Izjava upućena na Međunarodni dan ljudskih prava nosi naslov Potrebna je očitija vjerodostojnost svih koji sudjeluju u izgradnji sigurnije i humanije budućnosti naše zemlje, a potpisuje je predsjednik Komisije biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. Prenosimo ju u cijelosti:

Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava potiče nas na iskreno objektivno propitkivanje o svakodnevnoj praksi u našoj zemlji glede zaštite i promicanja dostojanstva ljudske osobe i osnovnih ljudskih prava svakog stanovnika naše zemlje kao i svake zajednice i svake starosne i druge skupine naših sugrađana.

Međunarodna – zajednički izrađena i od brojnih državnika prije sedam desetljeća potpisana – Povelja o ljudskim pravima dragocjen je putokaz za izgradnju humanog društva u narodima i zemljama cijele zemaljske kugle. Mnogi pojedinci i skupine su se diljem svijeta istinski i zauzeto trudili i trude u praksi provoditi odredbe Povelje i tako doprinositi poboljšanju mnogih ljudskih života i međuljudskih odnosa. Za to im i ovom prigodom treba javno odati priznanje i zahvalnost.

U našoj životnoj sredini mi smo, osobito tijekom zadnja dva i pol desetljeća, na vlastitoj koži dramatično osjetili kobnu nevjerodostojnost, nezainteresiranost, neodlučnost i nedosljednost iz svijeta međunarodne i domaće politike prema dostojanstvu ljudske osobe i prema pravu na brojna osnovna ljudska i građanska prava i slobode mnogih građana naše zemlje, koji su kontinuirano izloženi obespravljivanju, ponižavajućim raznoraznim oblicima mobinga i zloupotrebljavanja, nerijetko prisiljeni da budu bijedni sužnji jačega.

Politička, važna i utjecajna Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), koja se još od 1975. godine obvezala obrazlagati, čuvati i promicati baštinu vrednota i principa, nakon okončanja rata u našoj Domovini, izrazila je svoju spremnost da – dosljedno svojem postojanju – učinkovito pomogne konkretno provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma. Stoga još uvijek veliki broj naših sugrađana obespravljenih u svojim osnovnim ljudskim pravima s pravom od predstavnika te Organizacije, prisutnih u našoj zemlji, očekuju da ona u kojem slučaju ne pristanu na bilo kakvo prihvaćanje i potvrđivanje rezultatā ratnog nasilja i bezakonja te povredā skoro svih osnovnih ljudskih prava i sloboda brojnim pojedincima pa i cijelim zajednicama etničkim ili vjerskim. Mir, koji počiva na preziranju i nepoštivanju osnovnih prava osoba i zajednica, ne može biti ni pravedan ni trajan. A takav nepravedan mir nije predviđen ni Daytonskim mirovnim sporazumom, niti ga trebaju stanovnici naše nesređene zemlje, niti može garantirati sigurnu budućnost ni naše niti susjednih zemalja.

Vodstvo Katoličke Crkve – i u Vatikanu i u našoj zemlji – dosljedno je tijekom cijelog poratnog vremena zastupalo jasno načelo da održivi povratak svih prognanih i izbjeglih stanovnika naše zemlje mora ostati trajni cilj, koji se ne može niti smije nikakvim smicalicama i tobožnjim poboljšanjima naknadno ugrađivati u temeljne odrednice u provođenju Daytonskog mirovnog sporazuma, posebno u njegovom Aneksu 7. Dosljednim provođenjem Aneksa 7 Dajtonskog mirovnog sporazuma stvorit će temeljne pretpostavke za povratak izbjeglih i prognanih, a dugoročno gledano – olakšati zajednički život nacionalnih i vjerskih zajednica, koje su u Bosni i Hercegovini i u cijeloj našoj regiji pozvani da žive zajedno. Politika nerazumnog i nasilnog razdvajanja etničkih zajednica, koja tendira biti ugrađena i u zakonska rješenja, kako bi se pospješio takav proces razdvajanja, pokazala se kao teška iluzija, kao fatalna greška i po svemu neozbiljno i ne trajno rješenje za budućnost naše napaćene zemlje. Nije lako načiniti potrebne preduvjete koji bi stvarno omogućili održivi povratak svih koji se žele vratiti na svoju očevinu, u svoj rodni kraj. Ali, to je nezaobilazni put mira kojim se mora ustrajavati kako bi naša zemlja – kao međunarodno priznata država – mogla postojati i napredovati. Svaki normalni ljudski razum i svaki zemaljski zakon ne smije dopustiti da se nekoga – ni kriva ni dužna – protjera iz njegovog doma, sela, grada i da se njegova nasilno otuđena imovina dodijeli nekome drugome!

