijama Udruge u Sarajevu, svoje su nakane očuvanja kulturne tradicije rečene institucije, nastavili studijskim putovanjem u Boku kotorsku. Osnovni razlog zašto je izabran taj kraj jest činjenica da je utemeljitelj zadarskoga sjemeništa nadbiskup Vicko Zmajević rođen u 23. prosinca 1670. u Perastu, gdje je, nakon studija filozofije i teologije u Rimu, bio i opat Opatije Sv. Jurja (1695. – 1701.). Kako su sudionici mogli saznati tijekom ovoga putovanja, mons. Zmajević je od 1701. do 1713. bio barskim nadbiskupom i primasom Srbije da bio 1713. bio imenovan zadarskim nadbiskupom. Ono što ga na osobit način veže uz prosto BiH jest da je bio apostolski vizitator za balkanske zemlje pod Turskom te je uvelike utjecao na papinsku politiku na Balkanu.

Za vrijeme boravka u Boki kotorskoj gostima iz BiH domaćini su bili svećenici porijeklom iz Vrhbosanske nadbiskupije, i sami sudionici okrugloga stola u Sarajevu don Siniša Jozić i don Ivo Ćorić Učo.

Osim tragova nadbiskupa Zmajevića u Perastu nazočni su posjetili i brojna mjesta i znamenitosti „hrvatskog zaljeva svetaca“ kao što su: otok Gospe od Škrpjela, Krašić, Muo te Herceg Novi. Tijekom toga studijskog putovanja, mogli su se osvjedočiti o vezama i poveznicama zadarskoga sjemeništa, BiH i današnje Crne Gore. Stoga su sa svojim domaćinima dogovorili buduću suradnju, a plod svega rečenoga jest dogovor da se sličan skup održi sljedeće godine od 11. do 13. srpnja u Zadru.

Na kraju su svi članovi Udruge pozvani dati svoj doprinos u vidu dostavljanja fotografija, bilježaka, audio i video zapisa koji osvjetljavaju kulturnu tradiciju Zmajevića u BiH i njihove tragove u Zadru.

Inače, Udruga Zmajević 2000 utemeljenja je u ožujku 2023. u Sarajevu, a okuplja nekadašnje pitomce Nadbiskupijskoga sjemeništa Zmajević u Zadru. Njezino je jezgro generacija koja je diplomirala 2000. godine. Budući da je u njoj većina mladića porijeklom iz Bosne, točnije Vrhbosanske nadbiskupije, sve njezine dosadašnje aktivnosti vezane su uz prostor BiH.

KT