Sarajevo

Predstavljena knjiga „Krvava istina (Novome životu ususret)“


U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu 5. prosinca predstavljena je knjiga skupine autora „Krvava istina (Novome životu ususret)“.

Foto: KTA

Foto: KTA

Spomen knjiga Krvava istina (Novome životu ususret) donosi potresna svjedočanstva preživjelih stanovnika Lovasa i Opatovca, koji su 1991. mučeni i protjerani iz svojih domova za vrijeme Domovinskog rata.

U knjizi je sabrano iskustvo stradanja poginulih, ubijenih i nestalih civila i pripadnika Hrvatske vojske, iskustvo njihove patnje, ali i patnje preživjelih svjedoka koji su smogli snage da nam prenesu svu istinu, a opremljena je kvalitetnim fotografijama. Predstavili su je nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić, dr. sc. mons. Pavo Jurišić, Tanja Criba, Antun Ivanković, Željko Cirba i Stjepan Milas.

Riječ je o trećem izdanju 27 godina poslije stradanja, a 15 godina poslije prvog izdanja 2003. Prema riječima mons. Jurišića, knjigom se zaokružuju dva desetljeća od ukopa kostiju mučenika iz Lovasa i Opatovca, te je u ovom izdanju zaodjenuta u novo ruho i dopunjena novim sadržajima, pa joj je dan podnaslov Novome životu ususret.

„Svakako, usprkos svemu što su pretrpjeli mještani Lovasa i Opatovca, ali i Zapadnog Srijema i cijele nam domovine, pozitivan pogled prožet nadom da zlo nema zadnju riječ i da nikada ne može trijumfirati. Tu se u prologu kaže: 'Možda baš onda kada u potpunosti kao narod osvijestimo da se u Lovasu i Opatovcu nije branilo samo domaće ognjište, samo zapadni Srijem ili istočna Slavonija već i cijela domovina Hrvatska, kada osvijestimo da je krv suvremenih srijemskih mučenika ona ista krv koja svakoga od nas danas drži na životu. Tada će nas, ako do sada nije, zasigurno preplaviti zahvalnost iz koje će izrasti snaga i zauzetost da izborimo pravdu za one koji bezglasno za njom vape'“, naveo je mons. Jurišić.

Prije samog prelaženja na glavne cjeline knjige kao uvod nam se predstavlja prostor općine Lovas kao „locus amoenus“, što bi značilo kao ugodno mjesto, mjesto uživanja. To je uistinu pitomo i mirno mjesto, s vrijednim i marljivim ljudima koji su oplemenili tlo na kojem su nikli.

Iza toga slijedi poglavlje Domovinski rat i stradanja općine Lovas. Tu se nižu naslovi o ubijenim i poginulim stanovnicima općine Lovas od izbijanja rata, gdje se posebno ističe odlomak o „krvavoj berbi grožđa“. „Kada čovjek čita ili sluša svjedočanstva ljudi (o tom je snimljen i dokumentarac), ne može ostati miran a da ne dobije grčeve u utrobi. Dana 17. listopada 1991. okupatori su izdali proglas da se svi muškarci starosti od 18 do 55 godina imaju javiti u seosku zadrugu. Oko 60 ljudi skupilo se do 16.00, a zločinci su ih puškama natjerali u dvorište mehaničarske radnje u krugu zadruge, gdje su prenoćili pod stražom. Tu su ih popisali, a zatim nekoliko ljudi izdvojili na stranu da bi ih tukli. Najgore je uslijedilo 18. listopada. Nakon ponovnog mučenja i zlostavljanja (bokserima, palicama, nogama i rukama) skupina od 51 Hrvata prisilno je odvedena, kako su rekli u 'berbu grožđa', tj. na 'čišćenje' minskog polja u selu. Na putu do minskog polja ubijen je Boško Bođanac koji zbog povreda prilikom mučenja i zlostavljanja ubodima nožem nije mogao hodati. Kada su došli do minskoga polja 'postavljenoga na polju djeteline, na izlazu iz sela prema Tovarniku, stražari su svojim uznicima naredili da uđu u polje, uhvate se za ruke i nogama 'kose' djetelinu dok su oni, zajedno s cijelom vojnom pratnjom, stajali na odgovarajućoj udaljenosti prijeteći im oružjem'“, naveo je mons. Pavo osvrćući se na potresan sadržaj o minskom polju postavljenu specijalno za tu namjenu pri čemu je ubijen 21 čovjek, a 14 ih je bilo ranjeno.

„Toga dana ubijene su još 23 osobe iz Lovasa, jedna iz Opatovca, jedna iz Sotina i dvije iz Tovarnika. Stradanja su se nastavila, te je ukupan broj stradalih iz općine Lovas 90. U knjizi je donesena tablica broja ubijenih po godinama. Ovdje je i masovna grobnica druga po veličini u Hrvatskoj, zatim govor o mučenjima i zatvorima, te posljedice rata i progonstvo preostalog stanovništva“, rekao je predstavljač.

Drugo poglavlje donosi prikaz suđenja za ratne zločine u Vukovaru i Beogradu, a treći dio knjige Poginuli, ubijeni i nestali iz općine Lovas donosi popis 90 žrtava s imenom i prezimenom i osnovnim biografskim podacima te njihovim fotografijama. Jedan Mađar, ostalo Hrvati.

Četvrto poglavlje je Očima svjedoka. Svjedočanstva o ratnim zločinima, 16 svjedoka, 16 priča o proživljenim mukama i stradanjima, a knjiga završava naslovom U susret životu protiv zaborava, gdje se u zaključku veli: „Izreka da vrijeme liječi rane teško da će na prostoru Općine Lovas ikada postati istinitom. Dok su živi oni čiji su članovi obitelji ubijeni i oni koji su preživjeli pakao okupacije, zasigurno neće. Jer pogled na izblijedjelu fotografiju ili kakav drugi podsjetnik na one kojih nema, ožiljak na vlastitom tijelu, nečiji glas ili pokret, san – probudit će bolne uspomene i ono što je naizgled vrijeme prekrilo zaboravom – postat će stvarno... S tom otvorenom ranom Lovašćani i Opatovčani, usprkos svemu, grleći svoje bolne obljetnice idu novome životu ususret. Jer životu ništa ne može stati na put.“

Mons. Pavo je svoj govor završio citiranjem riječi kardinala Vinka Puljića, koje su otisnute na početku knjige: „Nemojmo se trošiti na mržnju, na prazne riječi, nego ljubavlju gradimo svoj dom, svoju domovinu, i živimo iz vjere koja je toliko skupo plaćena da bi ostala do danas.“

KT