Derventa

Proslava Antunova i blagoslov polja u selu Vakup


Svečano misno slavlje s blagoslovom polja predvodio 13. lipnja na blagdan Sv. Antuna Padovanskog kod svečeve kapele u selu Vakup, koje pripada župi Bijelo Brdo kod Dervente vlč. Luka Pranjić, svećenik Riječke nadbiskupije, domaći sin.

Foto: Šandor Lipovac

Foto: Šandor Lipovac

Okupilo se 150 Posavljaka, kako vjernika, koji su za tu prigodu došli iz raznih krajeva Europe u koje su izbjegli za vrijeme zadnjega rata, tako i njihovih prijatelja.

U prigodnoj homiliji vlč. Pranjić je vjernicima ukazao na važnost vjere, nade, ufanja i ljubav koju je sv. Antun živio u svom životu. Tako je pojasnio kako je vjera bogoslovna krepost u kojoj „vjerujemo u sve ono što je Bog stvorio, što je zapisano i što nas Katolička Crkva poučava“. Pojasnio je kako je „svatko od nas tu vjeru pozvan živjeti u konkretnom životu da ona bude prepoznatljiva, drugima na poticaj i na spasenje“.

„Sveti Antun svetac je svega svijeta jer je bio bezazlen, on je imao pouzdanje u Boga unatoč svemu. Štovati Sv. Antuna znači nasljedovati ga u konkretnom životu, učiti od njega. Kako doista vjerovati primjer nam je Marija - učiteljica vjere. Primjer su nam i naši preci koji su živjeli na ovim prostorima. Srcem smo pozvani vjerovati, živjeti i svjedočiti Evanđelje kako ga je živo sv. Antun“, rekao je vlč., Pranjić i nadalje pojasnio kreposti ufanja i nade naglasivši „kako smo pozvani oslanjati se na Gospodina, a ne na svoje sposobnosti“. Dodao je kako je najvažnija krepost ljubav, „koju nam je po uzoru na Krista pokazao sv. Antun ljubeći bližnjega kao sebe“. „Vrhunac ljubavi je praštanje čak i neprijateljima. To nije lako, al u tome nam pomaže Isus koji je ljubio jer je u sebi imao apsolutni mir i zato ga je mogao davati drugima. Mnogo je u nama nemira koji su uzroci grijeha. Mi smo pozvani drugima željeti mir, a Bog će učiniti da ga drugi prihvate“, ustvrdio je vlč. Pranjić i iskazao radost što je mogao predvoditi misu tu u svom rodnom kraju.

Veselo i raspjevano bilo je poslije mise na zajedničkom druženju koje su do kasnih popodnevnih sati nastavili pod šatorom uz zajednički ručak koji su domaćini za sve pripremili.

B. Lukačević, Ž.I., KT