Mostar

Preminuo don Slavko Maslać


U subotu, 12. rujna, u Rehabilitacijskom centru „Sveta Obitelj“ biskupijskog Caritasa u Mostaru u 78. godini života preminuo je don Slavko Maslać, svećenik Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Sprovod pokojnoga don Slavka bit će održan u utorak, 15. rujna u 15 sati na Obaljenom groblju u Hrasnu.

Don Slavko Maslać četvrti je svećenik iz iste kuće. Njegovi roditelji Marko i Mara r. Njavro imali su sedmero djece i od toga njih četvero su duhovna zvanja – osim don Slavka, njegove tri sestre su redovnice: Cvija (s. Konstantina), Rosa (s. Alberta) i Mila (s. Mila).

Don Slavko je rođen u Požegi, 9. svibnja 1943. te je i kršten iste godine. Krizman je 16. kolovoza 1953. u Hrasnu.

Osnovnu je školu završio u Cerovici, realnu osmoljetku u Čapljini, te poljoprivrednu školu od četiri godine također u  Čapljini.  Nakon školovanja zaposlio se u poduzeću Pik Opuzen. U vojsci je bio u Titogradu (Podgorica) 18 mjeseci, a poslije vojske zaposlio se u poduzeću Hutovo kao šef kooperacije. Nakon toga upisao je pedagošku akademiju u Mostaru. Tu su ga izabrali za predstavnika skupine iz matematike i fizike za BiH. Nakon toga se ponovo zaposlio u Opuzenu kao šef mehanizacije. Na kraju sve je to ostavio i zaželio poći u bogosloviju. Svoju je nakanu otkrio je svomu župniku don Stjepanu Batinoviću koji ga je preporučio biskupu Petru Čuli, a on ga je poslao u splitsku bogosloviju na kojoj je započeo studij 1966., piše na mrežnoj stranici Mostarsko-duvanjske biskupije.

Za svećenika je zaređen u Studencima, 29. lipnja 1971., a  mladu misu proslavio je u Hrasnu, 4. srpnja 1971. pod geslom: Gospodine, daj da ti služim u sve dane života svoga!

Prva svećenička služba bila mu je u Rotimlji, kod župnika don Ivana Kordića, odakle se odmah, pod vodstvom biskupa Čule, pripremao za osnivanje nove župe. Župa sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu osnovana je 1977., a don Slavko je bio njezin prvi župnik. Sa svojim vjernicima sagradio je novu crkvu i župnu kuću. Osobito se zalagao da se u župu dovede put, struja i telefon. Za vrijeme posljednjeg rata svi vjernici iz župe Stjepan Krsta morali su u izbjeglištvo, a župna crkva i kuća do temelja su bile srušene i uništene.

U izbjeglištvu je don Slavko bio četiri godine (1991.-1995.) i obilazio je  svoje raspršene vjernike od Dubrovnika do Zagreba. Nastojao je obići svaku obitelj. Kako je obilazio i pratio svoje vjernike dok su bili u župi, tako ih je obilazio i posjećivao po izbjegličkim kampovima. Dok je obavljao izbjeglički pastoral svojih vjernika, pomagao je u Biskupijskom Caritasu. Kroz to vrijeme uglavnom je stanovao u župi Dračevo kod župnika don Đure Bendera.

Nakon iznenadne smrti 1995. don Zdravka Petkovića, župnika na Trebinji, biskup Ratko Perić imenovao je don Slavka njegovim nasljednikom.

Ipak, njegovo zdravlje bilo je sve lošije i 2012. završio je u dubrovačkoj bolnici na Medarevu gdje mu je amputirana lijeva noga. Za vrijeme bolničke postoperacijske rahabilitacije stanovao je u Svećeničkom domu Dubrovačke biskupije. Na Trebinju se vratio nakon Uskrsa 2013. Od svibnja iste godine nalazio se kao umirovljenik u Svećeničkom domu u Mostaru, a posljednjih godina bio je u Rehabilitacijskom centru, gdje je i preminuo.

Pokoj vječni, daruj mu, Gospodine!

T.M.I., KT