Livno
čet, 24. svibnja 2018. 08:59
U samostanu Krista Kralja na Gorici u Livnu 22. svibnja preminula je s. M. Aleksandra Baotić u 69. godini života i 48. godini redovništva.
Sprovodni obred bit će u četvrtak, 24. svibnja u mjesnom groblju Sv. Mihovila u Livnu nakon mise zadušnice u 12 sati koja će biti slavljena u livanjskoj franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla.
Sestra Aleksandra, krsnim imenom Ruža, rođena je 9. srpnja 1949. u Novom selu, Župa Majčinstva Marijina Tišina, od oca Ive i majke Mande rođene Nedić. Kao najstarije dijete odrastala je uz petero braće – Josu, fra Peru, Matu, Đuru i Marka te dvije sestre Mandu i Anu (treća sestra Kata umrla je kao dijete). Da potječe iz bosanske vjerničke obitelji svjedoči nam i redovničko zvanje njezina brata fra Pere kao i mnoga druga zvanja iz njezine šire obitelji.
U zajednicu Školskih sestara franjevki primljena je u Kotor Varošu 9. lipnja 1965., a u postulaturu 22. veljače 1970. u Mainzu u Njemačkoj. Završivši srednju školu u Mainzu, 22. kolovoza 1970. primljena je u novicijat u Kloštru Ivaniću dobivši ime s. Aleksandra te se tako pridružila svojim novicijatskim kolegica koje su u novicijat primljene 12. kolovoza. U Ulicama je 22. kolovoza 1972. položila prve redovničke zavjete, a doživotne 2. kolovoza 1976. u Kloštru Ivaniću. Kao kandidatica pohađala je i uspješno završila srednju bolničku školu u Mainzu u Njemačku (1967. – 1970.). A uz posao u Sarajevu je pohađala i višu medicinsku, koju je završila 1980.
Nakon položenih prvih zavjeta 1971. djelovala je godinu dana u svojoj rodnoj župi Tišini, a potom kroz 20 godina, od 1972. do 1992., radila je kao medicinska sestra na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju na Ilidži u Sarajevu. Zbog ratnih neprilika u Bosni i Hercegovini, zajedno s ostalim sestrama zajednice na Ilidži, godine 1992. morala je napustiti posao u spomenutom Institutu kao i samo Sarajevo. Od tada do 1994. bila je u Fojnici gdje je radila u ratnoj bolnici. Svoj redovnički život i službu medicinske sestre 1994. nastavlja u bolnici Fra Mihovil Sučić u Livnu gdje ostaje raditi do mirovine.
Službu kućne predstojnice obnašala je od 1994. do 2000. prvo u tada unajmljenoj kući u Livnu te od 2012. do 2018. do dana kada je preminula.
Cijeli svoj redovnički život, više od 40 godina, s. Aleksandra je provela radeći u bolnici njegujući bolesnike i pružajući im pomoć kao i u neumornom radu u službi zajednice u raznim kućanskim obvezama, na poseban način kroz njegu naših nemoćnih i bolesnih sestara. Odgovornost i radinosti prema čovjeku, prema sestrama, prema poslu stekla je još od malih nogu budući da je kao najstarije dijete morala pomagati roditeljima u odrastanju braće i sestara, a školovanje u Njemačkoj ugradilo je u njezin život i vrline urednosti i točnosti.
Upravo po ovom njezinom služenju, u jednostavnosti i običnosti svakodnevnog života, sestre su je, kako kažu, susretale kao ženu redovnicu, medicinsku sestru, kućnu predstojnicu koja je blistala slikom jasnih izričaja sklada duše, reda i rada. Radost i nadu koju je pronosila svijetom prepoznavala je kao Božji dar kojim je pozvana zračiti i svjedočiti neizmjernu Božju ljubav u svijetu u kojem je živjela.
KT / SSF.HR