Bosansko Grahovo

Prigodni program u Koritima prigodom 1 600. obljetnice smrti Sv. Jeronima


Prije svete mise u Bos. Grahovu kojim je započela Godina Božje riječi, na spomendan Sv. Jeronima 30. rujna u obližnjem mjestu Korita upriličen je prigodni program u Hrvatskom kulturno-obrazovnom centru „Juraj Gospodnetić“, koji je u izgradnji.

 

Na ovom svojevrsnom akademskom čini nazočni su bili: predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Vinko kard. Puljić, nadbiskup metropolita vrhbosanski; biskup banjolučki mons. Franjo Komarica; pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, brojni svećenici i drugi gosti među kojima i konzul R. Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak. Prigodni program moderirao je domoljubni pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra.

Riječi dobrodošlice nazočnima uputio je župnik župe Drvar i župni upravitelj župe Bosansko Grahovo vlč. Davor Klečina. „Dobro došli u župu Sv. Ilije proroka u Bos. Grahovo, dobro došli u selo Korita, u predivan kraj gdje se Šator planina grli s Dinarom. Selo Korita, simbol je stradanja i uskrsnuća, ne samo vlastitih žitelja nego svih Hrvata Bos. Grahova“, kazao je vlč. Klečina te podsjetio da je „kobnih ljetnih dana 1941. selo doslovce zbrisano s lica zemlje, a njegovih je gotovo 300 žitelja moralo u zbjeg preko Dinare“ te da su se na sličan način „i ostalih 1 000 Hrvata katolika župe Bos. Grahovo (iz Obljaja, Luke, Ugaraka, Korita, Crnog Luga) ali i Uništa (s druge strane Dinare)“ bijegom spašavali gole živote.

Potom je pozdrav uputio biskup Komarica koji je najprije čestitao kard. Puljić trostruki jubilej: rođenja (75), svećeništva (50) i biskupstva (30). Izrazio je i radost da su se brojni svećenici uspjeli naći zajedno „u doista jedinstvenom povodu izuzetnog jubileja – 1 600 godina od prelaska u sretnu vječnost jednog našeg brata u vjeri i vjernog i vrijednog Kristovog suradnika Sv. Jeronima“. „Izraze iskrene zahvalnosti upućujem vrijednim domaćim župljanima, osobito članovima ovdašnje Udruge za očuvanje kulture i povijesne baštine Don Juraj Gospodnetić, i dakako – osobito vrijednom i svestranom upravitelju ove župe – domaćinu don Davoru Klečini“, rekao je biskup, među ostalim.

Nazočnima se obratio i predsjednik Udruge Don Juraj Gospodnetić Krešimir Sarić te kazao kako su u Koritima obnovili za sada šest kuća ističući da ih može biti i puno više.

Potom je stručno predavanje o Sv. Jeronimu održao profesor patrologije i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. vlč. Josip Knežević, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, pod naslovom Ne poznavanje Svetog pisma jest ne poznavanje Krista! Na početku je podsjetio kako je Sv. Jeronim o sebi napisao: „Jeronim, sin Euzebijev, rođen u Stridonu, kojeg su Goti uništili, nekoć je bio granica između Dalmacije i Panonije.“

Pošto je ukratko progovorio o onome što je Sv. Jeronim ostavio Crkvi na području duhovno-biblijskog nasljedstva koje se „bitno sastojalo od ljubavi prema riječi Božjoj kao korijenu jedne čvrste kršćanske svetosti“, profesor Knežević rekao je da „na žalost, danas ne možemo tvrditi da kršćani-vjernici baš imaju običaj čitati Sveto pismo i meditirati o onomu što su pročitali“.

Uslijedila je diskusija tijekom koje je istaknuta potreba poraditi na arheološkim istraživanjima u ovom kraju te da se na županijskoj razini, sa sjedištem u Livnu, osnuje zavod za zaštitu kulturnog i povijesnog naslijeđa.

