Pokop Blaženke Topić Milisav

sub, 22. svibnja 2021. 20:18

Na katoličkom groblju Prahulje u Novoj Biloj, 20. svibnja pokopana je Blaženka Topić Milisav. Nakon kraće i teške bolesti opremljena svetim sakramentima u 57. godini života umrla je 17. svibnja u sarajevskom Kliničkom centru.

Misa zadušnica nakon pokopa služena je u crkvi Duha Svetoga u Novoj Bili koju je predvodio don Luka Brković uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Slavka Petrušića i Blaženkinog strica mons. prof. dr. Franje Topića. Vlč. Luka Brković koji im je bio župnik godinama na Marijin dvoru rekao je: „Ovo je bio idealan brak, za 50 godina nisam upoznao skladnijeg, koliko u uzajamnoj ljubavi toliko u odnosu sa svima, a mnogi su s kojima su se poznavali. Bili su sposobni samo za prijateljstva i uvažavanje drugih i drugačiji… Župnike su pazili kao člana obitelji“, prenosi KTA.

Opraštajući se od Blaženke na Misnom slavlju zahvale stric Franjo Topić je kazao kako je teško razumjeti ovu preranu smrt, „ali ipak vrijedi ona da Bog piše pravo i po krivim crtama. Uvjereni smo da je ovaj svijet zamijenila boljim svijetom. Tko je te poznavao može razumjeti našu bol“, kazao je prof. Topić. Blaženka je bila praktična vjernica. Resila ju je iskrenost do krajnjih granica i po cijenu da će joj škoditi.

„Nalazimo se u tjednu kada slavimo Duhove i kada se često ponavljamo Isusove riječi: Dat ću vam Duha branitelja, treba nam svima, pogotovo u teškim situacijama tuge i žalosti. Da nema uskrsnuća i vječnog života čovjek bi bio najjadnije biće“, kazao je Topić.

Svojim životom Blaženka je pokazala da će zastalno ostati u mislima i molitvama onih koji su je voljeli.

Blaženka je rođena u Travniku 9. travnja 1965. od oca, pokojnog Stipe i Anke, rođene Kolar iz Margetića kod Novog Travnika. Osnovno i srednje obrazovanje završava u Vodovodu i u Novom Travniku, a Strojarski fakultet u Sarajevu. Radila je u novotravničkom Bratstvu, no ratna događanja mijenjaju i njezine životne prilike. Odlazi u Split i Mimice u izbjeglištvo, a potom u Njemačku, Zagreb, da bi se sa suprugom Vedranom 1997. vratila u Sarajevo. Mladoj obitelji 2001. pridružio se i sin Renato. Radni vijek provela je u Upravi za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Na njezinu pokopu okupilo se veliko mnoštvo njezine rodbine, prijatelja, susjeda i radnih kolega. Pokojnu Blaženku, kako nad njezinim odrom, reče njezina stričevka Mirjana Topić Landeka, krasila je dobrota i ljubav koju je neizmjerno davala ljudima. „Blaže je bila dijete Bosne koju je neizmjerno voljela i u nju se vratila 1997. Bila je najbolja kćer i sestra. Ostvarila se kao majka i supruga. S toliko ljubavi govorila o svojima Vedranu. A tek o Renatu. Obitelj joj je uvijek bila na prvom mjestu.“

J.Vr.,KT