Koncelebriralo je 19 svećenika a na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio žepački župnik i dekan preč. Predrag Stojčević. Salezijanskoj zajednici je čestitao blagdan njihova utemeljitelja, pozdravio je sve prisutna, a posebno je pozdrave uputio biskupu Majića kojemu je ovo bio prvi posjet župi Sv. Antuna Padovanskog. „Neka nas sve ujedini ljubav prema Bogu kao što je to don Bosco pokazao u svom životu“, poručio je žepački župnik.

Potom je biskup Majić sve okupljene pozdravio „na veliki dan kada slavimo velikog sveca Katoličke Crkve, Sv. Ivana Bosca“, a salezijanskoj je zajednici uputio čestitke. Pozvao je okupljene vjernike da se u svom životu zagledaju u likove svetaca koje Crkva stavlja pred njih.

Mons. Majić je u propovijedi kazao „da smo se okupili da zahvalimo Bogu na velikom daru sveca Ivana Bosca čije djelo živi i danas preko njegovih duhovnih sinova i kćeri“. Osvrnuo se na riječi trojice papa koji su o don Boscu govorili biranim riječima. Papa Pio IX. na dan don Boscove kanonizacije o njemu je govorio kao o prvotnom, vrhovnom, glavnom odgojitelju, odgojitelju ljudskog uma i srca; sv. Ivan Pavao II. ga je 1988., prigodom 100. obljetnice smrti, nazvao ocem i učiteljem mladeži; papa Benedikt XVI. u enciklici Deus Caritas est ubraja ga među deset najistaknutijih uzora kršćanske ljubavi u povijesti Crkve.

Gdje sve počinje?

„Gdje je to sve počelo? U obitelji, žarištu vjere. Zato mi je tako drago kada večeras ovdje vidim djecu, roditelje, bake i djedove. Želim i u ovoj sv. misi pozvati sve vas, i tu nakanu na Kristov oltar prinijeti, da nam obitelji budu zdrave, žarišta vjere, mjesto uzajamnog susreta, ljubavi, molitve i zajedništva, napose one ljubavi koja je po Isusu Kristu zahvatila i sv. Ivana Bosca“, kazao je te se potom u kratkim crtama osvrnuo na osnovne podatke o životu don Bosca. Istaknuo je da mu je Bog usadio oštroumnost i želju za znanjem, ne samo intelektualnim, već prije svega onim koje govori kako čovjeku pomoći da se spasi. „Njegov program bi se mogao sažeti u riječi: Boga častiti i Boga moliti. Njegov rad s mladim ostat će trajno obilježje reda kojeg će utemeljiti – salezijanaca“, dodao je banjolučki biskup.

Progovorio je i o utjecaju Sv. Franje Saleškog na don Bosca. Istaknuo je da je do danas 160 duhovnih sinova i kćeri Sv. Ivana Bosca proglašeno svecima, blaženicima i slugama Božjim. Izrazio je nadu da će i don Boscovi sinovi u Žepču ostaviti sveti trag.

„Apostolat mladih trajno će obilježiti njegov život tijekom kojeg je iz njegovih oratorija, što je posebno važno napomenuti u ovom vremenu krize duhovnih zvanja, već za vrijeme njegova života zaređeno 3000 svećenika. Jedna od molitva u ovoj svetoj misi treba biti i naša zajednička molitva i nakana za nova duhovna zvanja da dobri Bog, po zagovoru sv. Ivana Bosca, Crkvi svojoj udijeli dobrih, vrijednih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Da nam katolički školski centri, crkvene ustanove, dijecezanske i redovničke, budu oratoriji, rasadišta novih duhovnih zvanja“, naglasio je biskup Majić i  pozvao mlade da kada primijete da je Božje oko „palo“ na njih ne okreću pogled od tog „milog Isusova pogleda“, nego se zagledaju u njega i ne boje krenuti na put na koji ih poziva. „Na tom putu nikada nećete biti sami jer će Isus biti uvijek s vama.“

Mons. Majić je podsjetio i na slugu Božjeg, prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera koji je u svom djelovanju započeo upravo s otvaranjem odgojnih i socijalnih ustanova.

Dodao je da Crkva danas treba zdravu, duhom Božjim ispunjenu mladost koja je „naša radost u sadašnjosti i, nadamo se, naša svijetla budućnost“.

„Potrebna je ustrajna molitva i predani, a ne najamnički rad. Dosta je Crkvi Božjoj najamničkog rada i biskupa, i svećenika, i redovnika, i redovnica, i odgojitelja. Potreban je onaj predan rad, rad u zanosu Duha Svetoga, rad ispunjen Božjom ljubavi. Jedino takav rad, rad u tom duhu, donosi plodove kakvi su obilježili rad i život sv. Ivana Bosca“, kazao je biskup Majić i potaknuo mlade da u svakom svom danu nađu vremena za Boga kroz molitvu, misu i redoviti sakramentalni život te da teže i ustraju na putu vjere.

Na kraju misnog slavlja zahvalu biskupu Majiću, žepačkom župniku i dekanu preč. Stojčeviću i svim okupljenim uputio je ravnatelj KŠC Don Bosco don Ivan Širić.

„Naša gimnazija ostaje uporište autentične antropologije“

Potom je u KŠC-u održana svečana akademija koju su zajedno s učenicima priredili profesorica hrvatskog jezika Zrinka Mandurić i profesor glazbene kulture Filip Klarić. Kroz misno slavlje i samu akademiju glazbeni dio programa je izveo zbor i orkestar KŠC-a Don Bosco. Akademiji su nazočili brojni dužnosnici s područja Žepča u tijelima federalne, županijske i općinske vlasti, gosti iz drugih katoličkih školskih centara te brojni prijatelji Centra. Cijeli program je bio u znaku hoda kroz prošlost, sadašnjost i s pogledom na budućnost hrvatskog naroda na tom prostoru. Voditeljica programa Martina Šimunović istaknula je kako je prije 14 godina također, ali tada kao učenica, vodila program u prigodi proslave zaštitnika Centra. Kazala je da je završila studij u Zagrebu, udala se i dobila dvoje djece te da živi i ostat će živjeti u svom rodnom kraju.