Općenito je poznato da i nakon 23 godine od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma još uvijek desecima, pa i stotinama tisuća stanovnika naše zemlje, kojima je oduzeto jedno od glavnih, neupitnih ljudskih prava – pravo na rodno mjesto, i na imovinu – predstavnici međunarodnih nadležnih institucija i organizacija i domaćih političkih stranaka i institucija nisu omogućili i osigurali ta prava, poglavito zbog pomanjkanja njihove političke volje, a to su bili dužni. Cijelo ovo razdoblje primali su za to plaću bez očekivanog učinka u provođenju Aneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma. Time su se teško ogriješili o međunarodno pravo i međunarodne obvezujuće ugovore i ujedno doprinijeli učvršćivanju fatalne atmosfere daljnjih podjela i razdvajanja u našem društvu, te širenju i učvršćivanju mržnje, neprijateljstva, nezadovoljstva i nesigurnosti u našoj zemlji, što je suprotno duhu i nakani odredaba Daytonskog mirovnog sporazuma.

Također je poznato da se izvorište sukoba i nemira nalazi tamo, gdje nepravda vodi ka obespravljenosti i zapostavljenosti pa čak i do uništavanja, do smrti, do preziranja i gaženja ljudskog dostojanstva. Moramo se pitati: što je s političkom i moralnom sviješću koja se bez ikakvog otpora i protivljenja – oportunistički slaže sa ozakonjenošću i praksom svake vrste nepravde umjesto da ih nedvosmisleno osudi?!

A da je to, nažalost, već ustaljena praksa i način vladanja – a sve više i življenja u ovoj zemlji – svjedoče svakodnevni bezbrojni slučajevi obespravljenih pojedinaca i skupina. Ima se dojam da naša država – ovako koncipirana i na dosadašnji način vođena, nije u stanju osigurati zaštitu ljudskih prava svim svojim građanima. To stvara prazninu koju ispunjava beznađe i bijeg iz zemlje, ali i korupcija i organizirani kriminalitet, te šverc drogama, organima i oružjem. Ponavljamo i ovaj put, poznatu istinu da moralna, etička svijest nas ljudi nikako ne bi smjela popustiti i povući se pred „zakonom sile i jačega“. Dapače, mora se trajno imati na umu da je nužno održati i učvrstiti tijesni savez koji međusobno povezuje mir i pravednost, mir i poštivanje, obranu i promicanje neupitnih i nepovredivih prava pojedinaca i naroda.

U našoj zemlji, koja je, kao i brojne druge sastavljena od više naroda, nacionalnih manjina i vjerskih zajednica, nije teško shvatiti i prihvatiti opće poznatu činjenicu da je naša različitost pozitivan izazov i ponuda za raznovrsni društveni, kulturni, privredni i svekoliki razvoj. Tu činjenicu je nužno uvažiti i u stvarnosti kada se radi i o pravu izbora političkih predstavnika svakog naroda u našoj zemlji. Nije pravedno ni čovječno, niti doprinosi stvaranju bolje zajedničke budućnosti da bilo tko uzurpira to pravo bilo komu. Svjedoci smo da ovo osnovno načelo međusobnog uvažavanja i prihvaćanja svih naših ljudskih različitosti, tijekom cjelokupnog poratnog vremena nije ujedno načelo kojim se rukovode domaće i strane političke elite pri izgradnji urušenog društvenog tkiva naše zemlje. Svakom dobronamjernom i objektivnom čovjeku je posve jasno da ni nakon 23 godine od zaustavljanja krvavih ratnih zbivanja, prvotno skrojeni daytonski političko-društveni okvir nije u praksi postigao ni minimum uvjeta za istinski demokratski razvitak bosanskohercegovačkog društva i stvaranje pravne države i osiguranje svih ljudskih prava i osobnih i kolektivnih. Posve je jasno da u ovako skrojenoj državi ne postoji vladavina prava niti se otvara bilo kakav dodatni demokratski prostor za istinsku afirmaciju osnovnih ljudskih prava – kao što su npr. pravo na dom i zavičaj, pravo na ravnopravan tretman svih naroda i građana ili pak pravo na demokratski izbor vlastitih političkih predstavnika. Kao i ranije, i ovih dana svjedočimo brojnim diplomatskim inicijativama i političkim igrama oko formiranja vlasti i „implementaciji izbornih rezultata“. Postavlja se pitanje kako se uopće moglo krenuti u izborni proces, ako je nakon odluke Ustavnog suda BiH u Izbornom zakonu nastala i ostala pravna praznina, koja sprječava cjelovitu implementaciju izbornih rezultata. Iz svih ovih aktualnih diplomatskih inicijativa, posebice iz oglašavanja trojice bivših Visokih predstavnika u BiH, zrcali se beskrajno licemjerje službenih predstavnika međunarodne politike u Bosni u Hercegovini – što nikako ne doprinosi zaštiti i afirmaciji ljudskih prava i izgradnji pravičnog društva i državne zajednice ravnopravnih naroda.