Prije nego što su svi krenuli prema Bosanskom Grahovu na svečano euharistijsko slavlje, pjesnik Šotra izrecitirao je pjesmu u čast Sv. Jeronimu koju je završio upravo noć uoči ove proslave.

JERONIM DALMATINO
Parce mihi, Domine, qui Dalmatina sum.
(hrv. Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac.)
sv. Jeronim
Jurija du Šesto Božji lita
s ove svete zemlje odleprša,
a di si se rodi (?) - puk se pita
pivajuć ti vale s našeg krša.
Evo ti i kuća srid srdaca,
star' Stridona[1], poljanan' Grahova,
množ virnika, koj’ se nice baca
i ponizno slidi tvoja slova.
Rodna gruda gorda Podinarja
svetostima - gordi se i diči
i s milosti tvojega uzdarja,
ranjen' duše molitvama liči.
O, blagi, o, sveti Jeronime,
upali nan luči sa Siona
i zazovi Marijino ime,
prin usnuća, da nas štiti s trona.
Narod tvoj, s obe strane Dinare, nebotičnin kamen’ vrletima,
moli, piva, a srca se žare
dok i’ ljubav tvoja obuzima.
I mi smo, Jere naš, samo ljudi -
posrćemo i u udolini...
Valeći se dalmatinskon ćudi,
još klizimo ka tvojon blizini.
Moli za nas, sveti Jeronime,
da slidimo tvoj put, već utrti,
i s radošću pronosimo brime -
sime križa ovozemne smrti.
Da nosimo brime bez teškoće,
pomozi nan spoznat, dobri sveče.
Nadvladati zloće i slaboće,
mogu samo oni koji kleče.
A još nas je puno uspavani
sa sabajon[2], 'misto svetin mlikon,
kojin si se još od zipke 'rani
i diči se zvati katolikon.
Luta si i sam srid starog Rima,
ma si brzo - od razmetna sina
posta svet i vikzelena cima
Svetog pisma i sveti listina.
Moli za nas, Jeronime sveti,
da budemo veli' prijatelji
tvoje Riči, koja jošte leti
i liči duše na ovon zemlji.
Akvilejon još se šire glasi,
našeg mora vali zapljuskuju,
Betlehemon mole se monasi,
anđeli se na Nebu raduju.
Ti tinton si brazde nan uzora,
mi i' tek tribamo pobranati,
a blagoslov će padat Ozgora,
kol'ko doli budemo sijati.
I jerbo si na 'von zemlji nika
i diči se Dalmatino da si,
lakše je razumit svog čovika,
puk harvacki, dobri sveče, spasi!
Našu šuplju lađu svete vire,
obiteljskon molitvon popravi,
da zaplovi i dublje i šire,
tek prid Bogon kolino da savi...
O, Dalmatino naš, Jeronime,
narani nas slovan iz Vulgata.
Nek remete[3] i dično ti ime
'vik svitlu u zemlji Harvata.
Ante Nadomir Tadić Šutra
U Kninu 30. rujna 2020. (srijeda) u 1:00
/na spomendan 1600. obljetnice smrti našega sveca, sv. Jeronima/
______________
[1] Stridon rodno mjesto sv. Jeronima, po mišljenju mnogih znanstvenika nalazilo se u Grahovskom polju, a taj grad se veže za oppidum, utvrđeni rimski grad, a bio je smješten na granici Dalmacije i Panonije. 2 Stridon rodno mjesto sv. Jeronima, po mišljenju mnogih znanstvenika nalazilo se u Grahovskom polju, a taj grad se veže za oppidum, utvrđeni rimski grad, a bio je smješten na granici Dalmacije i Panonije.
2 Sabaja - tako su zvali pivo u njegovu domu, a to je vjerojatno Izgubljeno Ilirska riječ za medovinu.
3 Remeta - pustinjak

J.P., KT