U svom obraćanju ravnatelj don Ivan je podsjetio da su gimnazije rasadnici budućih moralnih i kompetentnih članova društva jer pružaju široko obrazovanje koje potiče kritičko mišljenje, odgovornost i intelektualnu znatiželju. „No, katolička gimnazija ide korak dalje – ne samo da razvija znanje i vještine, već oblikuje cjelovitu osobu, sposobnu živjeti po evanđelju, u istini, ljubavi i služenju bližnjima. Upravo to već 25 godina nastojimo živjeti i svjedočiti u Katoličkom školskom centru 'Don Bosco' u Žepču. „Kao što je don Bosco stvarao domove u kojima su se mladi osjećali prihvaćenima, voljenima i odgajanima za život, tako i mi, u zajedništvu učenika, roditelja i odgojitelja, kroz odgojno-obrazovni proces nadahnut preventivnim sustavom svetog Ivana Bosca, gradimo školu u kojoj se ne uči samo za ocjene, nego za život – život koji je dar, poslanje i prilika za služenje drugima… U vremenu u kojem se različite ideologije dehumanizacije i rodne teorije nastoje nametnuti kao nova norma, naša gimnazija ostaje uporište autentične antropologije, koja u Kristu prepoznaje puninu ljudskog dostojanstva i poziva mlade da hrabro kroče putem istine i ljubavi“, istaknuo je između ostalog u svom govoru ravnatelj KŠC-a.

Izrazio je i duboku zahvalnost svim umirovljenim i pokojnim djelatnicima gimnazije. „Dobro vam je poznato da smo s ponosom njegovali kršćanski odgoj, tradiciju, jezik i kulturu našeg naroda ovdje u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ćemo uz Božju pomoć te blizinu svih naših podupiratelja i dalje biti svjetionik našeg herceg-bosanskog naroda ovdje u Žepču. Na koncu ne preostaje mi ništa drugo doli zazvati po zagovoru sv. Ivana Bosca i naše Majke pomoćnice kršćana Božji blagoslov na prošlost, sadašnjost i budućnost ove don Boscove kuće, a posebno naše Gimnazije ovdje u Žepču“, kazao je ravnatelj don Ivan Širić.

Dramsko-glazbeni prikaz

Tema povijesti hrvatskog naroda žepčakog kraja, nedaća i radosti, odlaska i povratka, protegnula se kroz cijeli program u čijem je središnjem dijelu bio dramsko-glazbeni prikaz koji je donio priču pod nazivom Jučer, danas, sutra. Jučer je obilježio dolazak Hrvata na Žepačko polje, danas je to vrlo teška priča o masovnim odlascima ljudi iz tog kraja, a koja će, nadamo se, kako je rečeno, u budućnosti biti zaboravljena. Priča je inspirirana životnim putom Žepčanke Stane Antolović, junakinje Araličina romana Japundže.

Cijelu priču su pratili učenici koji su kao dijelove priče predstavili i pjesme žepačkoga kraja: Svadli se orli i sokoli koju je uglazbila žepačka vokalna skupina Emptiane, Pjesmu o Žepču koju je napisala bivša učenica Katarina Galić, a uglazbio profesor Filip Klarić te pjesmu Prijatelji znam što srce sanja čiji je autor Antun Pejinović Ginge, a koju su uglazbili učenici Silvio Batina i Karlo Budimir uz pratnju profesora Antonija Vinceka i profesora Filipa Klarića. Ljubav prema Bogu i rodnoj grudi je poruka koju je tu večer odaslana Žepčacima diljem svijeta.

Svim dosadašnjim ravnateljima gimnazije uručene su prigodne zahvalnice (don Mirku Barbariću, don Josipu Krpiću, profesorici Slavici Jukić i profesorici Marijani Grlić). U svom obraćanju uime svih bivših ravnatelja don Josip Krpić je poslao poruku mladima da ne zaboravljaju svoj rodni kraj i da uz sve prisutne poteškoće, ne samo „niknu“, već i „cvjetaju“ u njemu, javlja kta.

Na samom kraju akademije biskup Majić je kazao da je ostao duboko dirnut svim točkama i sudionicima programa, njihovim poletom i radošću te je zahvalio na vrhunskoj izvedbi i porukama koje su upućene. Rekao je da ga je iznimno dojmilo iskustvo voditeljice programa. „Otići ću iz Vašeg mjesta, vašeg grada, vaše župe, ovog Centra duhovno obogaćen i zato vam iskrena hvala. Nosit ću vas u svom srcu i u molitvama…“ Dodao je da se pridružuje poruci ove akademije koju naglašava i u svojoj banjolučkoj biskupiji obilazeći tamošnje malobrojno vjerničko stado: „Tu je Bog htio da se rodim, tu je Bog htio da živim, ja ću vršiti volju Božju…“

Podsjetimo, salezijanci su u Žepče došli 1995. u vrijeme dok je u BiH još trajao rat i do danas su jedina salezijanska prisutnost na prostoru BiH. Kamen temeljac za izgradnju Centra položen je 1997., a 1999. započinje s radom Tehničko-obrtnička škola. Opća gimnazija, koja danas ima i prirodoslovni i jezični smjer, započela je s radom 2000. 

Ž.I., KT