Uz slavljenika na novoizgrađenom vanjskom oltaru koncelebriralo je još 14 svećenika među kojima je bio župnik fra Mirko Filipović, tajnik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić, plehanski gvardijan fra Anto Tomas i derventski dekan preč. fra Ivan Marić.

Naglasivši kako je današnje vrijeme slično onome u kojem je živio Sv. Franjo fra Damir je istaknuo u svojoj propovijedi kako je taj svetac svojim životom mijenjao Crkvu iznutra. Posvjestio je kako Bog sve velike stvari kroz povijest čini kroz male jednostavne ljude. Dodao je kako je izvor duhovnog života evanđelje iz kojega se Sv. Franjo obilato napajao. Nadalje je ustvrdio kako blagdan Sv. Franje poručuje "da smo poput njega pozvani konkretno živjeti Isusovo evanđelje, davati primjer svojim vlastitim životom, potom biti ustrajni u molitvi, prihvaćati svoj križ koji nas vodi do Boga te biti ustrajni u svome poslanju".

"Nije bilo lako našem dijamantnom slavljeniku fra Velimiru Bogu služiti 60 godina za oltarom, kao ni vama u braku i drugdje, ali se može s Božjom pomoći. Rastave u braku i odlazak iz svećeništva u iskušenjima dolaze jer ne znamo trpjeti, ne molimo snagu od Boga", poručio je na kraju fra Damir.

U prinosnim darovima, koje su na oltar donosili mladi članovi ZK Žeravac i HKUD Tamburica Koraće te slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, bili su: kalež i plitica - dar ZK Žeravac i gradonačelnika Duspare, prigodna knjiga Povelja bosanskih kraljeva, košara s plodovima zemlje i rada ruku povratnika u Koraću te Biblija, kruh i vino.

Zahvalno euharistijsko slavlje, na kojem su sudjelovali brojni Posavljaci, među kojima i predstavnici društveno-političkih vlasti BiH i Hrvatske, pjevanjem je uveličao Tamburaški sastav iz Vareša predvođen prof. Igorom Hingerom.

Blagdanu Sv. Franje prethodila je trodnevnica. U čast Sv. Franje i ove su godine 3. listopada Žeravčani istrčali maraton od Slavonskog Broda do svoje župe.

Veselo i raspjevano bilo je druženje uz zajednički ručak koji su domaćini u velikom šatoru, uz poštivanje epidemioloških mjera, pripremili za nazočne.

Kako je ove godine, zbog posebnih uvjeta, izostala tradicionalna Međunarodna smotra folklora, nazočne su svojim folklornim nastupom oduševili članovi Zavičajnog kluba Žeravac i HKUD-a Tamburica Koraće. Do kasnih popodnevnih sati zahvaljivali su oni kako Gospodinu za dar svoga slavljenika tako i za njegovo predano služenje Bogu i narodu kroz 60 godina svoga svećeništva i redovništva.

Fra Velimir Zirdum rođen je 2. ožujka 1935. u Žeravcu kao treće od 11 djece Blaža i majke Anice rođ. Lovrić. Na krštenju je dobio ime Ivko. Osnovnu školu završio je u Žeravcu. Kratko je u Derventi pohađao gimnaziju, a potom u Visokom upisao i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. U novicijat je stupio 1953. i uzeo ime Velimir. Studij teologije upisao je 1956. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen u sarajevskoj katedrali. Mladu misu slavio je 7. kolovoza 1960. u Žeravcu pred starom crkvom na latinskom jeziku, jer je to bilo prije Drugog Vatikanskog sabora kada je uvedeno slavljenje mise na narodnom jeziku.

Inače, njegova dva strica bili su svećenici vlč. Jure Zirdum i fra Vjekoslav (Petar) Zirdum. Fra Velimirova pokojna sestra Ana bila je redovnica Milosrdnih sestara u Đakovo pod imenom Veljka i ondje više godina obavljala službu provincijalke. Također, njegov, pokojni, mlađi brat Josip bio je franjevac s imenom fra Andrija.

Prva fra Velimirova služba bila u Foči u kojoj je najduže služio, oko 16 godina, potom, Vareš Tuzla, Žeravac, Jajce, Gornji Vakuf, Gornja Dubica, Plehan, Foča, Koraće, Breške, Svilaj, te Žeravac do rata. U Biloj kod Livna služio je za vrijeme rata 1992. do 1997., potom u Foči, u Slavonskom Brodu, Sivši, Potočanima, a sada je već 14. godinu na službi župnog vikara u župi Uznesenja BDM u Koraću.

Ni 85 godina života, ni narušeno zdravlje ne sprječavaju ovog  hrabrog franjevca da pomaže svojim starijim i nemoćnim župljanima. Sa svojim automobilom stigne on u susjedne gradove gdje im plati režije, kupi potrebne lijekove i ostale namirnice. I u vrijeme pandemije, kada su granice bile zatvorene, snalazio se te je preko svog rođaka zaposlenog u policiji uspio iz Hrvatske dobiti lijekove za svoje župljane. U svakoj je kući on dobro došao, te svakoga dana u popodnevnim satima odlazi im na kavu.

Ž.I., B. Lukačević, KT