Misu je predslavio župnik mons. Bosiljko Rajić, kanonik i arhiđakon Plehanskog arhiđakonata. Suslavili su dekan Derventskog dekanata preč. fra Ivan Marić, plehanski gvardijan fra Anto Tomas te još nekoliko svećenika.

Euharistiju je pjevanjem animirao vlč. Robert Čabraja, trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije.

U prigodnoj homiliji mons. Rajić svojim je župljanima posvijestio kako je poseban privilegij i milost biti pod zaštitom svevišnjeg, svemoćnog, milosrdnog i dobroga Boga koji se ponajprije očituje u Isusu Kristu, u Srcu Isusovu. Naglasivši kako je duga povijest te župne zajednice kroz koju su prošle brojne generacije vjernika "pohađajući" školu Presveto Srca Isusova, ustvrdio je kako su kroz svoje dolazake u crkvu, razne susrete i pobožnosti sticali iskustvo vjere i prenosili je budućim naraštajima. Upozorio je da "bez iskustva vjere i življenja je u konkretnom životu ne može se vjeru prenositi drugima". Podsjetivši kako postoji kultura vjere i religioznosti koja čovjeka uči ne činiti zlo nego uvijek dobro, pojasnio je da "pohađati školu Srca Isusova podrazumijeva čišćenje srca".

"Slavimo danas Srce Isusovo, uzor u našem životu. Pohađajući tu školu stječemo iskustvo vjere. Puno je ova župa kroz svoju dugu povijest prošla nevolja, vjernici propatili, dali živote za svoju vjeru i naciju, ali držala ih je vjera koju su prenosili svojim naraštajima i od koje mi danas živimo", rekao je uz ostalo mons. Rajić te zahvalio je  svojim župljanima što su unatoč epidemiološkim mjerama iz raznim krajeva svijeta, u koje su izbjegli za vrijeme Domovinskog rata, za tu prigodu došli. Zagovornom molitvom na kraju je sve nazočne posvetio Presvetom Srcu Isusovu.

Misi je nazočilo više od 100 vjernika, a slavlje je uz objed, pjesmu, šargiju i violinu nastavili u župnoj dvorani.

Bio je to veliki događaj za tu povratničku župu i selo koje je do posljednjeg rata bilo najveće selo bosanskobrodske općine. Prema popisu stanovništva 1991. godine imalo je 2 953 stanovnika od kojih 2 771 Hrvata katolika. Danas tu živi manje od 50 župljana uglavnom starijih.

Župa je odredbom prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera osnovana 12. veljače 1911. Prva crkva posvećena 1939. do temelja je porušena u posljednjem ratu 1992. Gradnja nove crkve po uzoru na staru, a prema projektu Jure Pranjića započela je 2000. godine za vrijeme tadašnjeg župnika vlč. Ante Stjepića te je u određeno obliku dovršena 2006.

Za vrijeme župnika Ante Trgovčevića, koji je u župu došao 2009. proslavljena je 2011. godine 100. obljetnica župe. On je uz pomoć novoselskih iseljenika iz Australije izgradio novi kameni oltar i ambon, nabavio nove hrastove klupe te je započela izgradnja vitraja na crkvi.

Od 2017. do 2021. za župnikovanja vlč. Slaviše Stavnjaka, pokrenuta je akcija obnove župne infrastrukture, a u vrijeme njegove službe u tri i pol godine obnovljena je kompletno župna crkva: klupe, oltarna slika, nove postaje križnoga puta, kipovi, završeni vitraji, uređena sakaristija, grijanje u crkvi, obnovljena elektrifikacija zvona i obnovljena mreža struje za crkvu i župnu kuću, obnovljena župna kuća i dvorana, kapela na groblju, uređeno groblje, obnovljena kapela Sv. Josipa. Crkvu je 2019. posvetio kardinal Vinko Puljić. 

Za vrijeme posljednjeg rata poginulo je 37 branitelja i 20 civila, a Novoseljani su njima 2016. u župnom dvorištu podignuli spomen obilježje.

Ž.I., B. Lukačević, KT