S. Milena rođena je 30. lipnja 1940. u uzornoj vjerničkoj obitelji Ante i Mande rođ. Bušić. Krštena je istoga dana u župnoj crkvi Sv. Stjepana u Gorici i dobila ime Dragica. Polovica, od njihovih osmero djece, posvetila se izravnoj službi kraljevstva Božjega. Osim Dragice (s. Milene) Bogu se posvetila i kćer Marinka (s. Berhmana) te sinovi +don Mile i +don Ljubo, svećenici Kotorske biskupije.

Nakon završene pučke škole, kad je napunila 15 godina, Dragica je pokucala na vrata samostana u Bijelom Polju te 17. listopada 1955. primljena među kandidatice. U novicijat je stupila 7. listopada 1958., dobivši redovničko odijelo i novo ime - s. Milena. Godinu dana kasnije, točnije 8. listopada 1959., položila je prve redovničke zavjete, a doživotne 8. listopada 1964. u Bijelom Polju. Prihvativši poslušno dužnost kuharice vršila ju je na mnogim mjestima.

Prva joj je služba bila u samostanu u Bijelome Polju, gdje je boravila šest godina (1959. - 1965.). Poslije toga u Sarajevu je za vrijeme intenzivnoga jednogodišnjeg obrazovanja završila ugostiteljsku školu. Vrativši se iz glavnog bh. grada, brinula je dvije godine za kuhinju biskupskoga dvora u Mostaru (1966. - 1968.), a od tada do 1970. kod franjevaca na zagrebačkom Jablanovcu i Frohnleitenu (Austrija). Zbog njezine spretnosti u poslu i smisla za organizaciju povjereno joj je godine 1970. vođenje vrlo zahtjevne kuhinje pri staračkom domu Sv. Elizabeta u Heilbronu (Njemačka) gdje je provela značajne godine svoga života. Njezina odgovornost prema zajednici, odanost poslu, suradnicima i korisnicima ustanove učinile su je poznatom kuharicom i cijenjenom redovnicom.

Godine 1981. zbog ozbiljne bolesti štitne žlijezde, već u 41. godini života je umirovljena. Povratkom u Domovinu nadala se mirnijem životu i manje stresnom okruženju. Po godinu dana ponovno je služila u samostanu u Bijelome Polju i pri biskupskom dvoru u Mostaru, a onda je određena za podružnicu pri crkvi Sv. Kate u Ljubuškom. Godine 1987. s. Milena je raspoređena u Bašku Vodu. Tu je dočekala Domovinski rat i teško vrijeme kada je u Baškoj Vodi utočište našla većina sestara izbjeglih iz Bijeloga Polja. I tu su došle njezine ljudske osobine i požrtvovnost koja je unatoč oskudici uspijevala nahraniti ne samo sestre nego umnožiti zalogaj kruha i udijeliti kaplju utjehe mnogima koji su prolazili istu sudbinu izgona iz vlastitih domova.

Poslije toga ukazala se potreba i poslana je godine 1994. u franjevački samostan u Mostaru gdje je također ostavila neizbrisiv trag. Tu je za obnove samostana i podizanja nove crkve služila u kuhinji punih osam godina.

Posljednjih 17 godina davala se do kraja i na posljednjoj službi u kuhinji sestarske zajednice u Ljubuškom.

S. Milena je na bolesnički odjel samostana Svete Obitelji u Mostaru (Franjevačka 88) smještena 12. siječnja 2019. i nakon svega nekoliko dana, zbog respiratornih teškoća zbrinuta na Odjelu intenzivnog liječenja SKB Mostar. Iako su liječnici učinili sve što su znali i mogli njezin se duh u umornom tijelu polako gasio. Pročišćena patnjom i okrijepljena svetim sakramentima, 31. siječnja 2019., ispunila je mjeru dana koju joj je Gospodin namijenio u 79. godini života i 61. redovništva.

Uz svoje redovite dužnosti, s. Milena je obavljala i službu kućne predstojnice u Baškoj Vodi (1987. - 1993.), u Mostaru pri franjevačkom samostanu (1998. - 2002.) i u Ljubuškom (2003. - 2009.).

Sprovodni obredi započeli su 3. veljače svetom misom zadušnicom u samostanskoj kapeli sestara franjevki u Mostaru, a potom je uslijedio obred ukopa u sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju kod Mostara.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

KT