Da bi se prevladalo ovakvo, neodrživo stanje obespravljenosti brojnih građana naše zemlje, Komisija Justitia et pax – Pravda i mir BK BiH i ovom prigodom apelira na sve dobronamjerne ljude i političke elite u BiH da konačno naprave kvalitetni otklon od dosadašnjeg sebičnog politikanstva te se okrenu afirmiranju temeljnih demokratskih i ljudskih vrijednosti, jer smo uvjereni da se pravično i civilizirano društvo može izgraditi jedino predanim radom na suživotu koji će biti snažno obilježen tolerancijom, i međusobnim uvažavanjem.

U ovom vremenu, u kojem sve više postajemo svjesni značenja i poštivanja ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, kao temelja i ishodišta za ostvarivanje ozračja pravednosti, trajnog mira i svekolikog prosperiteta, trebali bi se – prije svega odgovorni u političkom i vjerskom životu – ozbiljno pozabaviti pitanjem svoga odnosa prema onima u našoj sredini, koji su manjina – u bilo kojem obliku: političkom, etničkom, vjerskom, socijalnom, kulturnom, društvenom, pravnom.

Kao kršćani, živeći u ovoj svojoj Domovini, trebamo uvijek biti svjesni svoje zadaće da nas je naš Stvoritelj zadužio voljeti i prvenstveno se zauzimati za ovu zemlju i sve njene stanovnike. U nama zacijelo postoji neugasiva težnja za neprocjenjivim dobrom mira u pravdi. Mi se želimo nalaziti među slobodnim ljudima i narodima koji žive, rade i trpe za došašće istinskog mira i pravde. U ovom, za nas važnom liturgijskom vremenu Došašća, naše duhovne priprave za radosni Blagdan ulaska utjelovljenog Sina Božjeg u povijest ljudskog roda, trebali bismo sebi posvijestiti našu osobnu zadaću – bez obzira u kojem se znanju nalazimo i koju funkciju obnašamo – da uklanjamo postojeće predrasude, barijere i suprotnosti, koje razdvajaju – čak još gore – koje ljude i narode međusobno suprotstavljaju, i da zajedno, jedni s drugima izgrađujemo svijet pravde i pravednog mira. Trebali bismo se svakako naći među onim ljudima koji gladuju i žeđaju za pravednošću i pravednim mirom, za solidarnošću i djelotvornom ljubavlju prema svim ljudima i svim stvorenjima, osobito prema onim našim bližnjima, našim sugrađanima, koji su već godinama, pa i desetljećima prisiljeni živjeti bez nekih, pa i mnogih, osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su: pravo na svoju imovinu, na rodno mjesto, na rad i poštenu plaću, na školovanje svoje i svoje djece, na vlastitu bogomolju, na izbor svoga političkog predstavnika, na pravednu odštetu i dr.

Ove smo godine obilježili petnaestu obljetnicu nezaboravnog pohoda velikog, svetog pape Ivana Pavla II. našoj zemlji, u Banju Luku. Još uvijek su za nas aktualne njegove – tada izgovorene plemenite, iskrene riječi:

„Molim Međunarodnu zajednicu, koja je već puno toga učinila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogućilo da što prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slozi. Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti! Vaše istinsko blago čini postojanost vašega karaktera te vaša bogata ljudska, kulturna i vjerska baština po kojoj se prepoznajete. Ne mirite se sa sudbinom!“

Molimo Boga, našeg zajedničkog Stvoritelja i najvećeg Čovjekoljupca da nas učini vjerodostojnim i dosljednim promicateljima i braniteljima ljudskog dostojanstva i temeljnih prava, kako osobnih tako i kolektivnih u našoj zemlji.

Sarajevo, 10. prosinca 2018.

Franjo Komarica

banjolučki biskup

predsjednik Komisije Justitia et pax BKBiH